Na početku susreta vlč. Mario Žigman, nadbiskupijski povjerenik za mlade i studentski kapelan, pozdravio je krizmanike i njihovog župnika Roberta Jugovića i župnog vikara Matiju Aušića koji su okupili mlade i bili na raspolaganju tijekom svih dana duhovne obnove. Vlč. Žigman kratko je pojasnio rad udruge Duhos i uveo mlade u temu večeri oslanjajući se na citat iz poznate knjige Mali Princ Sve su odrasle osobe prvo bile djeca. Međutim, malo njih se toga sjeća.

U svom nagovoru istaknuo je kako biti dijete ne znači nostalgično žaliti za prošlošću ili djetinjstvom, već prihvaćati sve ono što nas izgrađuje. Prihvatiti sebe, svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Kao ljudska bića posebni smo po svojoj mašti, pamćenju. Mnogi odrasli razočaravaju se u svome životu ne zbog toga što su narasli, već zbog toga što vrijednosti više nisu proporcionalne s njezinom važnošću. Mnogi ćemo gledati na vanjštinu, a zapravo bogatstvo je ono koje je izvanjski nevidljivo i ono se vidi samo očima srca. To je ono što nam autor knjige Mali Princ želi osvijestiti govoreći kako je ono nevidljivo koje ima veliku vrijednost ljubav. Da bismo istinski ljubili moramo biti poput djeteta, jer samo tako možemo bezrezervno ljubiti darujući se potpuno u odnos s drugim. To je ono što od nas traži žrtvu i odgovornost. U konačnici – i Isus nas je pozvao da bismo ušli u kraljevstvo Božje trebamo biti poput djece. Stoga je podsjetio krizmanike da ne zaborave biti poput djece jer samo tako možemo vidjeti ono što je najvrjednije.

Potom je studentica Maja Vukić posvjedočila o tome kako se uključila i zašto djeluje u udruzi Duhos, a tijekom večeri program je nastavljen zabavnim dijelom u kojem je naglasak bio na boljem međusobnom upoznavanju mladih. Na kraju večeri svi su zajedno izmolili večernji čas molitve časoslova.

Subotnji dio programa započeo je podjelom u grupe kroz zabavna pitanja. Prije samog početka radionica u grupama, vlč. Žigman kratko je upoznao mlade sa životom i djelovanjem sv. Faustine. Podijeljeni u 6 grupa, zajedno s voditeljima radionica, raspravljali su i dijelili svoja iskustva na osnovu citata iz Dnevnika sv. Faustine povezanih uz zadanu temu. Teme radionica bile su Božje milosrđe, Sotona, ispovijed, Marija, trpljenje i Božja volja. Nakon razgovora krizmanici su imali zadatak dogovoriti i osmisliti na koji će način ilustracijom predstaviti ono o čemu su razgovarali. Uslijedilo je predstavljanje svake od grupa u kojima se mogla primijetiti velika kreativnost i domišljatost u ilustriranju njihovih tema.

Po završetku radionica, oko 15 sati, svi su se okupili u crkvi na molitvi krunice Božjeg milosrđa, a nakon koje je uslijedilo promišljanje o prispodobi o izgubljenom sinu i mali ispit savjesti koje je kao pripremu za sakrament svete ispovijedi pripremio vlč. Ilija Dogan, nadbiskupijski povjerenik za pastoral svećeničkih i redovničkih zvanja. Krizmanici su potom pristupili sakramentu ispovijedi, dok su oni koji su već ranije bili na velikoj župnoj ispovijedi imali priliku za okrepu i zabavne igre u župnoj dvorani. Nakon ispovijedi uslijedila je misa i euharistijsko klanjanje koje je predvodio vlč. Žigman uz koncelebraciju župnika, vlč. Roberta Jugovića i vlč. Ilije Dogana. Misu i klanjanje animiralo je dvoje članova Duhos benda.

U svojoj je propovijedi vlč. Žigman istaknuo kako većina ljudi ima problem povjerovati u Marijino djevičanstvo, dodajući kako smo skloni čuđenju kada se nađemo u situacijama koje ne razumijemo i lako odbacujemo ono što nema smisla i što se ne poklapa s našim idejama, uvjerenjima i iskustvima. Podsjetio je da je i sv. Josip išao u tome smjeru. Razmišljao je o tome da odbaci i napusti Mariju, a zapravo da napusti otajstvo Boga. Ipak, bio je otvoren Božjoj intervenciji, dopustio je Bogu da ga razuvjeri u tome da mora sve razumjeti.

Uslijedilo je euharistijsko klanjanje, a potom se vlč. Dogan susreo sa župnim moliteljima za duhovna zvanja te im zahvalio im na njihovoj uključenosti, potaknuvši na uključenost drugih molitelja. Pred kraj programa krizmanici su pisali svoje osvrte na cijeli susret te sudjelovali u nagradnom kvizu znanja o svemu što se događalo i o čemu su razgovarali protekla dva dana. Subotnji susret zaključen je u župnom dvorištu paljenjem četvrte adventske svijeće i zajedničkom molitvom.

Duhovna obnova zaključena je svečanom nedjeljnom misom koju je predvodio vlč. Mario Žigman uz koncelebraciju domaćeg župnika. U svojoj je propovijedi vlč. Žigman posvijestio kako svi imamo puno stvari koje nas zaokupljaju i na koje trošimo svoje vrijeme, posao, račune, razne druge obveze i da ponekad čekamo vikend samo da se odmorimo, a onda se i u tom vremenu preforsiramo s obavezama. Ipak, sami biramo sve te stvari i trebali bi više promišljati kako donosimo odluke o tome što ćemo raditi.

Okupljene je potaknuo da u ovom došašću još uvijek mogu razmisliti o ljudima koje su na neki način godinama odbijali i kojima mogu pružiti priliku. „Jednako kako su se Marija i Elizabeta susrele i jedna drugu podržale i ohrabrile, da tako i mi budemo poput njih, da prihvatimo druge, podržimo ih i ohrabrimo jer u tim ljudima biramo Krista“, rekao je vlč. Žigman, zaključivši propovijed s dvije misli: da odluke koje budemo donosili budu dobre, čak i onda ako su one teške: i drugo, da budemo poput Elizabete podrška onima kojima je potrebno ohrabrenje.

Nakon propovijedi uslijedilo je svjedočanstvo Matije Kopića, supruga i oca, IT poduzetnika i stručnjaka iz područja robotike i programiranja, a na kraju misnog slavlja župnik Jugović zahvalio je vlč. Žigmanu, vlč. Doganu i mladima.