Duhovni program započeo je kod kapele sv. Antuna Pustinjaka kojoj su još od 1936., kada je sagrađena, hodočastili pripadnici svih vjeroispovijesti te je to bio i razlog osnivanja te župe 1971. Molitvu kod kapele predvodio je Robert Čabraja, trajni đakon Vrhbosanske nadbiskupije, koji je na službi u toj župi. Slijedila je potom procesija u kojoj su praćeni molitvom krunice svečev kip nosili Antonio Jelinić i Robert Kovačević. Po dolasku u crkvu uslijedila je molitva krunice.

Vrhunac proslave bilo je svečano blagdansko slavlje, koje je uz domaćeg župnika Ivana Tolja i još petoricu svećenika okolnih župa predvodio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Uz dvoje ministranata Zvonimira i malu Anu Čabraja posluživao je đakon Čabraja, a pjevanje je predvodio Luka Balvan.

Osvrćući se na Evanđelje dana, u kojem Isus pojašnjava bogatom mladići kako biti savršen, kako ostvariti Kraljevstvo nebesko, mons. Ćosić u prigodnoj je homiliji pojasnio kako, uz to što smo kao kršćani pozvani živjeti u skladu s Božjim zapovijedima, pozvani i živjeti iskrenu i predanu ljubav prema Bogu.

„Iz ljubavi raste naše povjerenje u Boga, a to je ono što daje smisao našem ljudskom i vjerničkom životu – predati se u ruke Božje. To nas potiče da i mi u svome životu nastojimo čuvati i živjeti po Božjim zapovijedima“, ustvrdio je mons. Ćosić.

Za uzor vjernicima je stavio sv. Antuna Pustinjaka, koji je sve svoje bogatstvo rasprodao i razdijelio siromasima, otišao u pustinju jer je težio biti poput Isusa. Zapitavši se ima li netko među nama, koji je spreman sve svoje rasprodati razdijeliti i otići živjeti bez ičega, mons. Ćosić je pojasnio: „Sveti Antun cijeli je svoj život težio postati poput Isusa kome je povjerovao i koga je nasljedovao. Nije smatrao dovoljnim samo čuvati Božje zapovijedi, nego je htio pod svaku cijenu i uz najveću moguću žrtvu postati pravim mučenikom, kakova ga je Isus trebao. Htio je utjeloviti i oživjeti svaku riječ koja je izlazila iz Isusovih usta. On je doslovno živio Evanđelje – bio za ljudsko biće živo evanđelje. U njemu su ljudi vrlo lako mogli vidjeti Isusa“, rekao je, uz ostalo, mons. Ćosić. Ustvrdio je da smo i mi kršćani pozvao tako živjeti svoju vjeru u Isusa, pozvani biti savršeni, truditi se oko toga, a to je vršenje Božjih zapovjedi i nasljedovanje Isusa.

Pojasnio je i kako od ovoga velikog sveca možemo naučiti vjerovati da jedina prava mudrost izlazi samo iz Božjih usta te da nam je kao vjernicima Boga slušati, Božju vršiti, po Božjoj živjeti, od sv. Antuna učiti kako biti svet, te kako odolijevati napastima Sotone.

„Živimo u svijetu prepunom kušnja, koje nas žele udaljiti od Boga. Ne upadajmo u zamke zloga, oduprimo mu se onako kako su mu se odupirali svi sveci. Molimo sv. Antuna Pustinjaka da nas podrži u svim našim nastojanjima da Gospodin bude u središtu svih naših dobrih i predanih djela ljubavi, da nas blagoslovi, učvrsti našu vjeru i dadne snage da čuvamo njegove zapovjedi, po njima živimo, da zaslužimo život vječni, te poput sv. Antuna postanemo dostojni Božje ljubavi i prijateljstva“, zaključio je mons. Ćosić.

Blagdanu je prethodila duhovna priprava u subotu, 15. i u nedjelju 16. siječnja. U subotu nakon misnog slavlja uz zajedničku večeru upriličena je bila društvena igra prstena koja se nastavila i u nedjelju nakon misnoga slavlja. Radosno druženje kroz sva tri su dana župljani i njihovi prijatelji sudjelovali kako na misnim slavljima tako i na druženju uz zajednički objed u lijepo uređenom rekreativnom centru.