Misa zadušnica i ukop vlč. Ante Jelića

Misu zadušnicu u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu predslavio je pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. Pero Sudar u koncelebraciji s nadbiskupom koadjutorom vrhbosanskim mons. Tomo Vukšićem, generalnim vikarom Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađanom Ćosićem te pedesetak svećenika.

Na euharistijskom slavlju sudjelovali su i bogoslovi, redovnice, članovi Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva te vjernici sarajevskih župa u kojima je pokojni svećenik djelovao.

Riječi pozdrava na početku mise izrekao je generalni vikar Ćosić koji je podsjetio na Isusove riječi upućene Marti: „Ja sam uskrsnuće i život“ (usp. Iv 11,25) pri tome kazavši kako su one jamac da nijedna smrt, pa tako ni ona voljene osobe, nipošto nije odlazak u ništavilo, nego je prijelaz u novi život koji nema kraja. „Istina, smrt ima svoju težinu, ali, ipak, ona nije ništa u usporedbi s blaženom nadom koja podjednako tješi i donosi mir onima koji odlaze ususret Gospodinu i onima koji ovdje ostaju još neko vrijeme“, poručio je, među ostalim, mons. Slađan.

U prigodnoj propovijed biskup Sudar najprije je ustvrdio kako ljude svaka smrt iznenadi ma koliko joj se nadali i bez obzira što je to neodgodiva činjenica te da se život najbolje shvaća pored odra pokojnika. „Isus nas u evanđelju hrabri i jamči život svima koji su u svom životnom vijeku utkali makar jednu crtu po kojoj su njemu slični“, kazao je propovjednik te je u nastavku podsjetio na neke ljudske i svećeničke kvalitete pokojnog Ante Jelića. „Bio je zauzeti pastoralac koji se trudio izvršavati svoj svećenički poziv“, podsjetio je biskup Sudar te spomenuo još jednu pokojnikovu osobinu po kojoj je bio prepoznatljiv – domoljublje.

Govoreći o pokojnikov ljubavi prema svome narodu prisjetio se njegove pozivnice za Mladu misu iz 1972. na kojoj je bila hrvatska trobojnica što su mnogi u to vrijeme dočekali istovremeno sa zebnjom i radošću. „No, isto tako cijenio je i one koji nisu pripadnici njegova naroda. S njim sam prvi put u životu bio na iftaru te zahvaljujući njemu upoznao brojne pravoslavne svećenike“, kazao je umirovljeni vrhbosanski pomoćni biskup te je zaključno napomenuo kako je pokojni svećenik imao otvoreno srce za potrebite: mlade, studente te siromašne. „Važnija mu je bila bit nego forma, sadržaj nego pakiranje te je posvema bio svoj što se nije sviđalo ovozemaljskim vlastima (…) Bio je čovjek i svećenik velikog srca“, zaključio je mons. Sudar.

Na kraju smise prisutnima se još jednom obratio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije pročitavši pokojnikov životopis te je tom prigodom zahvalio Upravi Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije i njezinim djelatnicima koji su posljednjih godina skrbili o vlč. Anti.

Zatim se od pokojnika kao predsjednik HKKD-a oprostio Anto Prskalo koji je najprije je u ime društva izrazio sućut obitelji i rodbini pokojnog svećenika kao i cijeloj Vrhbosanskoj nadbiskupiji te je zahvalio svima koji su došli oprostiti se od njegova tijela. „Nasilno progonstvo i dugogodišnje robovanje njegova oca Stipana trajno su opečatili i Antin život kao istinskog rodoljuba i domoljublja“, naveo je Prskalo. Istaknuo je kako je njegov život bio dinamičan i sadržajan te da je vlč. Jelić kao predsjednik HKDD-a posebno brinuo za mlade i studente podijelivši oko 680 stipendija.

Nakon mise uslijedili su pogrebni obredi na Gradskom groblju Bare koje je predvodio biskup Sudar. Nakon toga su zemni ostatci vlč. Ante položeni u svećeničku grobnicu.