Magistar umjetnosti i profesor kiparstva u Beogradu, Boban Jovanović, zvanje je stekao na Beogradskom sveučilištu umjetnosti 1996. godine, a na specijalizaciji se opredijelio za rad u kamenu. Za vrijeme studija dobio je značajne nagrade na izložbama. Njegova kiparska djela su izložena u javnom prostoru u Srbiji, u Italiji u muzeju u Toveni, kao i u privatnim kolekcijama u Srbiji i u Europi. U kontinuitetu se bavi kiparskim poslom već više od četvrt stoljeća.

Skulpturu staru 150 godina, isklesanu u kamenu, zatekli smo u veoma lošem stanju

Predstavite nam svoj rad na kipu Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici.
– Skulpturu staru 150 godina, isklesanu u kamenu, zatekli smo u veoma lošem stanju. U početku je uloženo značajno vrijeme i trud nas koji smo radili u pronalaženju rješenja za revitalizaciju ovog spomenika. Pored restauratorskih poslova bilo je potrebno rekonstruirati pojedine dijelove koji nedostaju na ovom znamenitom kiparskom radu. Veliki izazov i odgovornost je bilo raditi na rekonstrukciji dijelova glava i ruku kao i križa, koji su važni, a ujedno najzanimljiviji u psihološkom i simboličnom smislu same kompozicije skulpture Presvetog Trojstva.

Važno je bilo postići izraz na licima i značaj koji imaju Otac i Sin za svakog vjernika, u duhovnom i religijskom smislu, npr. blagi izraz Bogočovjeka Krista i strogi izraz Oca, Boga Stvoritelja. Pored ovih, najznačajnijih dijelova, imali smo situaciju koja je nalagala rad na kompozicijskoj cjelovitosti skulpture, što podrazumijeva poznavanje anatomije i proporcija ljudskih tijela kao i poznavanje prirode rada na draperiji. Sa zadnje strane na skulpturi, gdje dominira draperija, bilo je velikih oštećenja. Tijela obavijena tkaninom, kao složen kiparski zadatak poznajemo iz antičkih vremena preko mnogobrojnih grčkih skulptura klasičnog razdoblja. Svu ljepotu igre svjetlosti i sjenke koju nam nudi draperija na skulpturi nije bilo moguće sagledati kada smo počeli rad prije nekoliko mjeseci na ovoj prelijepoj kompoziciji zbog značajnog oštećenja.

U kakvom stanju ste zatekli/preuzeli kip prije obnove, a u kakvom stanju je sada?
– Kao sto sam već rekao, skulptura je bila izložena na otvorenom prostoru dugo vremensko razdoblje (oko 150 godina) bez potrebne periodične zaštite i opće brige o tako vrijednom kulturnom dobru. Tako dugo razdoblje, kao i slaba kvaliteta kamena, a radi se o pješčaru sitnog zrna (nalazište nepoznato), uzrokovao je da erozija izazove drastično propadanje spomenute skulpture.

Postupkom dodavanja materijala, srodnog spomenutom kamenu, koji smo odredili stručnom analizom, figure su obnovljene i dovedene u stanje, vrlo slično prvobitnom, obzirom da nemamo precizne podatke kako je ona zaista izgledala prije 100 ili 150 godina. Po završetku dodavanja svih dijelova koji nedostaju, materijalom koji je strukturalno odgovarao prirodi izvornog kamena, skulpturu smo pažljivo tonirali, kako bi lokalni ton ostao nenarušen i sproveden na preostali većinski dio skulpture. Naglašavam da kiparski tretirana površina u ovom postupku restauracije, prelazi 80% cjelokupne površine. Na kraju je skulptura hidrofobirana, kako bi dobila zaštitu na duži vremenski period od prodiranja vode u sam gradivni materijal.

Na nekim mjestima je bilo potrebno dodavati armaturu jer su nedostajali veliki i značajni dijelovi

Jeste li imali velikih poteškoća prilikom obnavljanja kipa?
– Tim koji je radio na preostalom dijelu spomenika, prvenstveno na postolju, je imao usku suradnju sa mnom po svim pitanjima; materijala, nadogradnje, toniranja cjelokupnog spomenika kao i to da smo u samom startu rada na obnovi spomenika odlučili da bi bilo najbolje da se skulptura demontira sa postolja, kako bi radovi na njoj bili izvedeni na zemlji u boljim uvjetima od onih na skeli.

To je bio dobar potez, kako se kasnije ispostavilo. Kada smo pronašli adekvatan materijal za nadogradnju, tromjesečna akcija je krenula. To je vrijeme u kojem smo projektirali obnovu skulpture. Nedostajali su veliki i značajni dijelovi, čiji izgled je bilo potrebno naslutiti, osmisliti, nadograditi i uklopiti u preostalu kompoziciju kako bi dobili ujedno novu-a-staru cjelovitost i kako bi se vratio prijašnji sklad čitave kompozicije. Likovna i tehnička kvaliteta bila je moj moto i nešto što je cijelo vrijeme bilo prisutno u napornom, a uzbudljivom radu.
Specifičnost teme jako je doprinosila tome. Na nekim mjestima je bilo potrebno dodavati armaturu jer su nedostajali veliki i značajni dijelovi kako bi nadograđene partije imale dodatnu čvrstinu, pored toga što su likovno, na izvjestan način ponovo oživjeli vremenom narušenu kompoziciju. Nedostajući dijelovi na licima i rukama su bili najzahtjevniji za rekonstrukciju, u svakom smislu.

Odluka da se kip obnovi je od velikog kulturnog značaja na lokalnoj i državnoj razini

Koliko je bilo važno obnoviti ovaj kip?
– Ovaj spomenik ima veliku umjetničku važnost. Vremenom je oštećenje na njemu postalo toliko veliko da je postojala realna mogućnost, ukoliko se ne sanira, da bude konačno i zauvijek izgubljen. Odluka da se obnovi je od velikog kulturnog značaja, kako na lokalnom, tako i na nacionalnoj i državnoj razini.

Koja je, za vas osobno, vrijednost ovog kipa, te obnove kipa?
– Vrlo važno mi je bilo što kvalitetnije uraditi posao koji mi je povjeren. Napravio sam temeljne pripreme kako bih bio što efikasniji u samom radu na skulpturi. Prikupljao sam, inače oskudne, podatke o spomeniku i samoj figuralnoj grupaciji koja kruni cjelokupni izgled spomenika.

To je obuhvaćalo vrijeme nastanka, ispitivanje materijala, bezuspješno traganje za autorom skulpture, proučavanje tematski srodnih spomenika kod nas i u svijetu, zatim njihova simbolika, položaj ruku, glava i ostalih dijelova kompozicije, kao i rekvizita i drugih prisutnih predmeta koji su od neizostavnog značaja za cijeli spomenik. Obnovom ovog kompleksa, na dobitku je zajednica u gradu gdje se on nalazi, na dobitku su svi građani koji će imati mogućnost uživati u divnom parku koji okružuje kompleks spomenika.

Mislim, da smo obnovom ovog kompleksa, na neki način, svi na dobitku, zaključio je kipar Boban Jovanović.