Osim njih bili su i drugi svećenici, povezani s domom: vlč. Tomislav Ćorluka, župnik đakovačke župe Svih svetih te vlč. Josip Perak i vlč. Vinko Brezovar, umirovljeni svećenici koji pastoralno brinu o korisnicima Doma. Na početku susreta, zamjenica ravnateljice Doma, gđa Irena Kindl, pozdravila je nadbiskupa i sve prisutne. Nadbiskup Hranić prigodnim nagovorom pokušao je predočiti otajstvo Uskrsa, osvrćući se ponajprije na misterij patnje kojoj je podvrgnut svaki čovjek, a posebno oni koji su stariji. Međutim, patnja, i s njom smrt, nemaju zadnju riječ, iako se mogu doimati kao sveprisutni.

Nadbiskup je, naime, ukazao na tako jasnu i nedvosmislenu Istinu, da se sam Bog u osobi Isusa Krista solidarizirao s čovjekom, kako u patnji tako i u smrti. Upravo njihovim preuzimanjem na sebe, Isus Krist postavlja se kao konačni odgovor na misterij patnje i smrti, pri čemu jedino On čovjeka istinski oslobađa ovih spona. Kristovo je uskrsnuće, nastavio je nadbiskup, potvrda novog života, ali u isto vrijeme i oslobođenje robovanju samodostatnosti, izoliranju od drugih, pri čemu je kao primjer „novog života u Kristu“, naveo osobe Marije Magdalene i apostola. Stoga susret s Uskrslim mora biti prvenstveno odnos koji i nas iznutra mijenja, donosi istinsku snagu, ali i radost koju smo pozvani dijeliti onima koje susrećemo.

Nadbiskup je potom korisnicima Doma pojedinačno čestitao Uskrs, obišavši također i one koji radi nepokretnosti nisu mogli sudjelovati u zajedničkom čestitanju. Za to su vrijeme bogoslovi pjevali prigodne korizmene pjesme i dijelili simbolične poklone.