Sarajevska katedrala u crvenom u solidarnosti prema progonjenim kršćanima

Sarajevska prvostolnica od 17 do 24 sata „obojena“ je u crveno. Večernju euharistiju predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko  Puljić u zajedništvu s nadbiskupom koadjutorom Tomom Vukšićem i 15-ak svećenika među kojima je bio generalni vikar mons. Slađan Ćosić.

Pozdravivši nazočne kardinal a početku istaknuo kako misu “prikazuje za sve progonjene kršćane u svijetu da bi ostali hrabri i ustrajni, a za one koji ih progone  da ih Bog takne kako bi se obratili”. Potom je naglasio da je katedrala obojena u crveno iz solidarnosti s progonjenim kršćanima danas. Posvješćujući kako se toga dana obilježava spomendan vijetnamskog mučenika sv. Andrije Dung Laca i drugova zaželio je “da nas Bog hrabri u svim našim iskušenjima”.

U propovijedi kardinal je najprije govorio o životnom putu sv. Andrije Dung Laca te drugovima mučenicima tijekom progona kršćanstva koje je u Vijetnamu trajalo najmanje od 1625. do 1886. te odnijelo oko 130.000 života. Istaknuo je kako je to doba u Vijetnamu za kršćane bilo kao razdoblje progona u doba Dioklecijana u Rimu. Naglasivši kako je sv. Andrija odbio na sudu odreći se Krista dodan je velikoj brojci kršćanskih mučenika u toj azijskoj zemlji.

Govoreći o današnjim stradanjima kršćana u Aziji i Africi naglasio je kako se čovjek naježi slušajući te strahote, ali i izrazio žaljenje što se na Zapadu niječu i ignoriraju ti zločini. Potom se prisjetio razgovora iz 1994. s jednim europskim političarem koji je rekao “mi smo sredili katolike u Nizozemskoj i diljem Europe, a ostala je još samo Poljska, Italija i Hrvatska”. Na tragu toga je naglasio da postoji strategija za uništavanje vjere.

“Sloboda vjere je ljudsko pravo. Upravo povodom toga organizacija Kirche in Not pokrenula je akciju ‘crvenu srijedu’. Ona zapravo u središte pozornosti stavlja sve te ljude koji su progonjeni. Javne zgrade i crkve diljem svijeta su obojene u crveno”, istaknuo je kardinal te potom govorio o liturgijskoj važnosti crvene boje, posebice na Veliki petak. Nadalje je govorio o etimologiji riječi mučenik te spomenuo prvomučenika sv. Stjepana koji je kamenovan zbog svoje vjere, ali dok je umirao molio je za svoje ubojice. Potom je podsjetio i na primjer sv. Ignacija Antiohijskog koji je bačen životinjama, a budući da je to predvidio napisao je kako ga “zubi zvijeri melju da postane čist kruh Kristov”.

“Kada govorimo o mučenicima razmišljamo obično o povijesti sve do Rima i velikih progona. Stotine crkava su izgrađene na mjestima gdje su bili mučenici”, naglasio je vrhbosanski nadbiskup te podsjetio na riječi pape Franje koji je kazao da početak trećeg tisućljeća ima više mučenika nego čitavo treće stoljeće za vrijeme velikih progona u Rimskom Carstvu.

Govoreći kako je biti danas kršćanin veoma opasno jer postoji diskriminacija, progon i ubijanje, posvijestio je kako u čak 60-ak zemalja svijeta nije zajamčena sloboda ispovijedanja vjere. Naglasivši kako pet milijardi ljudi, ili dvije trećine ljudske populacije, ne živi u slobodi vjere, raščlanio je na primjerima zemalja Azije, Afrike te ostatka svijeta kakvi su to progoni.

Pred kraj homilije istaknuo je kako kršenje vjerskih sloboda utječe na pripadnike svih religija, ali posebice su kršćani ranjivi jer pripadaju “globalnoj crkvenoj skupini”, a kao takvi nemaju svojih zagovornika.

Pred kraj euharistije upriličeno je kratko molitveno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Pjevanje su predvodili ovogodišnji đakoni, a misu je izravno prenosio Radio Marija BiH

Kirche in Not, međunarodna katolička humanitarna organizacija papinskoga prava, već godinama posljednje srijedu u studenome diljem svijeta različitim aktivnostima pokušava skrenuti pozornost na kršćane koji trpe zbog svoje vjere. Jedan od načina je iluminacija znamenitih crkvi i građevina u crveno čemu se ove godine priključila i Vrhbosanska nadbiskupija.

Prema podacima organizacije Open doors tijekom 2020. u svijetu se dogodio porast broja progonjenih kršćana. Više od 340 milijuna Kristovih sljedbenika doživjelo je visoku stopu progonstva ili diskriminacije. To znači da se jedan od osmero kršćana susreo s nekim vidom progona. Najteža situacija je u “12 crvenih” zemalja u kojima je razina progona najjača: Sjevernoj Koreji, Afganistanu, Somaliji, Libiji, Pakistanu, Eritreji, Jemenu, Iranu, Nigeriji, Indiji, Iraku i Siriji. Sve se to može pratiti na portalu nedjelja.ba u rubrici Križnim putem kršćana danas.