Pozdravljajući prisutne vjernike riječima „Mir vama“, mons. Srakić čestitao je božićne blagdane te je pojasnio kako „nije bilo dosta da se Isus rodio, već je trebalo objaviti ljudima što se to dogodilo u vrhuncu ljudske povijesti: Bog je poslao svoga Sina na zemlju da otkupi sve ljude. I to ljudi moraju znati. Malo po malo, preko pastira do anđela, preko anđela do tri kralja ili tri mudraca, pa sve do današnjega dana Crkva naviješta: Krist nam se rodio. I to ne da ga slavimo i nakon nekoliko dana stavimo negdje u ormar – smatrajući da je to Božić, nego da taj Božić doista i živimo.“

Uz nadbiskupa, koncelebrirali su kancelar Nadbiskupskog ordinarijata Drago Marković, domaći župnik mons. Adam Bernatović, umirovljeni svećenik Vladimir Mikrut te župni vikari: Blaž Jokić koji je navijestio evanđelje i Ante Lučić koji je navijestio proslavu Vazma.

Započinjući homiliju, nadbiskup Marin je rekao da će mu možda „netko zamjeriti što na početku mise koronu“ nije niti spomenuo. „Ako baš treba da spomenem – u slučaju korone čovjek je pokazao tko je i što je. Pokazao je jednu od osnovnih karakteristika svoga bića – karakteristiku istraživanja. Da, jedna od osnovnih karakteristika čovjeka je istraživanje i to istraživanje istine. U Svetom pismu, napose u evanđeljima nalazimo ljude koji traže istinu.“

Podsjećajući na istraživanje trojice mudraca koji su u očima Izraelaca izgledali kao obični pustolovi i žrtve nastrane ideje, nadbiskup Marin je rekao da su išli „tražiti kralja, a našli su Dijete. Ali, vjerujući zvijezdi oni su prihvatili da je On onaj koga su tražili, kleknuli su pred Njega i bili presretni. Vjera tih muževa ispunja nas divljenjem. Gledamo u njima ljude koji traže Boga. Može li se o čovjeku reći nešto ljepše i pohvalnije nego: on traži Boga.“

Pojasnio je da je „čovjek je u samom sebi pitanje i traženje. Na temeljna pitanja koja nitko ne može zapriječiti – o životu, o njegovu smislu, njegovoj sudbini, kršćanin nalazi odgovor u Isusu raspetome i uskrslome, u Njemu koji je vječan, a ulazi u vrijeme; koji je cjelina, a prihvaća nas koji smo ulomci, možda neki komadićci.“ „Moramo priznati, Božji govor je toliko iznad čovjeka da ga mi ne možemo shvatiti. Kako Bog komunicira s nama? Kako se priopćuje?“, pitao je mons. Srakić. „Bog ima jedan govor koji razumije čovjek. A to je govor znakova. Bog govori i danas, u prvom redu po znaku prirode, po kojoj se samoobjavljuje kao nevidljivi Stvoritelj i Uređivač. Nažalost nismo navikli slušati taj glas. Čovjek gubi smisao diviti se i čuditi pred pojavom stvorenoga“, rekao je.

Podsjećajući na sv. Franju Asiškog koji se divio prirodi i svemu stvorenomu, prisutne vjernike nadbiskup Marin pozvao je da šetajući uz Dravu otvore oči, možda će vidjeti, prepoznati znak kao što su ga vidjeli i mudraci; a zatim je, oslanjajući se na sv. Augustina koji je Boga pronašao u svojoj nutrini, rekao: „Možda nam današnji život ne omogućuje da se baš previše zavlačimo u nutrinu. Previše je bučan. Previše slušamo nešto što zovu muzika, a nije muzika. Treba se koji puta zavući u sebe. I tu ćemo naći jednu zvijezdu. Koja će nam se objaviti, koja će objaviti Krista Gospodina i njegovo rođenje. To je zvijezda naše savjesti. Izgleda koji puta kao iskrica koju jedva primjećujemo, ali to je silan glas Božji, silan poziv Božji, da nas uvjeri – jest, Krist Gospodin se rodio, primijeti Ga. Primijeti Ga i u stvorenjima, primijeti Ga u sebi, primijeti Ga u licima svoga bližnjega. Ako Ga ne vidiš, nije On kriv što ga ne vidiš. Nego ti, koji nemaš dovoljno snage da istražuješ. Možda izgleda kao da se Bog sakrio. Ne, Bog itekako glasno govori, samo otvorimo oči. Otvorimo uši. Na današnji dan, Sveta tri kralja, poučimo se kako treba ići do kraja, a to znači – doći, prihvatiti Krista Gospodina, a onda krenuti novim, drugim putem.“