Misnu homiliju mons. Ćurić započeo je krenuvši od vlastitoga doživljaja sadržajnoga bogatstva Bogojavljenja: “Uvijek me s nekim posebnim raspoloženjem zahvaćala upravo današnja svetkovina. Osjećao sam kako Bogojavljenje nosi nešto što nam tako snažno, svom dubinom i širinom, kao nekim „ključem univerzalnosti“ rasvjetljuje i tumači otajstvo što smo ga iščekivali i proslavili na dan Božića”.

Današnja svetkovina pripada među najznačajnije i najstarije kršćanske blagdane

“Učinili smo to, vjerujem s dragošću i milinom, unatoč poteškoćama koje su nam nadošle s opasnostima i razboritim oprezom pred zaraznom bolesti”. Potom je nastavio: „Današnja svetkovina pripada među najznačajnije i najstarije kršćanske blagdane. Čini se da je njezino svetkovanje pod imenom „Epifania“ – Božje očitovanje najprije započelo u Aleksandriji i kasnije se proširilo diljem kršćanskoga svijeta. Još i danas ima drevnih kršćanskih zajednica koje Božić slave samo Bogojavljenjem. A najrasprostranjenija praksa slavlja božićnih blagdana, kad je malo dublje proučimo, pokazuje nam kako su se u ranim kršćanskim stoljećima crkvene zajednice uzajamno obogaćivale i zajednički rasle u izričaju svoje vjere”.
“Tako su kršćani Rima u drugoj polovici 4. stoljeća od kršćanskoga Istoka preuzeli slavlje Bogojavljenja na današnji dan, dok su kršćani Istoka u svoju liturgijsku baštinu preuzeli datum i slavlje Božića. Tako u slavlju božićnih blagdana možemo otkriti i vrijednu povezanost kršćana Istoka i Zapada. I to nas nuka da danas, iz ovog našeg bogojavljenskog svečanog bogoslužja upravimo molitvu za braću i sestre pravoslavnih Crkava koji će noćas, prema julijanskom kalendaru, započeti slavlje Kristova rođenja”.

Plodovi spasenja otvoreni su svim narodima, svakom čovjeku bez ikakve razlike i prednosti

Osvrćući se na otpjevani proglas uskrsnih slavlja u 2021. godini biskup Ivan je naglasio: „Navještaj Vazma u svetkovini Bogojavljenja još dodatno pojačava njezinu sadržajnu dubinu. Pogled našeg srca pozvan je usredotočiti se na djela spasenja prema kojima je, zapravo, okrenut i sam događaj Božjeg utjelovljenja. Božje očitovanje koje je započelo Isusovim rođenjem potpuno će se objaviti u događaju Pashe – Vazma, kad je Krist svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem izvršio djelo otkupljenja”.

“Upravo ta cjelovitost događaja spasenja odgovorit će na pitanje: Tko uistinu je taj novorođeni Kralj? I jasno će nam pokazati kako je Bog u Njemu odgovorio na dugi hod iščekivanja i na proročke navještaje izraelskog naroda i kako je u Njemu Božje spasenje darovano svim narodima, da se proteže do svakog čovjeka, i to u cjelini povijesti čovječanstva. Upravo tu istinu da su obzorja i plodovi spasenja otvoreni svim narodima, svakom čovjeku bez ikakve razlike i prednosti, središnja je poruka svetkovine Bogojavljenja”.
U središnjem dijelu homilije biskup je, na temelju liturgijskih čitanja, protumačio značenje hoda i iščekivanja Mesije u krilu izraelskog naroda, osvrćući se na evanđeoski odlomak koji upozorava na stav zatvorenosti i ‘uznemironosti’ koja je na vijest o Kristovu rođenju zavladala u Jeruzalemu, na čelu s kraljem Herodom.

Novorođenog Isusa prepoznali su ga vrlo jednostavni i vrlo učeni, nikad onaj koji misli da sve zna

Nasuprot takvom stavu „trojica Mudraca s Istoka zorno nas poučavaju o otvorenosti ljudskoga duha, njegova iskrenog i poniznog srca, za otkrivenje Boga i njegove objave, uključujući i otvorenost ljudskoga uma i znanja“.

Na tom je tragu mons. Ćurić naveo riječi nadbiskupa Fultona Sheena, koji je u svojim poticajnim razmatranjima ustvrdio da su samo dvije skupine ljudi prepoznale plač Novorođenoga, a ‘zajednička im je poniznost. Prepoznali su ga vrlo jednostavni i vrlo učeni. Nikada onaj koji misli da sve zna!’“ Biskup kratko naznačio i pitanje odnosa vjere i razuma istaknuvši: “Primjer trojice mudraca, po kršćanskoj predaji kraljeva, moćnih i umnih ljudi, predstavlja nam brojne vrijedne tražitelje učena, a ponizna srca. Oni nas snažno upućuju na činjenicu da iskreno i duboko iskustvo kršćanske vjere čovjeka obasjava, pokreće ga i otvara mu obzorja, što nam, u primjeru svetih Mudraca, ali i u nebrojenim primjerima iz prošlosti i sadašnjosti, pokazuje kako se duboka vjera i ljudsko znanje uzajamno rasvjetljuju te u nama, ljudima današnjice, nisu i ne trebaju biti proturječni i sukobljeni kršćanin i znanstvenik“.
Slavlje je pjesmom animirao Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.