Kanadski sociolozi ističu da se ta pripadnost često temelji na obiteljskoj i kulturnoj baštini te upozoravaju na slabljenje prenošenja vjere djeci i nedostatnu povezanost obitelji, škola i župa.

Američki politolog Ryan Burge, koji istražuje religiju u američkom društvu, analizirao je podatke Općega društvenog istraživanja i Pewova istraživanja religijskoga krajolika. Utvrdio je da se 2024. gotovo tri četvrtine Amerikanaca odgojenih u katoličkoj vjeri više nije izjašnjavalo katolicima ili se i dalje tako izjašnjavalo, ali je rijetko ili nikada sudjelovalo na misi. Nalaze je objavio na svojoj mrežnoj stranici Graphs About Religion.

Sociologinja Sarah Wilkins-Laflamme sa Sveučilišta Waterloo u Ontariju navodi da katolici u Kanadi češće od onih u SAD-u zadržavaju katolički identitet, ali ponajprije kao oblik kulturne pripadnosti. U Quebecu je on osobito povezan s obiteljskom baštinom te regionalnim i nacionalnim identitetom.

„Katolički identitet važan je i mnogi ga u Kanadi zadržavaju, ali kod mnogih je vjerska praksa počela nestajati devedesetih godina prošloga stoljeća“, rekla je, dodajući da je taj proces prisutan i u ostatku zemlje, premda u manjoj mjeri.

Prema njezinim riječima, mnogi katolici nemaju stvarnih veza s Crkvom, ne slažu se s njezinim stajalištima, a na bogoslužjima sudjeluju uglavnom u posebnim prigodama, poput Božića i Uskrsa. Samo deset posto katolika u Quebecu navodi da vjeru prakticira barem donekle redovito, a u ostatku Kanade taj udio nije mnogo veći. Slabi i osjećaj kulturne pripadnosti katolištvu, premda manje nego u SAD-u.

Jednim od razloga toga slabljenja smatra nedostatno prenošenje vjere u obitelji. Roditelji se mogu izjašnjavati katolicima, ali ako djecu ne odgajaju u vjeri, ona će svoje odrastanje pamtiti kao nereligiozno.

Upozorila je i da bi ograničavanje useljavanja, koje provodi kanadska savezna vlada, moglo smanjiti doprinos useljenika rastu katoličke zajednice. Istodobno katoličko stanovništvo stari, a natalitet je nizak.

Sociolog Joel Thiessen sa Sveučilišta Ambrose u Calgaryju, ravnatelj Instituta Flourishing Congregations, slaže se da poteškoćama u prenošenju vjere pridonosi i nedovoljna vjerska zauzetost roditelja. Katoličke škole i župe mogle bi pomoći, no, prema njegovoj ocjeni, unatoč nastojanjima nisu dovoljno povezane.

Upozorio je i na nedostatak osoba zaduženih za pastoral mladih u katoličkim župama. Brojne protestantske zajednice zapošljavaju pastore za rad s tinejdžerima, što pojedinim zajednicama pomaže da zadrže veći udio članova. Thiessen smatra da to djelomično objašnjava zašto katolici gube više vjernika od protestanata.

Prema njegovoj ocjeni, osobna povezanost s voditeljem pastorala mladih može znatno pridonijeti ostanku u vjerskoj zajednici, ali postojeći ustroj ne pruža dovoljnu potporu takvu radu, izvijestio je Canadian Catholic News, a prenio EWTN News.