Na svetkovinu Gospe od Trideset trojice, zaštitnice Urugvaja, u homiliji je zahvalio ženama koje u obiteljima prenose vjeru, potaknuo očeve da slijede primjer svetoga Josipa te pozvao vjernike da krenu ususret onima koji su se udaljili od vjere:

Urugvaj: valja se pokrenuti! Moramo se vratiti u domove ljudi, približiti im se, poslušati njihova pitanja i donijeti im Krista!

Taj poticaj pape Lava XIV. odjeknuo je s trga ispred katedrale u urugvajskom gradu Floridi. Na misi se okupilo više tisuća vjernika koje je Papa prije slavlja kratko pozdravio prolazeći u papamobilu. Potom je predvodio euharistijsko slavlje, posljednji događaj njegova boravka u Urugvaju prije odlaska u Argentinu.

Na katedrali se ističe natpis „Domus Dei nostri“. U njoj se čuva mali drveni Gospin kip, visok oko trideset centimetara, povezan s urugvajskom neovisnošću. Gospi su se 1825. godine povjerila „Trideset trojica orijentalaca“, domoljubi predvođeni Juanom Antoniom Lavallejom i Manuelom Oribeom. Iskrcali su se na plaži Agraciada i pod geslom „Sloboda ili smrt“ pokrenuli ustanak koji je doveo do nastanka današnje države.

Papa Lav XIV. s velikim se oduševljenjem obratio sinovima i kćerima urugvajske zemlje, u koju je, kako je rekao, došao kao hodočasnik kako bi s njima podijelio vjeru i ljubav s kojima taj narod naraštajima gleda Majku Božju. Nadahnut liturgijskim čitanjima – izvještajem o Marijinu pohodu Elizabeti iz Lukina evanđelja (Lk 1,39-47) i prvim čitanjem posvećenim Juditi (Jdt 15,8-10) – osvrnuo se na te dvije žene, povezane, kako je rekao, gotovo istim blagoslovom.

U Juditi, židovskoj udovici koja je ubila vojskovođu Holoferna kako bi oslobodila svoj narod, kršćanska tradicija prepoznaje ženu koja nije dopustila da je u teškom trenutku svlada strah. Odlučila je izložiti vlastiti život opasnosti kako bi ostvarila pobjedu za koju nije sebi pripisivala zasluge. I Marija je svojim „da“ stavila na kocku cijeli svoj život, a u hvalospjevu Veliča sve zasluge pripisuje Bogu.

Slušati te riječi pred zaštitnicom zemlje ima poseban odjek, primijetio je Papa govoreći o malom Gospinu kipu, koji je za slavlje bio postavljen na oltar. Kip je povezan s odlučujućim trenutkom u povijesti te latinskoameričke zemlje, kada su se u prvim desetljećima 19. stoljeća i oni koji su se borili za njezinu slobodu obratili Mariji, povjeravajući svoj novi početak njezinoj zaštiti. Ta gesta pokazuje da se ni povijest naroda ne može potpuno razumjeti ako se iz nje izuzme Bog, objasnio je Papa.

Premda su se od tada promijenili naraštaji, okolnosti, pa i odnos mnogih Urugvajaca prema vjeri, Marija je ostala ovdje, dodao je Papa, ističući ulogu žena u prenošenju vjere. Spomenuo je majke koje su djecu naučile prvim riječima molitve i bake koje su u svojim domovima čuvale oltar, molile za žive i mrtve te svjedočile Božju prisutnost u običnim životnim stvarima. Taj tihi i ustrajni rad ženskih ruku od najranijih vremena Crkve povezuje nit vjere sa svakodnevnim životom.

To su priče o ženama koje češće ostaju nezapisane u knjigama, ali su utisnute u tiho sjećanje domova i bliskost pouzdanih, vjerodostojnih gesta koje se ponavljaju iz dana u dan. Tako je i izvan Urugvaja. U korijenima vjere često se nalazi ime neke posebne žene: majke, bake, kume, redovnice ili vjeroučiteljice. Možda se ne sjećamo svih njihovih riječi, ali dobro pamtimo, istaknuo je Papa, kako su molile, kako su govorile o Gospodinu i s koliko su uvjerenja živjele ono čemu su nas učile:

Svim tim ženama danas bih želio izraziti zahvalnost. Hvala vam što vjerujete i što u brojnim obiteljima održavate otvorenim put do Boga.

Papa Lav XIV. zahvalio je ženama koje nose vjeru, prolazeći vijugavim uličicama i osvijetljenim avenijama, same ili držeći nekoga za ruku, šapćući molitve i ne gubeći iz vida zvijezdu Sjevernjaču. Neke se oslanjaju na dugu obiteljsku tradiciju, a druge moraju ulagati veći trud, možda i bez razumijevanja ili potpore u vlastitom domu.

Njihova su srca često opterećena posebnom boli, napomenuo je Papa. Naučile su svoju djecu moliti, ali ona danas više ne mole. Govorile su unucima o Bogu, a sada ne znaju jesu li te riječi ostavile trag. U dubini duše katkada se pitaju jesu li u nečemu pogriješile ili je sve izgubljeno.

Podsjetivši na svjedočanstvo svete Monike, čije su molitve godinama pratile njezina sina Augustina dok je bio daleko od Boga, rimski je biskup potaknuo vjernike da ono što je posijano ne smatraju izgubljenim:

Majke i bake: nemojte se nikada umoriti prenositi vjeru! Propovijedajte svojim životom i riječima. Ustrajte u molitvi, u ljubavi i u nadi: ustrajte u prikladno i neprikladno vrijeme. Činite to strpljivo, bez grubosti i ne obeshrabrujući se.

Papa je ohrabrio okupljene da se ne predaju jer postoje vrata koja oni ne mogu otvoriti, ali Bog može. Potom se obratio muškarcima, očevima i djedovima:

Vaša djeca i unuci trebaju vidjeti da vjera ima konkretno mjesto u životu muškaraca u vašoj obitelji.

Potaknuo ih je da slijede primjer svetoga Josipa, koji je bio prisutan u Isusovu odgoju i konkretno mu pridonosio:

Mladi vas trebaju vidjeti kako molite, pristupate sakramentima, kako se s poštovanjem odnosite prema svojoj ženi, kako tražite oprost i živite pošteno čak i kada to zahtijeva žrtvu. Sin mnogo nauči videći svog oca kako zna kleknuti pred Bogom, ne osjećajući se zbog toga manje muškarcem.

Kako bi pružili potporu obiteljima, Papa je pozvao biskupe, svećenike i posvećene osobe da velikodušno ostvaruju svoje duhovno očinstvo i majčinstvo, podupiru one koji posrću te mnogima pomognu ponovno pronaći put do Boga.

Ako prenositi vjeru znači voditi druge Kristu, nitko bolje od Marije ne pokazuje kako to činiti. Njezina veličina proizlazi iz odnosa s Kristom: ona ga prihvaća, živi po njemu i vodi druge k njemu.

Na svetkovinu zaštitnice Urugvaja Papa je potaknuo na molitvu za one kojima je povjerena odgovornost upravljanja, kako bi se čestito zauzimali za dobro svih. Pozvao je i na molitvu za obitelji, mlade, one koji pate, one koji se osjećaju daleko od Boga te sve kojima je potreban životni preokret.

Marija, koja je „ustala i pohitala“, pokazuje kojim putem treba krenuti. Ne možemo uvijek čekati da se oni koji su se udaljili sami vrate. Svatko zna prema kome treba učiniti taj korak: možda prema djetetu, prijatelju, susjedu, nekome tko je odavno prestao vjerovati ili tko nikada nije imao uza se osobu koja mu je govorila o Bogu.

Papa je poželio da nas Gospa nauči prepoznavati Krista u siromašnima, bolesnima i osamljenima te ga donositi onamo gdje ga još ne poznaju. Najavivši da će pred kip Gospe od Trideset trojice položiti Zlatnu ružu, ponovno je povjerio Urugvaj i sve njegove stanovnike zaštiti njihove nebeske zaštitnice, izvijestio je Vatican News.