Blagoslov postaja križnoga puta u Modranu

Nakon obreda blagoslova postaja križnoga puta pobožnost je predmolio samostanski vikar fra Jozo Gogić, a potom euharistijsko slavlje koje je uz fra Jozu i župnika Župe sv. Nikole Tavelića iz Slavonskog Broda Matu Matasovića predvodio gvardijan Tomas.

Svjestan da su njegovi župljani kao i njihovi preci živeći na tim prostorima prošli mnoge patnje i stradanja, fra Anto je tumačeći evanđelje istaknuo  kako „nas Isus uči da svoj križni put prolazimo izvršavajući Božju volju”. Primijetivši kako su i postaje toga križnoga puta imale svoj svojevrsni križni put, ustvrdio je da poslije svakoga križa dolazi uskrsnuće.  Pozvavši svoje vjernike na strpljivost u životu kako bi bili svjetlo u tami svakodnevice, kojom su okruženi, na kraju je poručio: „Pred ovim slikama križnoga puta molili su naši preci punih 78 godina, tražili zagovor i utjehu srca svoga. Vi dobro znate koliko su samo patili. Koliko su samo boli i nepravde doživjeli od loših ljudi. Tu njihovu molitvu pred istim ovim postajama mi danas nastavljamo u nadi da će za stotine godina naše i molitve biti povezana s molitvama onih koji će doći poslije nas. Molimo dobroga Boga da nas po našim križevima i ovom križnom putu blagoslovi i dadne snage da uvijek možemo dobro činiti u svome životu“.

Neki od Plehančana koji su sudjelovali na slavlju dobro se sjećaju  tih lijepih starinskih slika svake postaje pred kojima su se, punih 78 godina njihovi preci, a i oni kao mlađi, svakoga petka i nedjelje prije mise, molitvom spominjali muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista, prikazujući pred njima sve svoje životne križeve. Stoga je i radost toga dana bila velika, a oni su je pokazali kako pobožnim sudjelovanjem na pobožnosti križnoga puta, na misi, a i druženjem poslije mise pred crkvom gdje su i zapjevali.

Izradu postaja toga križnoga puta franjevci su naručili u listopadu 1901. u Rimu od slikara Benedetta Giovea. Rađene su u oleografskoj tehnici. Križni put je 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 1902. godine blagoslovljen i postavljen u prijašnju crkvu Sv. Marka na Plehanu. Zbog umjetničkog uređenja plehanske crkve, postaje su uklonjene 1980. godine i spremljene u samostansku knjižnicu gdje su bile sve do 1992. godine, kada su padom Bosanske Posavine s drugim umjetninama i vjernicima morale u izbjeglištvo. Po povratku na Plehan franjevci su vratili veći dio umjetnina pa i postaje toga križnog puta osim dvije koje su nestale u ratnom vihoru.

U dogovoru s Odborom za gradnju crkve u Modranu, gvardijan Tomas i vikar fra Jozo naručili su u svibnju ove godine od slikara Ante Mamuše iz Novog Travnika izradu dviju novih postaja; 7. koja koja prikazuje kako Isus pada treći put pod križem i 13. koja prikazuje kako Isusa skidaju s križa, kao i obnovu ostalih dvanaest postaja. Postaje su tako na radost vjernika postavljene 18. kolovoza u sada obnovljenu  filijalnu crkvu Sv. Nikole Tavelića u Modranu, koja je  u posljednjem ratu uz sve ostale crkve Bosanske Posavine također bila porušena.