Duhovna obnova Zavoda svetog Jeronima u San Pastoreu
FOTO: Antun Nikolić // Duhovna obnova članova Zavoda sv. Jeronima
Rim (IKA)
Redovita mjesečna duhovna obnova članova Papinskoga hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu održana je u subotu 21. studenoga, na spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije, u Villi San Pastore u okolici Rima, u vlasništvu Zavoda Germanicum et Hungaricum, izvijestio je Zavod sv. Jeronima.
U obnovi je sudjelovala zavodska zajednica predvođena vicerektorom Markom Škrabom, a nagovor i homiliju održao je zavodski duhovnik o. Alan Modrić. Na obnovi su sudjelovale i sestre na službi u Zavodu te djelatnice Zavoda.
Nakon razgledavanja kompleksa pod vodstvom Domagoja Markića, svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije i člana Zavoda Germanicum et Hungaricum, uslijedio je duhovnikov nagovor pod naslovom „Više no zoru straža noćna nek’ Izrael čeka Gospodina“.
Polazeći od Psalma 130, o. Modrić govorio je o budnosti i iščekivanju Gospodina, povezujući ih s vlastitim iskustvom iz novicijata Družbe Isusove, kada je sa subraćom tijekom noći bdio nad starim i bolesnim isusovcima. Zahtjevnost takva bdjenja, u kojem se umor susreće s odgovornošću za dobro drugoga, približio je psalamskoj slici stražara koji iščekuje zoru. Ta je slika povezala razmatranje o pripravi za Kristov dolazak s odgovornošću svećenika i redovnika za ljude koji su im povjereni.
Govoreći o predstojećem došašću, duhovnik je podsjetio da priprava za Božić produbljuje i iščekivanje drugoga Kristova dolaska, koje treba obilježavati cjelokupni vjernički život. Upozorio je na svođenje adventskih dana na kupnju i vanjske pripreme, uz zanemarivanje molitve, sakramentalnoga života i blizine siromašnima, starijima i bolesnima. U tom je kontekstu razmotrio Izaijine pozive na obraćenje i pravednost, zajedno s njegovim navještajem spasenja. U prorokovu poslanju prepoznao je zadaću duhovnoga vodstva koje zna upozoriti na zlo, ali i ohrabriti čovjeka te mu pomoći da ponovno pronađe nadu.
Razmatrajući lik Ivana Krstitelja, o. Modrić izdvojio je njegovu svijest o vlastitom poslanju i poniznost pred Onim čiji dolazak pripravlja. Evanđeoske riječi „On treba da raste, a ja da se smanjujem“ povezao je sa svećeničkom službom koja upućuje na Krista i ostaje spremna slušati i služiti. Osvrnuo se pritom na podjele u Crkvi i isključivost međusobno suprotstavljenih struja, upozorivši na opasnost da se vlastitim stavovima pripisuje uloga jedinoga ispravnog odgovora na teškoće crkvenoga života.
Posebnu pozornost posvetio je Blaženoj Djevici Mariji i njezinu prihvaćanju Božjega poziva. Istaknuo je da Marijina poslušnost uključuje i pitanje kojim nastoji razumjeti povjereno joj poslanje: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Takvo pitanje, objasnio je, proizlazi iz povjerenja u Boga i želje da mu se potpunije odgovori. Marijinu pripravu za poslanje povezao je i s važnošću postupnosti, vremena i strpljivosti u vjerskoj, svećeničkoj i redovničkoj formaciji.
U završnom dijelu nagovora duhovnik se osvrnuo na susrete koji svećenike očekuju u božićnom pastoralu, osobito s ljudima opterećenima bolešću, materijalnim teškoćama, nemirom i pitanjima vjere.
„Moramo biti oni koji će miriti zavađene, poticati na traženje rješenja koja ne idu za time da nekoga ponize i pošto-poto ostave u stanju očaja i gorčine“, poručio je.
Vraćajući se početnoj slici bdjenja, dodao je: „Naša noćna straža mora biti nenametljiva i neprimjetna, a da ipak donosi sigurnost i miran san onima nad kojima bdijemo“. Podsjetio je i da svećenici trebaju prepoznati vlastiti umor i potrebu za Božjom blizinom kako bi mogli pružiti oslonac drugima.
Nakon nagovora sudionici su imali prigodu za sakrament pomirenja, osobnu molitvu i razmatranje, a potom je slavljena zajednička misa. U homiliji je o. Modrić, polazeći od Isusova pitanja „Tko je majka moja, tko li braća moja?“, govorio o vršenju Očeve volje kao temelju blizine s Kristom. Naglasio je da svećeničko ređenje i redovnički zavjeti traže trajno njegovanje odnosa s Bogom: „Mi cijeli svoj život moramo, s Božjom milošću i pomoću, raditi na produbljivanju i osnaživanju naše povezanosti s Bogom, i truditi se sve više da se ostvaruje njegova volja kako u nama tako i u drugima.“ Marijinu vjernost pristanku danom u Nazaretu predstavio je kao primjer svakodnevnoga obnavljanja vlastitoga predanja Bogu, izvijestili su iz Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima.

