Zazivom Duha Svetoga i molitvom Večernje započele su duhovne vježbe, nakon čega je uslijedilo uvodno razmatranje. Euharistijskim klanjanjem završio je prvi dan. Drugoga, kao i trećega dana, bila su na rasporedu po dva razmatranja dnevno, molitva časoslova te sveta misa. Zadnji dan duhovnih vježbi započeo je molitvom Jutarnje, nakon čega je uslijedilo pokorničko bogoslužje i vrijeme predviđeno za osamu i sakrament pomirenja.

Promišljanja za vrijeme duhovnih vježbi uvelike su se nadahnjivala, u prvom redu Poslanicom Hebrejima, ali i cijelim Svetim pismom. Spomenom raznih biblijskih likova i njihove vjere, bogoslovi su imali priliku vidjeti njihovu usredotočenost na Boga te su ta iskustva velikana naše vjere, uz razna pitanja i poticaje pružene kroz razmatranje fra Darka, mogli promisliti u samoći svojih soba i usporediti sa svojima. Osobiti je naglasak stavljen na iskustvo poziva koji je svatko u nekome trenutku svojega života doživio. Iskustvo poziva treba biti čvrst oslonac u svim kušnjama i nevoljama s kojima se bogoslovi susreću na svojem vjerničkom putu te ono uvijek treba biti poticati da se ide dalje ka cilju svećeništva.

U povezanosti Poslanice Hebrejima i Knjige Otkrivenja jedna od ključnih poruka upućena bogoslovima bila je o važnosti i bogatstvu svete mise. Nikad ne smijemo smetnuti s uma da je Veliki svećenik, kako Isusa Krista naziva Poslanica Hebrejima, izvojevao pobjedu nad smrću, zauvijek živi, a na poseban način daje nam se susresti u Euharistiji, poručio je fra Darko.

Stoga se nikada olako ne smije pristupati misi, nego uvijek treba osvijestiti što se na njoj događa kako bi se što izvrsnije ostvarilo plodonosno sudioništvo u Kristovoj žrtvi. Na kraju svojih promišljanja, fra Darko je ukazao na važnost osobne, ali i zagovorne molitve u životu svakoga kršćanina, a posebno u životima onih koji se spremaju za sakrament svetoga reda.

Svetom misom i svečanim pjevanjem „Te Deuma“ duhovne vježbe završile se u ponedjeljak 9. studenoga. Nakon mise koju je predvodio voditelj, rektor Sjemeništa, preč. dr. Stjepan Radić izrazio je zahvalnost fra Darku na dolasku i održavanju duhovnih vježbi, kao i nadu da će još koji puta posjetiti đakovačko Sjemenište.