Biskup Živković predvodio je ondje misu zajedno sa sambotelskim biskupom Jánosom Székelyjem. Zajednička liturgija, koju su prenosile austrijska i njemačka televizija, bila je „znak zajedništva i mira”, naglasila su dvojica biskupa.

Biskup Živković na početku mise pozvao je na molitvu za pogođene poplavama i olujama, a u molitvu je uključio i one koji pomažu ljudima koji su se pritom našli u nevolji.

Crkva svetog Mirka (Emerika), posvećena 1903., bila je do Drugog svjetskog rata župna crkva za nekoliko naselja u Austriji i Mađarskoj. Za vrijeme Hladnog rata nalazila se na ničijoj zemlji i bila je izložena propadanju. U međuvremenu, u njoj se ponovno slavi misa, jednom tjedno zajedno za austrijske i mađarske vjernike.

Biskup Živković u propovijedi se osvrnuo i na povijest te crkve. „Ovdje je križ trpio pod nacionalsocijalizmom i komunizmom, križ je svjedočio uklanjanju ovoga sela oko crkve i prisilnom iseljavanju pučanstva”, rekao je. Ondje je križ, nastavio je, više od simbola i više od ukrasa, postao je „gruba stvarnost” s patnjom, progonom i smrću. Danas je to mjesto međutim „mjesto nade, mjesto susretanja i mjesto pomirbe”, zaključio je željezanski biskup. Na isti je način značenje mjesta opisao i biskup Székely, koji je pozvao biskupa Živkovića na zajedničko dvojezično slavlje mise na granici.