Nadbiskup je rekao da na groblje donose puno više od svijeća i cvijeća, donose zahvalnost i uspomene na drage pokojne i svoje molitve.

„U molitvi, pred lice Božjeg milosrđa donosimo imena ljudi koji su obilježili naš život: naših roditelja, supružnika, djece, braće i sestara, prijatelja i dobročinitelja. Pred Gospodina donosimo naša sjećanja na njihove riječi, na zajedničke dane, na ljubav koju smo po njima primili“, istaknuo je.

„Ponekad pred Gospodina nosimo i bol zbog onoga što je ostalo među nama nedovršeno: neke razgovore ili dogovore koje nismo uspjeli dovršiti, zahvalnost koju nismo imali hrabrost izreći, pomirenje i oproštenje koje smo predugo odgađali. Upravo na groblju, usred svega što nosimo, slušamo poziv sv. Ivana: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Rekao je da upravo „među grobovima jasnije osjećamo koliko su dragocjeni dani koji su nam darovani“. „Vidimo koliko malo vrijede mnoge razmirice, svađe, podjele, zbog kojih se udaljavamo jedni od drugih. Postaje nam jasnije da ljubav treba izraziti dok za to imamo priliku“, pojasnio je.

„Možda nam upravo molitva za pokojne može pomoći da učinimo neki dugo odgađani korak prema živima. Zahvalnost za ljubav koju smo primili od pokojnih može postati izvor dobra koje ćemo sada pružiti drugima. Ono dobro što su posijali u našemu životu tako nastavlja donositi plod“, ohrabrio je zadarski nadbiskup.

Potaknuo je vjernike da s groblja ponesu „pouzdanje da su naši pokojni predani ljubavi milosrdnog Oca koji ih poznaje potpunije nego što smo ih mi mogli poznavati i ljubi snažnije nego što smo ih mi mogli ljubiti“.

„Njemu smijemo povjeriti i ono što je među nama ostalo nedorečeno i nedovršeno. Molimo da njegovo milosrđe očisti njihove živote, a naša srca oslobodi tereta koji nas priječe živjeti u miru“, poručio je nadbiskup poželjevši da njihova molitva traje i nakon Svih svetih i Dušnog dana, jer će svijeće dogorjeti, a cvijeće uvenuti.

Kad osjete strah pred prolaznošću života, neka se sjete Ivanovih riječi: „Djeca se Božja zovemo, i jesmo“. Istaknuo je da ih apostol najprije poziva da gledaju ljubav koju im je darovao Otac.

„Prije nego što govori o našoj budućnosti, sveti Ivan nas podsjeća komu pripadamo već sada. Naš život obuhvaćen je Božjom ljubavlju. Na početku našeg postojanja stoji njegov dar života, a na putu našeg života njegova vjernost i milost spasenja. Zajedništvo s njim snažnije je i važnije od propadljivosti našeg tijela. Smrt ne može učiniti da pred Bogom postanemo nevažni, zaboravljeni ili izgubljeni u mnoštvu“, objasnio je nadbiskup.

Rekao je da su mnogi grobovi neposjećeni jer više nema onih koji su pokojnika poznavali. „Ali, Božje pamćenje ispunjeno je ljubavlju koja ne slabi. On poznaje svakog čovjeka, sav njegov život. Na svetkovinu Svih svetih slavimo snagu te Božje ljubavi koja je u tolikoj našoj braći i sestrama donijela plod vječnog života. Radujemo se svima koji su stigli u puno zajedništvo s Bogom: onima čija imena Crkva svečano izgovara i onima čiju svetost poznaje samo Gospodin“, ustvrdio je.

Dodao je da je svetost mnogih „rasla u obiteljskim domovima, u svećeničkom služenju i svakodnevnom radu, uz bolesničke postelje i u skrovitosti života. Rasla je gdje su ljudi dopuštali Kristu da ih preobražava, gdje su se nakon grijeha vraćali njegovom milosrđu i gdje su ustrajali u ljubavi“.

„Svetost pripada našem kršćanskom pozivu i životu. Ona počinje u odnosu s Bogom i postupno zahvaća naše riječi, odluke, odnose i djela“, rekao je zadarski nadbiskup.

Istaknuo je da se pred smrću pojavljuju i pitanja na koja nemaju potpuni odgovor. „Osobito su teška pred grobom djeteta, prerano prekinutim životom ili pred smrću kojoj su prethodile duge patnje. Vjera nam dopušta da svoju bol izgovorimo pred Bogom. Dopušta nam suze, šutnju i molitvu koja se nekad sastoji samo od uzdaha“, istaknuo je.

„Ali, usred onoga što još ne znamo, apostol nam daje čvrsto uporište: Kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet’ ćemo ga kao što jest (1 Iv 3,2). U tome je središte naše nade: susret s Bogom, gledanje njegovog lica i zajedništvo njegove ljubavi. Onaj kojega sada tražimo u molitvi, slušamo u njegovoj riječi,  primamo u sakramentima i kojemu služimo u bližnjima, očitovat će nam se u punini“, pojasnio je nadbiskup Zgrablić dodavši da će Božja ljubav dovršiti djelo koje je u njima počela.

„Sve što nas sada priječi da ljubimo čista srca, bit’ će izliječeno njegovom milošću. Naša budućnost u Bogu nadilazi sve što sada možemo zamisliti. Tu nadu koja nas neće razočarati temeljimo na Isusu Kristu, raspetome i uskrslome. On nam je svojim uskrsnućem otvorio put života. Zato se uz grobove pokojnih oslanjamo na njegovu riječ: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će (Iv 11,25)“, poručio je dodavši da ih Bog poziva da mu otvore ono što u njima treba obraćenje i ozdravljenje.

Potaknuo ih je da Gospodinu predaju pokojne i sebe; da njima daruje „oproštenje grijeha i puninu vječnog života, ožalošćenima utjehu, a nama srce spremno ljubiti i činiti dobro“ te se jednom, zajedno sa svojim pokojnima i svima svetima, raduju pred Božjim licem.

Nakon Službe Riječi nadbiskup Zgrablić je u pratnji svećenika pohodio sve grobove svećenika, redovnika i redovnica Zadarske nadbiskupije koji se nalaze na Gradskom groblju. Na svakom tom grobu nadbiskup je ostavio svijeću, poškropio grob i pomolio se za njihove duše, izvijestio je nadbiskupijski Ured za medije.