Nadbiskup je misu predslavio u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom i nadbiskupom u miru kardinalom Vinkom Puljićem te uz koncelebraciju 18 svećenika među kojima su bili otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. mons. Javier Camañes-Forés i generalni vikar mons. Slađan Ćosić.

Na misi su sudjelovale redovnice raznih družbi, među kojima provincijske glavarice Sarajevske provincije sestara Služavki Malog Isusa s. Ana Marija Kesten i sestara Milosrdnica Provincije Majke Divne s. M. Vinka Bilješko, bogoslovi i brojni vjernici. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod vodstvom vlč. Ivana Rake.

Nakon što je, uz pratnju katedralnih orgulja, otpjevan himan „Slava Bogu na visini“, zazvonila su sva zvona. Od toga trenutka zvona su prestala zvoniti, a pjevanje je nastavljeno bez pratnje orgulja koje će ponovno zasvirati, a zvona svečano zazvoniti na Misi bdijenja u uskrsnoj noći.

„Na početku ovog Euharistijskog slavlja sa zahvalnošću se sjećamo posljednje Isusove večere, osnutka euharistijskog sakramenta i početka Isusovog trajanja na euharistijski način u zajednici novog izabranog naroda. U službi te trajne prisutnosti ustanovio je i sakrament svetog reda. Mi, svećenici, ovom Svetom misom, osim što zahvaljujemo za Isusovu trajnu prisutnost, zahvaljujemo što je nas izabrao kao posrednike, kao sredstva svoga milosrđa i svoje milosti i svoga ostanka u novom izabranom narodu. Najljepše u našoj službi je biti posrednik Božjega milosrđa. To je služba iznad koje sigurno nema veće časti. I najlošije što se svećeniku može dogoditi, jest da bude, ne daj Bože, zapreka dolasku Božje milosti u duše i živote u zajednici izabranog narodu. I večeras, dok zahvaljujemo Gospodinu za dar njegove prisutnosti, molimo ga da nam oprosti sve slabosti – i nama, prezbiterima, i vama, Isusovim vjernicima, ako smo nekada bili zapreka dolasku njegovog milosrđa i njegova blagoslova u duše i živote“, rekao je nadbiskup Vukšić na početku mise uvodeći u pokajnički čin.

Nakon pročitanog odlomka iz Knjige Izlaska i dijela iz Prve poslanice sv. Pavla apostola upućene vjerničkoj zajednici u gradu Korintu te naviještenog evanđeoskog odlomka iz Ivanova evanđelja (13,1-15), nadbiskup Vukšić je pojasnio da će izreći prigodnu meditaciju na pročitane biblijske odlomke uz trenutke tišine.

„Prva dva biblijska čitanja predstavila su nam bogatstvo pashalne Isusove večere s darom Euharistije i sakramenta svećeničkoga reda. Puni su uskrsni dani bitnoga sadržaja kršćanske vjere i živi ih se sa zahvalnošću uvijek na način sjećanja i čitanja njihove poruke i simbolike“, rekao je nadbiskup Vukšić te istaknuo da je Veliki četvrtak „dan sjećanja na događaj Posljednje večere, kad je Isus ustanovio sakrament Reda i Euharistije“ te, još više „dan kad je, na euharistijski način, započeo trajan Isusov ostanak među ljudima“.

Rekao je da Veliki petak predstavlja „dan sjećanja na Isusovu strašnu muku i smrt i na bujice ljudske zlobe, a još više je to dan iz kojega Isus svojim primjerom vjernosti, koju je pokazao usred zlobe čija je bio žrtva i protiv svake zlobe, sve poziva na vjernost Božjoj volji i njegovim zakonima“. Istaknuo je da je Isusovo uskrsnuće odgovor na „teško pitanje groba i šutnje Velike subote“ o tome, „je li smrt kraj svega, a mrak groba zadnje što se čovjeku događa“, te podsjetio da kršćani na temelju toga događaja s radošću ispovijedaju i stalno ponavljaju: Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni. „To jest, ne sȁmo u Isusovo uskrsnuće, nego u uskrsnuće također svoga tijela i svoj život vječni“, naglasio je nadbiskup Vukšić.

„Prije odlaska s ovoga svijeta Isus je svim dragima ostavio najviše što je mogao. Više od bilo kakve uspomene. Ostavio je samoga sebe. To jest, događaj iz Isusova života, kojega se večeras sjećamo, i koji se obično naziva Posljednja večera, odnosno večera na kraju, zadnji sastanak, večera prije odlaska, može se nazvati također dan kad je, na euharistijski način, započeo trajan Isusov ostanak među ljudima“, podsjetio je vrhbosanski nadbiskup pojasnivši da je sveto trodnevlje – večere Gospodnje, njegove muke i smrti te uskrsnuća – vrhunac, srce i središte sveukupnoga liturgijskog, molitvenog i duhovnog života Crkve. Slično kao što je nedjelja to sve u jednome tjednu.

„Izlazak iz ropstva i prijelaz u stanje u slobode izabranoga naroda, koji je Isus slavio, samo je pralik onoga što je započelo s Isusom. Po događaju Velikoga četvrtka Isus je pasha naša. Isus je je žrtvovani jaganjac. Njega u Euharistiji blagujemo i sjećamo ga se kao onoga koji je, po svom djelu otkupljenja, novi izabrani narod izveo iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje“, rekao je pastir Crkve vrhbosanske podsjećajući na riječi sv. Pavla: Već je žrtvovana Pasha naša, Krist. Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine (1 Kor 5,7-8).

„Toga se sjećamo svaku put kad slavimo Euharistiju. Tako ovaj događaj na svakom euharistijskom slavlju i čitamo dok izgovaramo riječi: Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijeh svijeta. Blago svima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu. To jest na gozbu izlaska, na gozbu početka u slobodi od grijeha i svakoga zla“, rekao je nadbiskup te podsjetio da četrdeset dana korizme simboliziraju „duge godine prolaska kroz pustinju koje je izabrani narod živio u njezinim kušnjama na čije kraju su ušli u slobodu“.

„Kroz tih četrdeset dana hodili smo putem obraćenja, stazom izlaska iz prijašnjega, uzbrdicom uzlaska prema boljemu, sa željom ulaska u slobodu od grijeha. Zahvaljujemo Jaganjcu Božjemu koji je oprostio i naše slabosti, blagoslovio nas obraćenjem i uveo u obećanu duhovnu zemlju slobode“, zaključio je vrhbosanski nadbiskup. Na kraju Mise Večere Gospodnje, poslije popričesne molitve, nadbiskup Vukšić je u svečanoj procesiji prenio Svetotajstvo i pohranio ga u pokrajnjoj lađi. Poslije kađenja nastavljeno je klanjanje pred Presvetim u tišini, a oltar je ogoljen, izvijestila je KTA.