Nakon pokorničkog bogoslužja, otvaranje proslave započelo je u utorak 23. lipnja u 16 sati s iznošenjem kipa sv. Ive u procesiji. Potom je uslijedilo misno slavlje koje je predvodio župni i samostanski vikar u Jajcu fra Nikica Tomas. U to vrijeme svećenici su uglavnom ispovijedali.
Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u 18 sati predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić. Koncelebriralo je tridesetak svećenika, među kojima su bili provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, jajački gvardijan i župnik fra Vinko Marković, dekan, Bugojanskog dekanata vlč. Ilija Juroš te podmički župnik i upravitelj svetišta fra Filip Karadža koji je osobno i u ime svojih suradnika fra Mije Rajiča i fra Nikole Neimarevića, redovnica ss. Gizele Dolić i Dragice Ljubos te svojih župljana pozdravio kardinala, spomenute i nespomenute svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove, sjemeništarce i hodočasnike.
Pozdravio je i sve predstavnike civilnih vlasti na svim razinama iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, predstavnike diplomatskog kora, kulturnih i drugih institucija. Poimenice je pozdravio predsjednika Općinskog vijeća Jajca Ivu Šimunovića i njegove suradnike. Pozdravio je i sve vjernike drugih kršćanskih crkava, „posebno braću pravoslavce kao i muslimane i druge koji su došli na ovo sveto mjesto“.  Potom je provincijal Marinčić pozdravio svećenike i redovnice te vjernike hodočasnike, potičući ih riječima: „Neka s ovim hodočašćem otpočne naš proces obraćenja, da nam ovo mjesto oblikuje život, da se vratimo svojim kućama obnovljeni iskustvom sa Svetim“. Pozdravivši nadbiskupa i kardinala Vinka Puljića, zahvalio mu je na dolasku i zamolio ga da započne euharistijsko slavlje.
Kardinal Puljić je zahvalio župniku i provincijalu. Pozdravio je „braću svećenike koji koncelebriraju i posebno one koji ispovijedaju“. Pozdravio je i sve vjernike hodočasnike „bez obzira koje službe su i odakle su došli“. Napomenuo je kako je njegovo predvođenje mise uočnice u Podmilačju već postala tradicija. Rekao je kako je u Podmilačje dolazio i dolazi kao pokornik koji želi izmoliti istinski zagovor sv. Ive.
Na poseban način u svetu misu uključio je one koji su s pokorom došli. Spomenuo je kako je vidio brojne pješake. Primijetio je kako mnogi nose svoje životne terete. To su ponajprije bolesnici i svi oni kojima je potrebna naša molitva, a tu su ili nas prate pomoću elektroničkih medija. „Na početku svake mise trebamo postati svjesni da smo kršćani, da smo kršteni. U spomen na naše krštenje blagoslovit ću ovu vodu kojom ću vas blagosloviti i s tim vas prisjetiti na vaše krštenje, s time obnoviti vaš krsni savez s Bogom, svjesni da smo ujedinjeni s Kristom“, rekao je nadbiskup Vinko Puljić.
U propovijedi je, obraćajući se nazočnima i onima koji ga prate preko medija, napomenuo kako se svojom besjedom želi priključiti papinu pozivu koji je svojom porukom „Laudati si“ htio probuditi svijest i odgovornost za darove Božje kao vrednote koje su danas urušene krivim kriterijima vrednota. Istaknuo je, između ostaloga, kako je najveća vrednota čovjek i njegov život, njegovo tijelo, njegov brak i obitelj, njegova rodna gruda.
O svemu tome detaljnije je govorio. Nažalost, sve su te vrednote danas ugrožene. Stoga je potrebno braniti ih istinskim kriterijima. Osobito je ugroženo javno mnijenje u kojemu ne vrijede istina i argumenti.  „Zato je potrebno da shvatimo stav sv. Ivana Krstitelja. Njegova uloga bila je Isusa pokazati. To je uloga i svih nas, ne samo svećenika i biskupa. Svi smo mi kao kršćani svjedoci Isusa Krista. On je jedini kriterij istinitosti svake vrijednosti. Mi ga nasljedujemo. Nemojmo ga osramotiti. Jer, On je za nas život dao. Zato, kada odavde pođem neka u meni gori srce koje kliče: ‘Kriste za Tebe ću živjeti i s tobom ću umrijeti“, poručio je kardinal Puljić.  Potom je nakon Vjerovanja uslijedila molitva za bolesnike.
Na kraju misnog slavlja, uz moljenje Litanija Presvetog Srca Isusova, obavljeno je klanjanje pred Presvetim s kojim je podijeljen blagoslov vjernicima hodočasnicima koje je župnik fra Filip upozorio da se pridržavaju mjera i propisa civilnih vlasti u svezi s pandemijom COVID-a 19. Potom se zahvalio kardinalu i provincijalu, svećenicima, redovnicima i redovnicama, pjevačima, službama sigurnosti na svim razinama, policiji, medicinskom osoblju, vatrogascima, tehničkoj ekipi prijenosa misnog slavlja, te medijima, osobito Radioteleviziji Herceg – Bosne i Radio Mariji koji su vršili izravni prijenos. Zahvalio se bogoslovima i svim svojim župljanima, osobito prakaraturima, članovima  Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća te mladima koji su podnijeli teret organizacije svega. Pozvao je mlade da se odazovu u bilo koje sjemenište.
Svima onima koji nose ime sv. Ivana Krstitelja i imaju ga za svoga zaštitnika kardinal je čestitao imendan istaknuvši da to obvezuje da se drže njegovih stavova. Svima ostalima je poželio, kad se vrate svojim kućama, da se na njima vidi da su bili kod sv. Ive, da nose njegov duh. „Želim da sve nas hrabri zagovor sv. Ive i da imamo puno pouzdanje u Božju ljubav da se ne bojimo sutrašnjice. U tom duhu pozdravite sve svoje i neka Božji blagoslov počiva na svima vama“, rekao je kardinal.
Nakon misnog slavlja uz brdo Grabež obavljena je pobožnost Puta križa. A onda je u 22 sata, uz zapaljeni Ivanjski oganj, bio molitveno-meditativni program koji su animirali bogoslovi Bosne Srebrene.
Na svetkovinu sv. Ive, u srijedu 24. lipnja, ispovijedanje je počelo u 6,30, a prva misa bila je u 7 sati. Onu u 8,30 predvodio je župnik župe Gračac između Prozora i Jablanice fra Anto Šimunović.

Središnje koncelebrirano misno slavlje, u kojemu je sudjelovalo petnaest svećenika, dok su ostali ispovijedali, predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra Miljenko Šteko. Župnik fra Filip Karadža sve je pozdravio kao i na uočnici, osobito fra Miljenka, provincijala Bosne Srebrene fra Jozu Marinčića i jajačkog gvardijana fra Vinka Markovića.

Fra Miljenko je na početku misnog slavlja blagoslovio vodu te s njom blagoslovio sve nazočne.  Potom je kazao kako „treba doista doći ovdje za sv. Ivu u ovu prodolinu, sjesti negdje na povišici i promatrati ljude koji se ovdje okupljaju; ljude različitih dobi i naobrazbe, kulture, navika, stilova življenja. Treba vidjeti lica, oči, usne koje izgovaraju molitve. Vidjeti bose noge koje nigdje bose gazile nisu do ovdje, do nas. Što traže, što traže svih ovih godina i stoljeća ovdje? Što su došli čuti u svojim dolascima? Isto ono što ćemo i mi danas slušati i čuti u Evanđelju. Čuli su i čut ćemo: ‘Obratite se, poravnite putove prema Bogu, prema bližnjemu, ali i put u svoje srce. I odbacite iz srca svaku nepravdu, svaku laž, licemjerje, grubost, pohlepnost, bludnost, sebičnost. Zamijenite kameno srce, ako se ono skamenilo, toplim ljudskim srcem punim ljubavi, koje je spremno oprostiti. Na ovom kipu sv. Ive vidimo njegov prst koji upire i sad i uvijek u Jaganjca Božjega. ‘Evo onoga koji oduzima grijehe svijeta’; koji oduzima i Tvoj grijeh s kojim se mučiš i možda se sada stidiš onoga što osjećaš u sebi“, rekao je fra Miljenko.
U propovijedi je, između ostaloga, istaknuo „kako nas nas i danas nadkriljuje strah od zaraze koronavirusa. A nisu nas napustili ni oni svakidašnji strahovi koje nosimo u sebi. Donijeli smo ih ovdje i pitamo se što će nas sve pogoditi i kakve će nas sve nevolje još sustići. Ako u ovom našem vremenu upravimo svoj pogled samo horizontalno, na stanje čovječanstva, vidimo da se tu događa mnogo toga zastrašujućeg i neizvjesnog. I ne preostaje nam puno prostora za radost. Ali, ako svoj pogled upravimo, gore, vertikalno, prema nebu, Bogu, spoznajemo da je Bog započeo otkupljenje čovjeka, da je u svijetu na djelu Božja ljubav, ljubav Boga koji u svakom času povijesti govori. ‘Ja sam za tebe, za vas’. Ta ljubav postaje svjetlo u svakoj tami ovoga svijeta, pa i u našim tamama, mrakovima i pomračenjima. Uništavajuće moći i tamne noći, koliko god se one snažno doimale, ne mogu ništa protiv moći koja je stvorila nebo i zemlju i na njoj čovjeka i koja ga za sva vremena štiti rukom svoje Božanske vjernosti.
“Ovdje su sinoć gorile vatre naše nade u bolje sutra. Koliko patnje, koliko boli, a koliko i molitve u svim nevoljama i nesrećama. I sve to pamti ova tiha zelena oaza naših stoljeća, naših srdaca i naših sjećanja i naših nada. Od kraljeva hrvatske krvi, gubitka Kraljevstva, preko ove drevne gotičke crkve nedavno srušene i opet sagrađene, preko stotina tisuća hodočasnika i tisuća tjelesnih i duševnih ozdravljenja. Koliki su dolazili na nosilima i odlazili na svojim nogama? Koliki su dolazili umorni od nesreće i zala, slomljeni od grijeha i odlazili oprani u krvi Kristovoj, u milosti onoga koga je navijestio sv. Ivan Krstitelj. A danas, što je to sv. Ivo u Podmilačju? Je li to sjećanje ili je još uvijek živa vjera. Jesmo li još uvijek spremni pasti na koljena i obići oko njegova kipa. Ne jednom, nego stotinu puta, uzdajući se u milost Onoga koji je sve stvorio, sve uzdržava i život naš drži u ruci svojoj. Sveti Ivo je danas glas koji zove u pustinji duha. On je glas koji nas poziva: ‘U Boga vjerujte, pouzdajte se u Njega i bit će dobro. Izađite iz svojih strahova’. Milost o kojoj svjedoči sv. Ivo i danas će izliječiti svako srce koje je pripravno za ozdravljenje. A, jesmo li i koliko smo oboljeli? Kakve smo to sve bolesti donijeli ovdje danas. Je li nama bolesnije tijelo ili duša ili duh naš?”
“Uvijek i na početku stoji pitanje stavljeno pred svakoga od nas ponaosob: ‘ Jesmo li spremni za pokajanje? Jesmo li spremni zatražiti oprost od grijeha od ljudi i od Boga? Jesmo li pripravni da u dubini svoga srca oprostimo svima i sebi samima? Sebi je nekada najteže oprostiti. Ali, ne može se ići dalje ako sebi ne oprostimo i ako drugima ne oprostimo. Ne možeš to, ako nisi ni pokušao. Uz Božju pomoć sve je moguće. Bog Te ljubi, jer mi smo njegova djeca. Neka u tvom srcu odzvoni ona riječ iz Evanđelja: ‘Dođite svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas oslobodi“! Imamo li mi snage uistinu povjerovati u one riječi koje nas je Isus naučio. Molimo ‘Oče naš’. Ne bilo čiji već ‘Oče naš’. A kako da Otac ne voli dijete koje mu se obraća s ovakvim pouzdanjem?”

“Ovdje kod svetoga Ive kroz svu ovu našu povijest događala su se čuda ozdravljenja, jer se u ovoj dolini do neba uzdizao glas vjere, glas istinskog pouzdanja u milost Božju koja je pratila ljude. Oni su se uzdali u zagovor sv. Ive da on , koji je svjedočio za Istinu, posvjedoči za nas; da posvjedoči kako smo se uistinu pripravili, da smo pripravili vlastito srce za ozdravljenje od grijeha. I tako onda u sakramentu pokore oslobođeni od grijeha budemo pripravni primiti milost i utjehu. Ovdje zajedno s nama, gledajući u nas i diveći se našem pouzdanju, ljudi drugih vjera dolazili su i pouzdavali se u naše molitve te po nama i iznad svega po svojoj vjeri bivali su uslišani i sami duboko uronjeni u otajstvo molitve na ovom svetom mjestu”.
“Ovdje se začimao sklad između ljudi i neba, razumijevanje i uvažavanje i međusobno poštovanje. Ovdje se na ovom svetom tlu, posvećenom molitvama naših predaka, kao dar neba uvijek iznova stvarao otajstveni savez čovjeka s Bogom, u dubini srca koje kleči i zaziva i sa suzama moli i dobiva. Ovdje je po zagovoru sv. Ive Bog stoljećima uzvraćao na molitve i liječio, opraštao i darivao zdravlje duše i tijela. Ovdje u ovoj dolini iznova uzdižemo vlastita srca poniznošću, molitvom, pokajanjem i opraštanjem, ali i pjesmom i ljubavlju. Isus je došao navijestiti nam Očevu ljubav. Ali, pritom nije prešutio da nam njegova ljubav može biti i na osudu, ako na nju ne odgovorimo“, poručio je fra Miljenko.

Na kraju mise, uz molitvu za bolesnike, obavljeno je klanjanje i blagoslov s Presvetim.
Oba dana svetkovine liturgijsko pjevanje predvodili su članovi jajačkog župnog zbora, uz pripomoć pojedinih časnih sestara te pjevača iz Podmilačja i drugih hodočasničkih župa središnje Bosne. Pjevanjem je ravnao bogoslov fra Nikola Matošević, uz harmonijsku pratnju bogoslova fra Fabia Badrova.
Ovogodišnja proslava sv. Ive u Podmilačju dogodila se unatoč svim kušnjama i teškoćama izazvanim zarazom koronavirusa, kojega je kardinal Puljić nazvao „čudnim virusom“. I zbog toga se na proslavi primjetio angažirani rad osoblja Crvenog križa, Hitne pomoći i policije, a nad hodočasnicima je lebdio i dron. Iako je u proslavi sudjelovalo više tisuća hodočasnika, njihov broj je bio skoro dvostruko manji nego prošlih godina. Uglavnom su to bili hodočasnici jajačkog i bugojanskog kraja te s područja Lašvanske doline.