“Ima mnogo samoubojstava, jer ljudi ne znaju kako dalje. Zračna uzbuna u Harkivu na snazi je gotovo neprestano”, rekao je biskup Hončaruk tijekom posjeta međunarodnoj središnjici Zaklade papinskog prava Pomoć Crkvi u nevolji (Kirche in Not) u Königsteinu u Njemačkoj.

Rakete lansirane iz Rusije padaju u Harkivu za manje od jedne minute, što nije dovoljno za pokretanje zračne uzbune, opisao je biskup Hončaruk stanje u gradu na istoku Ukrajine, prenosi Pomoć Crkvi u nevolji u priopćenju. U tom drugom po veličini ukrajinskom gradu zatvorene su škole i dječji vrtići, a nastava se odvija povremeno u postajama podzemne željeznice, dodao je.

Harkiv je udaljen tridesetak kilometara od ruske granice. Prema biskupovim riječima, pod okupacijom je četvrtina područja njegove biskupije, jedne od najvećih u Europi, za usporedbu, dvaput veće od Austrije. Onamo nije više moguće poslati svećenike, čija bi nazočnost za ljude bila od velike važnosti.

“Ljudi govore: ‘Kad je svećenik tu, onda mogu i ja ostati.’ Potrebna im je naša nazočnost. Teško je podnijeti usamljenost, prvenstveno za one koji su izgubili voljenu osobu”, rekao je.

Stoga je, prema njegovim riječima, pučanstvu uz humanitarnu sve važnija i psihološka pomoć. Mnogi ljudi nemaju povjerenja u psihologe, a i njih je premalo. “Imamo mali broj specijalista i stručnjaka, a to je problem”, naglasio je.

Pomoć Crkvi u nevolji podupire prema vlastitim informacijama psihološku izobrazbu svećenika i redovnika i dodatnu pomoć. “To je važno i vrlo smo zahvalni zbog toga”, izjavio je biskup Hončaruk.

Uz psihološku izobrazbu, zaklada je biskupiji Harkiv–Zaporižja proteklih mjeseci financirala nabavu grijalica i peći da bi se tijekom zime grijale župne prostorije i samostani u kojima ljudi traže utočište. Osim toga, svećenici i redovnice koji su aktivni na bojišnici dobili su opremu prve pomoći.

Angažman 46 vojnih kapelana, koji su često jedini sugovornici vojnicima na bojišnici, opasan je po život ali važan, naglasio je biskup Hončaruk. “Što ti ljudi proživljavaju u duši, to je noćna mora. Stoga je vojni kapelan veoma važan. On sluša što ljudi imaju na duši”, poručio je mons. Hončaruk.