Nakon uvodne pjesme „O Kriste, vječni Svećeniče“ i molitve za svećenike sv. Pavla VI. uslijedio je pozdrav nadbiskupa Hranića i izlaganje prve teme susreta: „Projekti zajedničkoga hoda. Strukture i sustav potpore svećeničkom životu i službi“, mons. Ivana Ćurića.

Predavač je na početku napomenuo da sve svećenike u svijetu, tako različitih osobnih povijesti, životnih prilika, osobina, povezuje isti sakramentalni identitet svećeništva. I upravo u toj različitosti, povezani jednim identitetom svećeništva, svećeništvo se živi i ostvaruje kao zajedništvo i od zajedništva u zajedništvu s Kristom. Stoga svećenik treba imati tri duhovne koordinate zajedništva: zajedništvo s biskupom, zajedništvo prezbiterija (svećenika) i zajednicu vjernika (župu), njegujući pri tome ‘bratske odnose’, sudjelujući u pastoralnom hodu svoje biskupijske Crkve, u događajima, projektima i inicijativama. Jer: „Svećeništvo je uvijek zajednički hod – moj životni put, moji osobni koraci ali ne kao odvojen, vlastiti ‘projekt’. Čim se približimo svećeništvu kao pozivu, već smo na području zajedništva,“ napomenuo je mons. Ivan.

Uz to, naveo je i primjere konkretnih dijelova trajne formacije svećenika sadržanima u dokumentima – Direktorij za službi i život prezbitera iz 2013. godine, Temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i izobrazbi i Ratio fundamentalis iz 2016. godine. Pri tom je napomenuo da se svećeničkoj formaciji pristupa kao jednoj neprekinutoj cjelini, jer, kako je rekao, „trajna izgradnja je nužnost i dodatno se nameće u suvremenom svijetu i sekulariziranom društvu, kako svećenik ne bi razvodnio svoj identitet i kako bi mogao odgovoriti potrebama nove evangelizacije.“

Uz sve to, ističe i to da je sâm svećenik prva i glavna odgovorna osoba za trajnu formaciju svećenika, gdje je svećeničko bratstvo prvo područje na kojem se razvija trajna formacija. Navodeći i brojne izazove vezane uz život i službu poput iskustva vlastite slabosti, izazova suvremene kulture, činovništva, izazovi celibata i bolesti u svakoj dobi, istaknuo je važnost bratskog susreta, duhovnog vodstva, duhovnih vježbi, zajedničkog blagovanja i zajedničkog života u nadvladavanju tih izazova. Na kraju je zaključio da je potrebno raditi na trajnoj formaciji koristeći različite sadržaje koje nudi Biskupija poput formacijskih tematskih susreta, teološko pastoralnih seminara (TPS), zasjedanja korona na dekanatskoj razini, duhovnih vježbi, generacijskih susreta s nadbiskupom u Vikarijatu, kako bi svi zajedno u zajedništvu rasli u ljubavi s Kristom.

Vlč. Ante Šiško, župnik iz Vođinaca, u drugom je izlaganju na temu „Župni pastoral mladih. Iskustvo, izazovi i poticaji“ svećenike upoznao s temeljnim potrebama današnjih mladih koji žude vjeri i susretu s Kristom. Tako je spomenuo da mladi najprije trebaju uzor i primjer, otvorenost i prisutnost svećenika, onoga koji će svojim životom i djelovanjem potvrditi svoju vjeru i tako „zapaliti“ sve oko sebe tim istim žarom, poticati ih i dati im vremena da se pronađu i prihvate Krista. „Jako je bitno slušati mlade i dati da nas iznenade svojim idejama. Dopustiti da mladi preuzmu inicijativu, jer će to pokrenuti i druge. Biti strpljivi i neprestano slušati što mlada osoba ima za reći,“ zaključio je vlč. Ante.

Na kraju susreta svi su se okupili u sjemenišnoj kapelici gdje su zajednički molili molitvu Pohvale Mariji, Majci Crkve, pape Benedikta XVI. i na taj način svoj poziv i svoje svećeništvo stavili pod zaštitu i zagovor Nebeske Majke Marije.