Skup je nastavi s radom, u srijedu 9. listopada, predavanjem doc. dr. sc. Stanislava Šote s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu o temi „Mladi u digitalnom svijetu prema pobudnici ´Christus vivit´“. Istaknuo je kako Crkva u suvremenom svijetu proživljava krizu na svim područjima njezinog djelovanja. „Kriza se posebno očituje u krizi naviještanja Radosne vijesti. Evangelizacija je mladih za Crkvu najveći izazov. Za veliki broj evangelizatora nemoć evangelizacije mladih najsnažnije otežavaju suvremena sofisticirana tehnologija i mediji. Crkva u radu s mladima osjeća najveću nemoć. Uzroci nemoći i poteškoća u evangeliziranju su mnogobrojni. Neki razlog nemoći vide u tome što je Crkva današnjim mladima postala tek jedna ponuda u mnoštvu ponuda. Drugi razloge vide u rasprostranjenosti medija. Mediji imaju posebnu moć u stvaranju virtualne stvarnosti.

Ulaskom u svijet virtualnoga, mladi čovjek često gubi realnu sliku svijeta, gubi moć razlučivanja i razlikovanja istine od laži. Današnjem čovjeku nerijetko forma postaje važnija od sadržaja. Mediji su nerijetko u službi osobnog profita manipulatora. Mladi su njihove prve žrtve jer ne posjeduju izgrađenu životnu ljestvicu vrednota. Na taj način mediji postaju ´krojači´ duhovnih ´odijela´ ili lažnih potreba. Oni oblikuju život mladog čovjeka, uvjeravajući koje su osnovne potrebe, posebice utječu na percepciju i način života. Čovjek postaje ono što nije – konzument i ovisnik o nepotrebnim robama.

Doc. dr. sc. Stanislav Šota

U tom kontekstu se može govoriti o ´kulturi smrti´ u mladih koji su ovisnici o brzinama i drugim autodestruktivnim „igrama“. Cilj određenih medija je dovesti mladog čovjeka, ne samo do gubljenja nade i vjere, nego i do ovisničkog identiteta koji će ga udaljiti ga od kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta. Današnjim mladima mediji nisu više samo prozor u svijet, oni su ujedno i kreatori njihova svijeta. Slikama i informacijama mladog se čovjeka sustavno i neprestano ´bombardira´ kako ne bi mogao zauzeti osobni stav.

Medijski manipulatori neselektivne konzumente medija tretiraju kako ´zbunjeno stado´ pasivnih promatrača. Vrlo lako uvjere one koji nemaju zdravo izgrađeni stav prema medijima, uvjeravajući ih kako ne mogu promijeniti svoj život jer je sve unaprijed određeno. Na taj način mediji kontroliraju društveno prihvatljiva mišljenja, propagandom skreću pozornost od bitnoga te ju usmjeravaju kamo žele. Medijski manipulatori mlade zaokupljaju onime što je nevažno, a skrivaju ono bitno. Zbog trivijalnosti i banalnosti bitno ostaje neopaženo i nevažno.

Metodom skretanja pozornosti manipuliraju čitavim svijetom u potrazi za njihovom zaradom, izabiru tzv. ´medijske osobnosti´, njihove živote stavljaju pod povećalo, a ekscentrični život tako mladima postaje uzor. Nzv. medijski stručnjaci mladima nastoje pomoći kako sličiti medijskom idolu. ´Celebrity´ kultura kao dio digitalnog okruženja mlade agresivno tjera da postanu zapaženi bez obzira na vrijednost učinjenog djela i načina života. Izmanipulirane osobe postaju puka roba koja ima svoju cijenu – cijenu bez vrijednosti. Tabloidizacija medija obrazovne, formativne i informativne sadržaje stavljaju u stranu. Mladi kao najbrojniji konzumenti navedenoga postaju žrtve s mnogobrojnim posljedicama“, istaknuo je.

Prof. dr. sc. Danijel Labaš s Hrvatskih studija u Zagrebu u svom izlaganju „Pedagoški i pastoralni pristup medijskom odgoju“ prvo je predstavio četiri različita pedagoška pristupa medijskom odgoju. Pri tom ih je raščlanio na onu „zabrinutiju pedagogiju“ koja je vidljiva iz inokulacijskog i kritičkog pristupa, te „otvoreniju“ koja se izražava u dva stajališta: liberalističko-tehnološkom i liberalističko-integrirajućem i antiprohibicionističkom.

Kritički pristup medijskom odgoju pokazuje se najboljim, jer on odbacuje sliku djeteta koju nudi inokulacijski model, prema kojemu je dijete slabi subjekt, netko tko se ne zna braniti, i zato što odbacuje ideju da odgoj nije ništa drugo nego preventivna cenzura, imunizacija od opasnosti što ih donose mediji. To ne znači da je ova pedagogija manje zahtjevna, već ona „razotkriva” medije i ono što oni nude; uči da mediji nisu (samo) prozor u svijet, nego govor pomoću kojega se izgrađuje neka slika, koja se pridodaje stvarnosti; te tumači ideološke postavke u medijima, koji počivaju na određenoj političkoj, ekonomskoj i kulturnoj logici (iz koje i nastaju).

„Odgojnim rječnikom rečeno, i kritička pedagogija govori o medijima kao ‘riziku i izazovu’ budući da su oni samo – posrednici (nečijih ideja, stavova, životnih stilova…). Međutim, ona ističe ideju odgoja korištenja (treba koristiti medije) i za korištenje medija (kako ih koristiti)“, zaključio je Labaš i nakon toga predstavio pedagoški pristupi odgoju za medije Lena Mastermana.

U drugom dijelu svoga izlaganja predavač je pokazao crkveno pastoralno razumijevanje i važnost crkvenoga nauka na području odgoja za medije, koristeći pastoralni naputak „Communio et progressio“, te dokumente o medijima Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. „Communio et progressio“ (Zajedništvo i napredak) ističe da „valja uložiti sve da se odgoje takvi primaoci (to jest oni koji će brižljivo odvagivati sve što im predlože sredstva priopćavanja, imati od toga najviše koristi i djelatno ispunjavati svoju ulogu u društvenom životu; jer će samo tako ona sredstva postići svoju punu učinkovitost” (CiP 15), a „Crkva smatra hitnim pružiti i prikladan kršćanski odgoj i obrazovanje samim primateljima” (CiP 107).

Nadalje, „Communio et progressio“ potiče i na teoretsku i praktičnu raspravu o medijima koja „treba biti predmet i teoloških disciplina, naročito moralke i pastorala, a u bitnim značajkama o njemu valja nešto reći i u samoj katehizaciji” (CiP 108). I dokument Hrvatske biskupske konferencije „Crkva i mediji“, istaknuo je Labaš, pridaje veliku pozornost odgoju za medije i njihovom korištenju u pastoralnom djelovanju.

„Budući da se komunikacija tiče cijele zajednice, nužna je odgovarajuća medijska i komunikacijska edukacija svih odgovornih, svećenika i đakona, redovnika i redovnica, katehete i odgojitelja, tj. onih koji na bilo koji način sudjeluju u crkvenom poslanju”, piše u broju 25 toga dokumenta koji nadalje ističe kako „veliku pozornost valja posvetiti odgoju korisnika medija, kako ne bi bili samo pasivni potrošači onoga što im mediji serviraju, nego oni koji će ponuđeno aktivno pratiti i kritički primati, uključivati se u razne emisije i reagirati na razne napise sa željom da pomognu širenju objektivne istine i promicanju općeg dobra. Danas se u tom smislu govori o medijskoj pismenosti. Neka se radi toga pokrenu odgovarajuće pastoralne inicijative kojima bi se pomoglo obiteljima, a posebno djeci i mladima u osposobljavanju i odgajanju za ispravno korištenje suvremenih medija.” Iste preporuke ističu se i u direktoriju o medijima „Mediji i divni Božji darovi u službi evanđelja“ Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. „U što kraćem vremenu je potrebno započeti educiranje crkvenih poglavara, svećenika i redovnika, obitelji i svih vjernika, ali i ostalih zainteresiranih o kritičkom promatranju i korištenju medija. Treba razvijati svijest kako svaka informacija nije uvijek istinita i vjerodostojna“, piše u broju 37 toga dokumenta, citirao je predavač, koji je potom predstavio i ključne naglaske iz Poruke pape Franje za 53. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije 2019. „’Udovi smo jedni drugima’ (Ef 4, 25). Od social network comunities do ljudskih zajednica“. „Internet je resurs našeg vremena. To je izvor znanjâ i odnosâ koji su nekoć bili nezamislivi“, piše Papa i upozorava: „Međutim, u smislu dubokih promjena koje je tehnološki napredak donio procesu proizvodnje, distribucije i korištenja sadržaja, mnogi stručnjaci ističu također opasnosti na koje se nailazi u traženju i dijeljenju autentičnih informacija na globalnoj razini”, o čemu računa mora voditi i svaki pastoralni djelatnik i svatko kome je stalo do ispravnog odgoja i korištenja medija u svakodnevnom životu.

Izv. prof. dr. sc. Igor Kanižaj

U popodnevnim satima, u utorak 8. listopada predavanje o izloženosti djece i mladih medijima održao je izv. prof. dr. sc. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. U predavanju je dr. Kanižaj predstavio najnovije rezultate istraživanja o odnosu djece i mladih prema medijima i komunikacijskim kanalima. Pojasnio je promjene u izloženosti medijskom sadržaju u kontekstu posljednjih pedeset godina. Kroz nekoliko relevantnih istraživanja predstavio je i novi model odnosa djece i mladih prema medijima, s posebnim naglaskom na društvene mreže, ali i stavove i ocjene roditelja o korištenju medija kod djece i mladih. Uz osvrt na važnost novih tehnologija, pogotovo fenomen ´influencera´ i ´youtubera´ predstavio je i konkretne radionice koje se mogu provoditi kao jedan od modela medijskog obrazovanja u sklopu pastoralnog rada.

Središnji događaj dana bilo je misno slavlje. Pokorničko bogoslužje i misno slavlje, u utorak 8. listopada, predvodio je dr. Stanislav Šota, a srijedu 9. listopada ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić.

U srijedu 9. listopada u popodnevnim satima predviđeno za studijsko putovanje u grad Coburg.