Poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatskog narodnog sabora,
članovi Predsjedništva,
poštovani članovi, izaslanici Hrvatskog narodnog sabora,
dame i gospodo, braćo i sestre!

Zahvaljujem na pozivu da danas budem nazočan na Izvanrednom zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora u Bosni i Hercegovini i upućujem srdačan pozdrav svima nazočnima.

1. U sveopćoj Crkvi u tijeku je sinodalni hod. To je proces na razini cijele Katoličke Crkve, kojim papa Franjo želi potaknuti sve katolike i one druge s kojima živimo i s kojima se susrećemo na promišljanje o važnosti i ulozi Crkve i njezinom poslanju u današnjem svijetu. Riječ synodos znači sabor, vijeće, skupština, a sam izraz ‘sinoda“ u izvornom obliku znači „ići zajedno“.

Još je sveti Pavao na veoma plastičan način upućivao kršćane u korintskoj zajednici koliko je važno zajedništvo u Kristu, ali i međusobno:

„Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.“ (1 Kor 12, 14-18)

Kao biskupu Katoličke Crkve, kojoj većinski pripada hrvatski narod, drago mi je što u Bosni i Hercegovini postoji institucija koja pod svoje okrilje skuplja sve političke predstavnike hrvatskoga naroda, u kojem god dijelu Bosne i Hercegovine taj narod živi. Zajedništvo je važno na svim razinama života i uopće čovjekova postojanja, kako u osobnom, tako i u crkvenom, odnosno društvenom životu.

Ima nas različitih i u društvu i u Crkvi. Ima vas različitih po pogledima i po političkim opcijama. Međutim, jedino zajedništvom i zajedničkim nastojanjem i zauzimanjem svih možemo pridonijeti očuvanju vlastitih vrijednosti, identiteta i prava Hrvatskoga naroda. To je, između ostaloga, i vaša zadaća i obveza, koja proistječe iz povjerenja koje vam je narod iskazao na izborima. Želio bih da toga uvijek budete svjesni i da vas to vodi u vašem političkom djelovanju.

2. To je i prvi razlog zbog čega sam danas ovdje među vama, očitovanje zajedništva.

Drugi razlog je činjenica da nema vjere, odnosno religije koja ne ostavlja posljedice na način života. U tom pogledu svaka vjera i religija ima i političku dimenziju, a pod pojmom politika ne mislim ovdje toliko na umijeće upravljanja državom, koliko na činjenicu da politika, kao zauzimanje za opće dobro, dodiruje i ima utjecaj i na privatni i javni život.

I stoga je i zadaća nas biskupa, ono što nam i papa Franjo poručuje, da poput dobrih pastira, mi biskupi moramo ponekad hodati ispred stada da pokažemo put, ponekad iza kako bismo sve potaknuli i zaštitili od ‘grabežljivaca’, a ponekad trčati usred stada, posebno da zaštitimo umorne i slabe, da ih ojačamo, ohrabrimo, utješimo i pomognemo.”

3. Treći razlog zbog kojega sam danas među vama je činjenica da je Katolička Crkva preko svojih pastira uvijek bila uz svoj narod na ovim prostorima. A ta je činjenica sažeta u riječima „najsvjetlijeg lika Crkve Božje u Hrvata“, blaženog Alojzija Stepinca, čiji smo blagdan proslavili nedavno. Na montiranom komunističkom procesu 3. listopada 1946. godine izrekao je poznate riječi: „Ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga naroda.“

To je ujedno moja želja i moja molitva i za sve vas: da uvijek osjećate bilo svoga naroda, da se nikad ne udaljavate od naroda, da čuvate i štite interese i prava svoga naroda i da svoj narod „oplemenjujete i pribavite mu poštovanje i ljubav od strane drugih naroda“ (bl. Alojzije Stepinac).

Uz ispriku što sam ovim svojim riječima oduzeo dio vašega dragocjenog vremena, još jednom srdačno zahvaljujem na pozivu i želim obilje mudrosti i hrabrosti u vašem radu, a sve za dobro hrvatskoga i drugih naroda u Bosni i Hercegovini. Hvala na pozornosti!