Istina je prava novost.

Jubilarno 40. hrvatsko hodočašće u Kevelaer

Jubilarno tradicionalno hodočašće Hrvata iz hrvatskih katoličkih misija iz pastoralnog područja Sjeverna Rajna i Vestfalija organizirano je u subotu 5. listopada u svetište Gospe Tješiteljice žalosnih u Kevelaer, u organizaciji HKM Donja Rajna – Moers i njezina voditelja fra Josipa Filipovića, a svečano misno slavlje u Gospinoj bazilici u svetištu predvodio je predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu, pomoćni vrhbosanski biskup mons. Pero Sudar.

Mons. Pero Sudar predvodio je slavlje u zajedništvu s fra Josipom Filipovićem, predstavnikom pastoralnog područja i voditeljem HKM Aachen, fra Pavom Filipovićem te s još sedmoricom redovničkih i biskupijskih svećenika, uglavnom voditelja hrvatskih katoličkih misija tog pastoralnog područja. Hrvatskim vjernicima iz Njemačke, kao i do sada, pridružili su se i Hrvati iz Nizozemske i Belgije. Prije misnog slavlja išlo se u ophodu od sakristije do crkve tijekom koje su nošeni križ, zastava HKM Moers s likom Gospe Tješiteljice žalosnih u Kevelaeru i sv. Leopolda Bodana Mandića, papinski stijeg te stijeg R. Hrvatske. Misnom slavlju nazočio je i generalni konzul Generalnog konzulata R. Hrvatske iz Düsseldorfa dr. Ivan Bulić.

Na početku misnog slavlja sve je pozdravio, uime organizatora, o. Filipović. Posebno je zahvalio mons. Sudaru na predvođenju misnog slavlja, te brojnim vjernicima koji su se i ove godine okupili u tako velikom broju, svećenicima, časnim sestrama te pastoralnim suradnicama i suradnicima. Uime hrvatskih hodočasnika pozdravio je i kanonika i župnika Gospine župe u Kevelearu Gregora Kaulinga. „Došli smo u svetište Majke Božje Tješiteljice žalosnih u Kevelaer, u ovo drugo po veličini Marijansko hodočasničko mjesto u Njemačkoj. Po četrdeseti put zajedno Hrvati iz ove njemačke pokrajine, Belgije i Nizozemske pohode ovo sveto mjesto. Još prije 1970. godine ovdje su dolazile pojedine hrvatske katoličke misije iz Sjeverne Rajne i Vestvalije, a od 1980. sve misije zajedno u organizaciji HKM Moers. Unatoč svim teškoćama i nedaćama koje su kroz ova četiri desetljeća zadesile naše domovine Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, unatoč svim različitostima koje svaki Hrvat nosi u sebi, Hrvati iz ovih regija pokazuju zajedničku točku, a to je vjera u Boga i zagovor Blažene Djevice Marije. Danas svi zajedno molimo Gospin zagovor da nas očuva u vjeri u Boga i u zajedništvu Katoličke Crkve. Želim i molim da Bog svima nama, našim bolesnicima, patnicima, obiteljima, domovinama u kojima živimo – Njemačkoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i cijelom svijetu po Gospinu zagovoru udijeli mir i blagoslov“, kazao je o. Filipović. Srdačnu dobrodošlicu hodočasnicima izrekao je uime svetišta kanonik i župnik Gregor Kauling.

Mons. Sudar je u uvodnoj riječi vjernicima prenio pozdrave domovine i domovinske Crkve, kojoj su, kako je istaknuo, jako važni.

U propovijedi mons. Sudar je istaknuo: „Nema čovjeka koji za sebe ne može kazati da nije žalostan i ucviljen. Čovjek je po svojoj definiciji nesavršeno biće. Sebi postavlja želje koje teško ispunjava. A onda sve ono što se oko njega događa, ne može ga ne činiti žalosnim. I upravo to što su naše želje veće od naših mogućnosti, čini nas žalosnim. Čovjek treba Boga i čovjeku treba Bog, a to je i razlog našeg dolaska u ovo svetište. Stoga se ovdje več četiri desetljeća hrabrimo Božjom riječi. Hrabri nas Blažena Djevica Marija, koja je od ucviljene i žalosne postala tješiteljicom ucviljenih i žalosnih, koja je bila vjerna životu i onom koji daje život, a bila je često suočena s mnogim teškim životnim pitanjima. Doista joj je bilo teško ostati čvrstom u vjeri, a sve je to mogla jer je silno voljela Boga i život. I nema čovjeka, kršćanina bez ljubavi prema životu. Nemojmo se bojati života, djeteta. Ona je ostala vjerna Isusu u svim njegovim životnim trenucima, jer je voljela život, onoga s kojim je živjela jer se nikada nije odrekla Boga. Zato je od one koja je bila žalosna, postala tješiteljicom i onom koja stalno rađa. Rađa mene i tebe za djecu Božju u ovoj Crkvi ovakvoj kakva jest, koja danas prolazi teške trenutke i pitanja, napose ovdje u ovom dijelu svijeta. Ponekad smo u napasti se pitati, je li to još uvijek Kristova Crkva. Odakle toliki skandali, križevi i nerazumijevanja. To je stoga jer u njoj žive ljudi koji žele, a nisu savršeni. Nema ljudskog života bez križa, bez teškoće, bez patnje. Neka ovo hodočašće bude svima nama zavjet kako bi se u nama učvrstila ljubav prema životu i Bogu, jer nas on nikada ne ostavlja i razočarava. Bez Boga i ljubavi prema životu nećemo i ne možemo biti utješeni i ne možemo iznijeti križ svoga života“, istaknuo je mons. Sudar.

U prikaznim darovima mladi su u narodnim nošnjama prinijeli svijeću, zastavu R. Hrvatske, Bibliju, hostije, kruh, vino, vodu i svijeću za pokojne.

Na kraju misnog slavlja fra Josip Filipović je zahvalio mons. Sudaru i svima koji su pridonijeli tako lijepom jubilejskom hodočašću. Mons. Sudar je pozvao hodočasnike neka nikada ne zaborave zemlju iz koje dolaze. Nakon blagoslova izmoljena je molitva Gospina pozdravljena kod Kapele milosti. Tijekom misnog slavlja vjernici su pod ravnanjem Frane Milića pjevali uz orguljsku pratnju Branka Bafa i Darka Lovrinovića.

U popodnevnim satima vjernici su u procesiji pohodili Hrvatski križ, koji je ove godine obnovljen zahvaljujući gradu Kevelaeru. Kako se bliži svetkovina Svih Svetih i spomendan vjernih mrtvi, a kako mnogi vjernici ne mogu pohoditi svoje najmilije, izmoljena je molitvu odrješenja za sve stradale, umrle i poginule.

Za grad Kevelaer, uz pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, Hrvate veže i spomenik Hrvatski križ, po kojem je ulica u kojoj se nalazi i dobila naziv „Kroatenstraße“. Jedna elitna postrojba hrvatskih vojnika je 1. kolovoza 1635. bila upletena u ratna zbivanja, koja se spominju na spomen ploči na križu. Kako na njoj stoji, 1. kolovoza 1635. godine u tom je zaklonu ubijeno oko 100 ljudi. „Molite za duše njihove da im Bog bude milostiv u vječnosti.“ Budući da taj spomenik nosi hrvatsko ime, HKM Moers je 1985. godine postavila ploču i na hrvatskom jeziku, koju je blagoslovio kardinal Franjo Kuharić na kojoj stoji: „Ovaj križ stoji kao spomen na križni put hrvatskog naroda. Molimo pred njim da se nikada ne ponovi što se ovdje zbilo.“

Publicist, povjesničar i novinar Josef Heckens je istaknuo:

Hrvatski hodočasnici od 1970. redovito dolaze u Kevelaer i svoje hodočašće uvijek završavaju pobožnošću kod Hrvatskog križa. Stoga trebamo biti radosni što Hrvatski križ nije samo spomenik, nego jednoj skupini hodočasnika i mjesto molitve.“

„Što se ovdje zbilo, ne želim se time baviti, neka to rade ljudi koji se bave povješću, a mi ovdje dolazimo moliti, da se nikada više ne dogodi nikakvo zlo, ne samo ovdje, nego bilo gdje u svijetu. Jer zlo se ne pobjeđuje zlom, nego samo dobrom, a molitva je dobro koje nas prebližava Bogu i čini nas miljenicima Božjim, što je i cilj svakog hodočašća, da budemo miljenici i djeca Božja”, istaknuo je fra Josip Filipović. O značenju križa govorio je mons. Sudar te je predvodio prigodnu molitvu. Prigodnu riječ uputio je hrvatski generalni konzul dr. Ivan Bulić. Jubilejsko 40. hrvatsko hodočašće u Kevelear završilo je ispred Hrvatskog križa himnom „Lijepa naša“.

Prije misnog slavlja vjernici su imali prigodu za ispovijed i osobne molitve, a sudjelovali su organizirano u pobožnosti križnoga puta, koji je predvodio voditelj HKM Dortmund vlč. Zrinko Brković.