Zagreb, (IKA) – Na proslavi Dana Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u petak, 30. svibnja pročelnik Kongregacije za katolički odgoj kardinal Zenon Grocholewski održao je Lectio magistratis s temom “Katolička sveučilišta u današnjem svijetu”, istaknuvši kako je i sam poticao Crkvu u Hrvatskoj na otvaranje ovoga sveučilišta. Podsjetio je kako je za vrijeme komunizma u zemljama srednjoistočne Europe postojalo samo jedno katoličko sveučilište, ono u Lublinu u Poljskoj. Nakon pada komunizma u okviru mnogih državnih sveučilišta u postkomunističkim zemljama uspostavljeni su teološki fakulteti dok je osnovano devet novih katoličkih sveučilišta u Mađarskoj, Ukrajini, Slovačkoj, Albaniji te u Hrvatskoj, a u drugim postkomunističkim državama priprema se osnivanje takvih visokoškolskih institucija.
Govoreći o katoličkim sveučilištima u svijetu, istaknuo je kako ih ima više od 1500, te da izvršavaju svoje poslanje u svim mogućim društvenim, političkim, ekonomskim, zakonodavnim, kulturnim, financijskim, vjerskim i drugim uvjetima. Postoje i razvijaju svoje poslanje, imaju ugled i pridonose razvoju svojih država, čak i ako su katolici u njima malobrojni. Najveći broj katoličkih sveučilišta uspostavljen je u proteklom stoljeću, osobito nakon Drugoga vatikanskog koncila. U tom kontekstu kardinal Grocholewski je iznio i zanimljiv podatak: samo za pontifikata Ivana Pavla II. osnovano je najmanje 250 novih sveučilišta.
Govoreći pak o specifičnostima katoličkih sveučilišta, pojasnio je kako tu nije riječ o karakteristikama u odnosu na druge visokoškolske ustanove, već više na sveobuhvatnije ostvarenje ideje koju Crkva ima o sveučilištu kao takvom. Sveobuhvatnije utoliko što je obogaćeno svjetlom objave, svjetlom vjere. U duhu apostolske konstitucije „Ex corde Ecclesiae” podsjetio je na četiri bitne osobine koje mora imati katoličko sveučilište: kršćansko nadahnuće ne samo od strane pojedinaca, nego i sveučilišne zajednice kao takve; neprekidno razmatranje, u svjetlu katoličke vjere, rastućega blaga ljudske spoznaje, kojemu pokušava ponuditi svoj doprinos vlastitim istraživanjima; vjernost kršćanskoj poruci kako je izlaže Crkva; institucionalnu zauzetost u službi Božjega naroda i ljudske obitelji na njihovu putu prema transcendentnomu cilju koji životu daje značenje. U vidu samog istraživanja, specificira se kako na katoličkom sveučilištu ono nužno obuhvaća: nastojanje oko integriranja spoznaje; dijalog između vjere i razuma; etičku skrb; teološku perspektivu.
Predavač se osvrnuo i na odnos katoličkih sveučilišta i civilnoga društva, te je rekao: “Mnoge međunarodne konvencije kao i nacionalni ustavi ističu pravo roditelja na odgoj vlastite djece prema svojoj savjesti. To logično pretpostavlja da izabravši neku određenu konfesionalnu školu roditelji ne smiju biti diskriminirani ni s financijskog motrišta. Inače nije zajamčena u cijelosti mogućnost izbora. Očito, to se ne može ograničiti na školu, već koncept slobode obrazovanja zahtijeva da određena religijska skupina (budisti, muslimani, katolici itd.) ima također pravo na akademskoj razini razvijati znanost s određenog vlastitog motrišta, dajući tako studentima mogućnost izbora, bez osobitih novčanih opterećenja”.
Kardinal je u predavanju istaknuo da katolička sveučilišta, kako bi mogla dostojno razvijati svoje poslanje u Crkvi i svijetu, trebaju sve učiniti da bi pripadala najboljima u pogledu vrsnoće formacije novog naraštaja. Moraju stremiti visokom standardu, osobito u dvama temeljnim aspektima: akademskoj razini i katoličkom identitetu.