Biskup Škvorčević: Naša pobjeda u Domovinskom ratu plod je velikoga hrvatskoga molitvenog pokreta

Koncelebrirali su župnici župa grada Požege te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Na slavlju su među ostalima bili nazočni Darko Puljašić, gradonačelnik Požege sa suradnicima, predstavnici Hrvatske vojske i policije, članovi braniteljskih udruga te obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.

Uvodeći u misno slavlje i pozdravljajući okupljene vjernike, biskup Škvorčević im je čestitao Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Posebni pozdrav zahvalnosti i poštovanja uputio je hrvatskim braniteljima, te roditeljima i rodbini poginulih i nestalih branitelja. Rekao je da smo ponosni i radosni što imamo slobodnu domovinu, i što su mnogi za tu vrijednost bili spremni položiti svoje živote. Pozvao je sudionike slavlja da našu hrvatsku slobodu povjere Isusovoj Majci, čiji spomendan danas slavimo, da bude moliteljica za naše hrvatsko dobro. Također ih je pozvao da u Isusovu misnu žrtvu polože svoje žrtve, kao i žrtve svih onih koji su položili živote za naše dostojanstvo.

U homiliji biskup je nazočne da danas liturgijski slavimo obljetnicu posvete rimske bazilike Svete Marije Velike, koja se u pučkoj pobožnosti naziva Gospa Snježna. Nakon što je ekumenski Efeški sabor 431. Mariju proglasio Bogorodicom, papa Siksto III. dao je izgraditi spomenutu baziliku kao prvu crkvu na kršćanskom zapadu u čast Mariji, koja je svojom vjernom i požrtvovnom suradnjom s Bogom rodila Bogočovjeka Isusa Krista koji nas je svojom smrću na križu oslobodio osuđenosti na smrt.

Naglasio je kako je znakovito da su se važne hrvatske pobjede dogodile u marijanskom znaku. Tako je, dok se odvijala pomorska bitka kod Lepanta, 7. listopada 1571., u kojoj je udružena vojska kršćanske Europe, među kojima su bili i hrvatski mornari, prvi put porazila osmanlijsko brodovlje, kršćanski puk na poticaj pape Pija V. molio krunicu. Također u bitci kod Petrovaradina 5. kolovoza 1716. kršćanski vojskovođa Eugen Savojski pripisao je pobjedu nad Turcima moćnom Marijinu zagovoru. Konačno, hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu u akciji „Oluja“ 5. kolovoza 1995., što su je hrvatski branitelji izborili s oružjem u ruci i s krunicom oko vrata, koju su njihove majke, supruge i djeca molili u domovima, crkvama i pred raspelima na ulicama sela i gradova.

Na taj su način hrvatski branitelji posvjedočili kako su prave i istinske samo one pobjede koje su ostvarene na častan način uz Božju pomoć i zagovor Isusove Majke. Naša hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu plod je toga velikoga hrvatskoga molitvenog pokreta, zaključio je biskup.

Također je ustvrdio da je Bog, koji je primio žrtvu svoga Sina Isusa Krista na križu za našu konačnu pobjedu nad smrću, primio i žrtvu hrvatskih branitelja koji su položili svoje živote u Domovinskom ratu, te je naglasio da je njihova snaga i pobjeda bila upravo u tom sjedinjenju njihove žrtve s Isusovom žrtvom na križu. Obraćajući se roditeljima i drugim članovima obitelji poginulih hrvatskih branitelja, biskup ih je pozvao da svoju bol zbog gubitka voljenih sinova, muževa i očeva sjedine s Marijom i prikažu Isusu Kristu, i da u njegovoj pobjedi nad smrću pronađu svoju utjehu i nadu.

Osvrnuvši se na naviještenu Božju riječ u misnim čitanjima, koja govori o hrani i vođama, biskup je ustvrdio da nam ona pomažu razumjeti ne samo prošle događaje Domovinskog rata, nego i našu aktualnu situaciju. Govoreći o ulomku prvog čitanja iz Knjige brojeva, u kojem se pripovijeda kako su se Izraelci u pustinji požalili Mojsiju što svakoga dana moraju jesti jednoličnu hranu – mȁnu koju im je Bog čudesno slao s neba – tražeći od njega da im pribavi mesa, što on nije mogao učiniti, biskup je napomenuo da je u evanđeoskom ulomku Isus Krist, za razliku od nemoćnog Mojsija, bio moćan kruhom i ribom čudesno nahraniti izgladnjelo mnoštvo. Međutim, naglasio je, kako nakon besplatnog blagovanja kruha i ribe mnoštvo želi Isusa postaviti kraljem a on to odbija, poučavajući ih neka ne budu ljudi koji samo žele nešto dobivati od svojih vođa, već trajno nastoje davati drugima i njima služiti, kao što je on dao sebe dokraja u smrt za nas te na taj način ostvario pobjedu nad smrću.

Hrvatski branitelji, vođeni tom evanđeoskom logikom davanja sve do spremnosti položiti i vlastite živote ostvarili su pobjedu. Naša hrvatska trenutačna muka najvećim dijelom leži u činjenici što postoje ljudi koji stalno samo žele nešto dobivati, i koji nikad nisu zadovoljni onim što dobiju, smatrajući kako bi trebali primiti više, istaknuo je biskup Škvorčević.

Pozvao je nazočne na molitvu da nam Bog po zagovoru Isusove Majke daruje što više ljudi, napose onih na vlasti, koji će se nesebično zalagati za opće dobro. Svatko od nas navedenim putem može dati svoj doprinos da Hrvatska bude bolja i ljepša, zaključio je biskup.

Na svršetku misnog slavlja biskup je Isusovoj Majci uputio molitvu za domovinu, kojoj su se svi pridružili pjevajući poklik „Evo ti Majke!“ Zahvalio je nazočnima što su sudjelovanjem na ovom slavlju posvjedočili da poštuju žrtvu koju su hrvatski branitelji upisali u našu hrvatsku slobodu i dostojanstvo. Rekao je kako naša utjeha i nada počiva u uvjerenju da su naši hrvatski branitelji upisani u pamćenje Božje ljubavi koja ih nikada neće zaboraviti. Zaželjevši da nam domovina Hrvatska bude sve bolja i sve ljepša, na sve nazočne zazvao je Božji blagoslov, nakon čega je otpjevana himna „Lijepa naša“.