U uvodnoj riječi požeški biskup Antun Škvorčević je kazao: “Od srca vas pozdravljam na ovom počivalištu mrtvih tijela, okupljene oko groba preč. Marijana Goleca, bebrinskog i dubočačkog župnika, koji je preminuo 26. ožujka, a potom 28. ožujka u najužem krugu položen u grob pokraj svoje majke Ane. Obustava okupljanja zbog ugroze koronavirusom nije nam dopustila da se tada od njega oprostimo. Radi toga želimo mu danas molitvom i svetom misom zadušnicom iskazati svoju duhovnu blizinu, očitovati zahvalnost za pedeset godina svećeničkog vjernog služenja, za zajedništvo koje smo s njime ostvarivali u župi sv. Marije Magdalene u Bebrini i župi sv. Mihaela Arkanđela u Dubočcu kao dio Božjeg naroda Požeške biskupije”.

Nakon molitve ispraćaja, blagoslova groba, molbenice i odrješenja, od preminulog župnika oprostili su se predstavnici bebrinske i dubočačke župe te predstavnik školskih kolega.

Pavo Jozić u ime vjernika župe Bebrina zahvalio je preminulom župniku na svemu onome što je kroz 50 godina činio za župu. Podsjetio je kako svećenik Marijan niti u najtežim situacijama kao što je bio Domovinski rat nije napuštao svoje vjernike, a nakon toga bio zauzet u liječenju nanesenih duhovnih i materijalnih rana.

Zatim je Monika Stipetić u ime vjernika Župe Dubočac posvjedočila pokojnikovo svećeničko nastojanje da unatoč malom broju njihove zajednice obnovi stradalu crkvu te ponovno izgradi župni stan. Podsjetila je na njegovo požrtvovno djelovanje u odnosu prema svakom vjerniku te mu je zahvalila na svakoj lijepoj gesti, primjeru i poticaju koji im je dao.

U ime generacije iz Bogoslovije, od kolege Marijana oprostio se kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu mons. Stjepan Večković. Kazao je kako ih je nakon ređenja život usmjerio na različite strane te je pokojnik skoro cijeli svoj svećenički vijek proveo u župama Bebrina i Dubočac. Podsjetio je da se svećenik Marijan tijekom bogoslovskog života odlikovao jednostavnošću i skromnošću, ali i upornošću. Navedene kvalitete posvjedočio je tijekom cijelog života, trudeći se uvijek vršiti Božju volju, naviještati Kristovo evanđelje i svjedočiti ga svojim životom. Zahvalio je u ime cijele generacije za primjer njegova svećeničkog života, a župljane je potaknuo da ga ne zaborave u svojim molitvama, i u onome što ih je učio i što im je svjedočio.

Uslijedila je misa zadušnica na oltaru kapele Gospodnjeg usrkrsnuća, nedaleko od groba preminulog svećenika na kojoj su sudjelovali vjernici raspoređeni po grobljanskom prostoru.  Biskup je u homiliji prikazao važnije datume iz života župnika Marijana, a potom podsjetio na posljednji susret s njime i kazao:
“Posebnim osjećajima zahvalnosti i poštovanja želio bih s vama na ovom oproštaju podijeliti iskustvo moga posljednjeg susreta s preč. Marijanom Golecom, na kojem sam mogao osjetiti njegovu plemenitu dušu, više nego iz navedenih nadnevaka iz njegova života. Dan prije odlaska u slavonsko-brodsku bolnicu, u nedjelju, 8. ožujka posjetio sam ga u župnom domu u Bebrini te mi je smireno i predano u Božje ruke protumačio kako odlazi na operaciju zbog nastalih zdravstvenih tegoba i da će ga u bolnicu odvesti o. Nikola Stupjak iz Kaniže. Kazao je da ima svećeničku oporuku i da bi nakon povratka iz bolnice želio u njoj ponešto dodati. Progovorilo je potom njegovo svećeničko srce sa svim radostima i žalostima, tjeskobama i nadama koje su pratile njegovo pastoralno djelovanje. Prikazao mi je profil dviju župa koje su mu bile povjerene na upravu i njegova nastojanja, kako u Dubočcu koji se brojčano jako smanjio, tako u Bebrini s filijalama Kuti i Banovci”.

“Uz više radosnih i lijepih svjedočanstava o vjeri i vjernosti Kristu i Crkvi brojnih ljudi iz obiju župa, istaknuo je i neke negativne pojave, napose u novije vrijeme, potuživši se kako za njih nije uspio naći pravi pastoralni odgovor, u uvjerenju da će to znati njegov nasljednik. Podsjetio me kako smo ja i njegov brat Ivica isto godište te smo zajedno boravili u sjemeništu na Šalati i u Bogoslovnom sjemeništu te zaređeni za svećenike. Osvrnuo se na njegov boravak u Kanadi gdje je u Župi Hrvatskih mučenika u Mississauga nedaleko od Toronta djelovao određeni broj godina među našim iseljenicima i naglo preminuo od srčanog udara. Ispripovjedio je kako je naslijedio od njega određenu ušteđevinu, kao i od obiteljske kuće koju je u Koprivnici prodao kad je ostao sam s majkom koja je preminula i pokopana u Bebrini. Posvjedočio je da je sredstva koja je imao na raspolaganju nastojao tako rasporediti da što manje optereti bebrinsku župnu blagajnu za vlastite potrebe te i na taj način uzmogne dati svoj doprinos u obnovi crkvenih zdanja. Ono što je od toga preostalo, oporučno je namijenio opet za crkvene svrhe”.

“Prisjetio se kako mu je rano preminuo otac, potom brat i majka, te da je ostao bez bliže rodbine, ali da nikada nije zbog toga patio od bilo kakve gorčine, nego je sve svoje životne snage usmjerio na služenje Bogu i ljudima. Iz svega što je preminuli župnik pripovijedao nazirala se skromnost i jednostavnost tihog čovjeka, vjerna svećenika koji nikada nije prihvaćao izazov zla i trošio snage u negativnosti, nego nastojao biti sa svima u zdravim odnosima, svjedočeći vedrinu i u najtežim životnim stanjima. Na kraju razgovora u župnom domu u Bebrini dogovorili smo se za način na koji će funkcionirati pastoralna zamjena u župi Bebrina i Dubočac tijekom njegova boravka u bolnici i oporavka nakon toga”.

“No, Gospodin je odredio drugačije. Pokazalo se da je njegova bolest teža nego se pretpostavljalo. Oporavak nakon operacije nije išao onako kako se očekivalo te je predao svoju plemenitu dušu Bogu 26. ožujka u 76. godini života i 50. godini svećeništva. Položen je u grob pokraj svoje majke na bebrinskom groblju 28. ožujka 2020. u nadi uskrsnuća”.

Potom je biskup na temelju svetih čitanja istaknuo određene crte lika preminulog svećenika te je rekao: “Naviještena sveta čitanja potiču nas da na ovom oproštaju preminulog župnika Marijana položimo u svoje srce da bismo ga pamtili molitvom, napose župljani kojima je tako vjerno služio. Ulomak iz Djela Apostolskih prikazuje nam sv. Pavla u njegovu žaru naviještanja i svjedočenja Isusa Krista, u koje je – kako smo čuli – bio uključen i učeni Apolon, i Priscila i Akvila te mnogi drugi u ono doba, a nebrojeni tijekom dvije tisuće godina do danas”.

“Kako ne vidjeti među njima i župnika Marijana Goleca, koji je nastavio njihovo djelo u našoj hrvatskoj domovini, nošen istom snagom uskrslog Gospodina i njegova Duha, izgrađujući Crkvu Božju? Hvala ti, župniče, Marijane za tvoje evangelizacijsko služenje! Vjerujem, braćo i sestre, da ste zamijetili kako sv. Luka u današnjem ulomku iz Djela apostolskih naziva Crkvu i kršćanski život „Putom Gospodnjim“ ili „Putom Božjim“. Na tom „Putu“ bio  je i naš preminuli svećenik te je nastojao da mu se što vjernije pridruže po mogućnosti svi koji su mu bili povjereni u Župi Bebrina i Dubočac. Svjestan da taj „Put“ vodi u vječnost, radovao se onima s kojima je mogao hoditi njime, a tugovao zbog onih koji su ostali ravnodušni ili možda čak protivni tom „Putu“. Hvala ti, svećeniče Marijane, što si vjernike neumorno vodio Božjim Putom!”

U zadnjem dijelu homilije biskup je podsjetio župljane Bebrine i Dubočca na važnost molitve što ju je preminuli svećenik očitovao u svom djelovanju te im je rekao:
“Župnik Marijan uložio je cijeli svoj svećenički vijek, žrtvu i ljubav, radosti i nade, nevolje i strepnje u dobro vaših duša. On vam zacijelo nakon svega iz vječnosti s Apostolom poručuje: „Braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu“ (Fil 4,1). „Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetiljke u svijetu držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se uzalud trudio“ (Fil 2, 14-16). Preminulom župniku koji nije odustao naviještati vam radost evanđelja niti onda kad ga je potkapala ravnodušnost a možda i prezir pojedinaca, odgovorite na ovaj njegov poziv svojim snažnijim opredjeljenjem za život po vjeri, zauzetijim izgrađivanjem zajedništva u svojoj župi i biskupiji”.

“Pored toga, dok vam je župnik Marijan bio pastir u Bebrini i Dubočcu nastojao je vjerno slijediti Isusove riječi iz današnjeg evanđelja, kako treba ustrajno moliti i iskati od Oca u Isusovo ime, svjedočeći posluh njegovu poticaju: „Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna“! Poštovani i dragi Bebrinci i Dubočanci! Preminuli župnik bio je s vama pedeset godina molitelj! To njegovo dragocjeno djelo nije dovršeno, te vjerujem da ga je on nastavio iz vječnosti ostvarivati svojom molitvom za svoje župe i župljane u Bebrini i Dubočcu, koje je volio Isusovom ljubavlju. Usuđujem se reći da ni njegova radost u vječnosti neće biti potpuna, dok joj se ne pridružite svi vi koji ste mu bili povjereni u zemaljskoj Crkvi. Na ovom oproštaju s njime neka vaša zajednička odluka bude: Ostajemo s preminulim župnikom sjedinjeni u molitvi, kako bi naša radost zajedno s njime bila jednom potpuna u vječnosti”.

Na završetku misnog slavlja, biskup Škvorčević, svećenici i okupljeni vjernici povjerili su preminulog svećenika Marijana majčinskoj ljubavi Blažene Djevice Marije, pjevajući “Kraljice neba, raduj se”.  U ime preminulog svećenika biskup je potom zahvalio vjernicima bebrinske i dubočačke Župe za sve dobro što su mu iskazivali tijekom njegova zemaljskog života. Zahvalio je svećenicima i svima nazočnima što su ovim svetim slavljem posvjedočili preminulom svećeniku Golecu da nije sam ni u grobu, nego su oni svojim molitvom i dalje uz njega. Poželio je okupljenima dan ispunjen Isusovom uskrsnom blizinom po kojoj nam svijetli istina da grob nema zadnju riječ, nego Božja ljubav jača od smrti.