Nadbiskup Hranić: Novorođeno dijete Isus pruža nadu, smisao i cilj onima koji i danas nailaze na zatvorena vrata 'betlehemskih kuća'
Misa polnoćka u đakovačkoj katedrali
Đakovo (IKA)
Đakovačko-osječki nadbiskup Hranić istaknuo je, na polnoćki 2019. u Đakovu u katedrali Sv. Petra, kako su uzrok zatvorenih vrata današnjice firme koje ne zapošljavaju potencijalne majke, koje iskorištavaju mlade ljude i produžuju im privremene ugovore o radu što im onemogućuje ulazak u brak ili stambeno zbrinjavanje i proširenje obitelji, zdravstvene ustanove u kojima liječnici pri četvrtoj ili petoj trudnoći majkama savjetuju abortus, državne i političke strukture i ustanove koje se ne trude oko donošenja sustava dugoročnih demografskih mjera na državnoj i lokalnim razinama nego radije ostaju zatvorena vrata 'betlehemskih domova' vodeći brigu o svojim parcijalnim stranačkim interesima mirno gledajući demografski slom vlastitoga naroda, te kako novorođeno dijete Isus svima koji na ta zatvorena vrata nailaze donosi nadu koja nadilazi prizemne interese i ovozemnu stvarnost.
„Pjevajte glasom, pjevajte srcem, pjevajte usnama, pjevajte životom, pjevajte Gospodinu pjesmu novu. Vi želite reći slava Bogu, budite i sami to što govorite“, riječi su sv. Augustina kojima je nadbiskup đakovačko-osječki u miru mons. Marin Srakić uveo u svečanu misu polnoćku u đakovačkoj prvostolnici, koju su ispunili brojni vjernici. Uz nadbiskupa Đuru Hranića, u koncelebraciji je bilo još 10 svećenika.
Nakon evanđeoskog odlomka kojeg je pjevajući navijestio vlč. Domagoj Lacković, prigodnu homiliju uputio je nadbiskup mons. Đuro Hranić, koji je podsjetio kako božićno svjetlo i radost dopiru do nas kroz stoljeća, od Božića do Božića. „Kroz dvadeset stoljeća odjekuje Crkvom radosna poruka: ‘Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan!’ I ne samo Crkvom: cijeli svijet je zahvaćen tom porukom, makar dio ljudi i ne razumije duboki smisao te poruke. Čak i tzv. sekulariziranome društvu, onima koji žive na rubu crkvenoga života, koji za sebe kažu da su agnostici ili ne vjeruju u Boga, Božićna noć donosi tračak svjetla i nade: iskustvo da ljudi mogu i hoće biti jedni drugima uzajamno blizu, što je uočljivo kroz blagdansko raspoloženje u obiteljima, kroz uzajamno čestitanje i izražavanje dobrih želja, kroz uzajamno darivanje te na druge načine“, rekao je nadbiskup Đuro te dodao kako je poruka božićne noći bezgranična: ona se želi proširiti na sve ljude.
Nastavljajući homiliju, nadbiskup je ukazao kako svi ne razumiju božićnu poruku, neki su ostali na razini tradicije i običaja, ali i oni u srcu osjećaju da je Bog došao za sve, da nitko nije isključen te da se milost Božja doista objavila za spas svakoga ljudskoga bića.
Možda i nije toliko važno što su malobrojni oni koji tu Božju blizinu osjećaju čitavim svojim bićem, u potpunosti je razumiju i nose u srcu, nego je još važnije da svi mogu imati udjela u čudu Božića. Važno je da oni koji razumiju božićnu poruku shvate kako svaki čovjek prima i ima svoj dio božićne radosti upravo njihovim posredstvom, svjedočanstvom i dobrotom onih kojima je dano više i od kojih će se više i tražiti“, kazao je nadbiskup.
Rekavši kako u ovoj svetoj svetoj noći slavimo rođenje Boga kao djeteta koje je osiguralo budućnost svih generacija ove zemlje te kako je božićni znak Novorođenče, nadbiskup je naglasio: „Božićno nas slavlje potiče na potrebu primanja svakog novorođenog djeteta u svoje društvo i osiguranje sigurnog rasta i napretka svakom novorođenom djetetu. Našu domovinu i naše društvo, u skladu s Božjom porukom koja nam je priopćena u Božićnoj noći, valja učiniti toplim domom i utočištem za svako dijete. Naš narod, srce svakog Hrvata, pozvani su u svakom novorođenom djetetu vidjeti dolazak Isusa Krista, pohod Božji našem biološki ugroženom narodu i našoj domovini. Primanjem djece u naše obitelji i domove postajemo ljudi čija su srca otvoreno utočište i otvoren dom za novorođenog Isusa.“
Sabrane na misi polnoćki nadbiskup je podsjetio kako za dijete koje se imalo roditi nije bilo mjesta u betlehemskim dvorima i upravo zato to Dijete pruža nadu, smisao i cilj i onima koji i danas nailaze na zatvorena vrata ‘betlehemskih kuća’:
A to su pojedine firme koje ne zapošljavaju potencijalne majke, koje na razne načine iskorištavaju mlade ljude i produžavaju im privremene ugovore o radu, a ne žele s njima sklopiti ugovor na neograničeno vrijeme te im tako omogućiti ulazak u brak, mogućnost podizanja kredita, stambenog zbrinjavanja i proširenja obitelji; zdravstvene ustanove u kojima liječnici pri četvrtoj petoj trudnoći majkama savjetuju abortus, državne i političke strukture i ustanove koje se ne trude oko donošenja sustava dugoročnih demografskih mjera na državnoj i na lokalnim razinama, i to konsenzusom svih političkih opcija (jer se razmišljanjem na 4 godine nakon čega promjenom vlasti sve pada u vodu ne može postići ništa), nego radije ostaju zatvorena vrata betlehemskih domova vodeći brigu o svojim parcijalnim stranačkim interesima i mirno gledajući demografski slom vlastitoga naroda“, ustvrdio je nadbiskup te dodao kako nas je novorođeno dijete Isus oslobodilo od svake ispraznosti, laži i svakoga zla, spasilo nas je od nas samih te je pokazalo istinu o našoj kršćanskoj nadi koja nadilazi prizemne interese i ovozemnu stvarnost.
Zaključujući homiliju, nadbiskup je podsjetio kako je iz betlehemske štalice upućena bezgranična poruka evanđelja – svim ljudima mir na zemlji, ističući kako je ta poruka dar koji smo pozvani darivati jedni drugima. Potom je uputio čestitku: „Sa željom da svi poput betlehemskih pastira otkrijemo i prepoznamo božićni znak – ‘Novorođenče gdje leži u jaslama’, da se ne bojimo, nego da budemo narod otvoren daru života te ljudi u službi života, svima vama draga braćo i sestre, dragi vjernici, svim ljudima dobre volje, svim našim obiteljima, vama draga braćo svećenici i poštovane časne sestre, i Vama dragi Oče nadbiskupe Marine, želim sretan i blagoslovljen Božić. Na dobro nam svima došlo porođenje Isusovo!“
Misno slavlje pjevanjem su animirali članovi Mješovitog katedralnog zbora, uz dirigiranje voditelja mo. Ivana Andrića te orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.