Misa je simbolično započela u 19 sati, jer je u to vrijeme prije 30 godina, točnije 2. srpnja 1992. s dvije tone eksploziva srpska vojka do temelja porušila velebnu plehansku crkvu sagrađena 30-tih godina prošloga stoljeća, a koja je bila simbol i ponos Bosanske Posavine, ali i cijele Bosne i Hercegovine. Prilikom miniranja stradao je i franjevački samostan, a u narednim danima u potpunosti su razoreni i devastirani ostaci samostana i svih popratnih zgrada, kao i sve kuće katoličkog puka, koji je pred ratnim strahotama morao u izbjeglištvo. Nakon povratka franjevaca na Plehan, svake godine 2. srpnja, misnim slavljem spominju se te velike tragedije, za koju još nitko nije odgovarao, mole da Gospodin iscijeli sve rane koji je puk toga kraja doživio i još doživljava.

Prisjećajući se tih ratnih dana, a i sadašnjih uvjeta u kojima živi mali broj povratnika gvardijan fra Anto u svojoj je homiliji naglasak stavio na pomirenje te je i misa slavljena u čast Blažene Djevice Marije Kraljice Mira.

Susret je nastavljen zajedničkim druženjem uz okrjepu u prostorijama privremenog samostana.