Hvar, (IKA) – Drugoga dana trodnevnice, u subotu 28. travnja, koja je upriličena uoči biskupskoga ređenja imenovanoga hvarskoga biskupa mons. Petra Palića, misno slavlje u katedrali Sv. Stjepana I., pape i mučenika, u Hvaru predvodio je mons. Stanko Jerčić, dosadašnji generalni vikar Hvarske biskupije. Koncelebrirali su dekan Hvarskoga dekanata preč. Emil Pavišić, katedralni župnik Mili Plenković, župni vikar u Hvaru Ivan Jurin i župnik župe Uznesenja Marijina u Visu Milan Šarić. U predvečerje 5. vazmene nedjelje u kojoj će se mons. Slobodan Štambuk, apostolski upravitelj Hvarske biskupije, i službeno oprostiti od vjernika mjesne Crkve, okupljeni vjernici prisjetili su se višegodišnje biskupske službe mons. Štambuka i u molitvi zahvaljivali Bogu za njegov pastirski rad na području trootočke biskupije.
Mons. Jerčić podsjetio je ukratko na životni put te svećeničku i biskupsku službu mons. Štambuka. Za svećenika Hvarske biskupije zaređen je tako 3. srpnja 1966. godine u rodnim Selcima na otoku Braču. Župničku službu obnašao je u Pražnicama i Gornjemu Humcu (1966.-1968.), u Vrisniku i Pitvama (1968.-1971.), u Vrbanju i Svirčima (1971.-1978.), u Nerežišćima (1978.-1981.) te u Supetru i Škripu gdje ga je zateklo imenovanje za hvarskoga biskupa po odluci pape Ivana Pavla II., 30. ožujka 1989. godine. Za biskupa trootočke Crkve zaređen je 30. travnja u Hvaru po rukama apostolskoga pronuncija za tadašnju Jugoslaviju nadbiskupa Gabriela Montalva. U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji bio je predsjednik Vijeća za misije i član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu. Papa Franjo prihvatio je 9. ožujka 2018. godine njegovo odreknuće od službe biskupa mjesne Crkve, imenovavši mons. Palića novim hvarskim biskupom, istaknuo je mons. Jerčić.
Prisjetio se, nadalje, nekoliko crtica i zanimljivosti iz života mons. Štambuka. „Njegova prva župnička služba u Pražnicama na Braču značajno je obilježila naš odnos za cijeloga preostalog života”, ustvrdio je, podsjetivši da je zajedno s tadašnjim mještaninom i prijateljem Josipom Mihovilovićem koristio svaku priliku da bi susreo Slobodana, najprije u Vrisniku i Pitvama, a zatim u Vrbanju i Svirčima. „U odnosu prema don Slobodanu mijenjali smo ‘tivikavanje’ u oslovljavanju: dok smo mi bili sjemeništarci a on bogoslov, bili smo na ‘ti’. Kad je postao naš župnik, morali smo prijeći na ‘Vi’ da se naši pobožni mještani ne bi sablažnjavali ako govorimo škoj kurotu – ‘ti’. Nakon što smo i sami postali svećenici prešli smo opet na ‘ti’, a kad je on postao biskup kombinirali smo oba oslovljavanja: u privatnome ophođenju ‘ti’ a u službenome ‘Vi’. Svoj odnos s don Slobodanom smatram osobitim Božjim i njegovim darom. Od njega i uz njega, onako poduzetnoga i agilnoga župnika, puno sam učio, i vjerujem naučio, pogotovo što se don Slobodan nije nimalo sustezao ‘baciti nas u vatru’ svakojakih pastoralnih angažmana”, prisjetio se mons. Jerčić, koji je više godina obnašao službu generalnoga vikara.
„Hvala, dragi naš biskupe Slobodane, za sve godine svećeničko-župničkoga i biskupskoga predanoga služenja Bogu i narodu Božjemu – Crkvi Kristovoj. Hvala posebno od svih svećenika za svu brigu, pažnju i razumijevanje. Hvala što ste ostajali vjerni i kad mi možda nismo to bili, što ste nas slušali i kad mi vas nismo”, poručio je mons. Jerčić.