Janko Havlik (1928. – 1965.) bio je novak reda lazarista i misionar koji je za vrijeme komunističkog režima u tadašnjoj Čehoslovačkoj proveo mnoge godine u zatvoru i radnom logoru. Bratislavska nadbiskupija pokrenula je prije deset godina postupak proglašenja blaženim.

Provincijal slovačkih lazarista Tomáš Brezáni na vijest iz Vatikana izjavio je kako je riječ o Papinu “božićnom daru” cijeloj duhovnoj obitelji lazarista. Havlik je podnio žrtvu “zbog svoje vjere i vjernosti Crkvi, koju se nije moglo slomiti čak ni surovošću zatvora u kojemu je proveo jedanaest godina svoga mladog života”, izjavio je o. Tomáš Brezáni.

Prema njegovim riječima, Havliku se nikad nije ispunila želja da postane svećenik, “ali je bio istinski misionar, koji je druge oduševljavao svojom dubokom vjerom, ali i prijaznošću i ljudskim pristupom”.

Janko Havlik pristupio je kao 15-godišnjak Misijskoj družbi svetoga Vinka Paulskoga, lazaristima. Nakon mature 1949. započeo je studij teologije u tajnosti zbog oštrih mjera komunističkog režima. Godinu dana kasnije studij je otkriven u Nitri koji je pohađao zajedno s drugim bogoslovima. Osuđen je pod optužbom za izdaju na višegodišnju zatvorsku kaznu i poslan na prisilni rad u rudniku.

Ponovno je osuđen 1959. jer je u zatvoru i radnom logoru predvodio molitve i držao predavanja u kojima je kritizirao režim. Na slobodu je izišao 1962. i tada je dobio kao 34-godišnjak invalidsku mirovinu.

Posljednje godine života proveo je kod svoje obitelji i u bolnici. Za Božić 1965., točnije 27. prosinca, njegovo beživotno tijelo pronađeno je na ulici u Skalici.

Dok je bio u zatvoru, napisao je majci: “Željeli smo prinijeti žrtvu na oltaru, sad ćemo umjesto hostija prikazati naše živote”.