Uvodeći u slavlje biskup je čestitao župniku Antunu Ćorkoviću, gradonačelnici Mariji Šarić, požeško-slavonskoj županici Antoniji Jozić te svim okupljenim vjernicima blagdan sv. Nikole. Kazao je kako se raduje što zajedno s njima u Pleternici može upraviti pogled iz zemaljskih nejasnoća prema Božjoj jasnoći, koju je u svom vjerničkom opredjeljenju živio sv. Nikola i tijekom brojnih stoljeća pomagao Pleterničanima da ne budu zarobljenici zemlje, nego građani neba. Dodao je kako je to izazovan korak za svakog od nas osobno, za obitelj i za društvo. 

Nakon kratkog dijaloga s djecom o dolasku sv. Nikole i darivanja onih koji su dobri, biskup je ustvrdio kako “trebamo biti takvi da nam Hrvatska bude lijepa zemlja, da ju voli i Bog sa svima nama”. Upozorio je potom kako prorok Izaija u naviještenom prvom čitanju započinje govoriti o svom proročkom poslanju, povezujući ga sa smrću kralja Uzije, s kojim je nestala jedna povijest ljudskih nastojanja. Istaknuo je da je Bog pozivom Izaije proroka u hramu i njegovim proročkim riječima: „Evo mene, pošalji mene“ započeo jednu novu povijest svojih zahvata, koja će imati središte u Isusu Kristu iz roda Davidova. Podsjetio je da se viđenje Božjih stvarnosti poput onog prorokova može dogoditi samo ondje gdje postoji vjera kao moć srca koja prodire do te razine. Obraćajući se djeci biskup je to usporedio s radio stanicom i prijemnikom, TV odašiljačem i prijemnikom, gdje postoji poveznica između onoga tko odašilja i tko prima poruku. Ustvrdio je kako je puno važnije dohvatiti Božje signale nego ljudske.

Pored onih koji smišljaju ljudske strategije i ostaju u okviru ljudskih mogućnosti, Izaija ima otvoreno vjerničko srce kojim prima Božju objavu, čuje i razumije poziv da krene među svoje sunarodnjake i naviješta riječ o Bogu, vjernu savezu koji je sklopio na Sinaju sa svojim narodom, i traži odgovor vjernosti. Na taj način Bog ulazi u našu ljudsku povijest i vodi je prema njezinu cilju i punini, ostvarenoj u Isusovoj smrti i uskrsnuću. Najveća drama čovječanstva jest u tome, žele li ljudi s Bogom graditi svoju postojanje ili bez njega, ustvrdio je biskup. Podsjetio je kako se pleternička župa prvi puta spominje u pisanim dokumentima 1333. godine i da od tada do danas služenjem Crkve traje u ovom gradu dijalog između Boga i čovjeka. Poput Izaije mnogi su Pleterničani svojom vjerničkom dušom osluškivali Božju istinu o čovjeku objavljenu u Isusu Kristu, nastojali je ostvarivati u osobnom životu, braku i obitelji te u društvu. To je povijest koja nije zapisana u knjigama, nego u dušama Pleterničana koji su osluškivali Boga i poput Izaije mu govorili: „Evo mene, mene pošalji“. Vjerni Bogu primali su potomstvo, odgajali djecu u skladu s Božjim zakonom, te nastojali razmišljati kako organizirati hrvatsko društvo s Božjih polazišta i dobro oblikovane savjesti. 

Današnji blagdan svetoga Nikole stoga je svojevrsni ispit savjesti za sve nas o tome što zapravo hoćemo u Hrvatskoj, u Pletenici, kazao je biskup. Podsjetio je da je rušenjem župne crkve 1944. godinu netko htio Pleternici oduzeti njezinu kršćansku dušu. Ta ljudska strategija prevarila se, jer se sveti Nikola u Pletenici snažno povezao s Isusovom Majkom, Gospom od suza te se napose od 1953. godine dogodio osobito snažan duhovni pokret u koji su se uključili brojni ljudi, ne samo iz Pleternice, željni graditi s Bogom svoje živote. Biskup je upitao jesu li nam koraci na tom putu čvrsti, koliki je danas broj onih koji u ovom gradu govore Bogu: „Evo mene, mene pošalji“? Spomenuo je kako trenutačno postoji mnoštvo izazova koji nas napose putem digitalnih mreža mogu smutiti, kao što se to događa s obzirom na opasnost od zaraze bolešću COVID-19. Na temelju dobro oblikovane kršćanske savjesti pozvani smo birati ono što je za život, što pomaže zdravlje i što nas u uzdiže dostojanstvu. Valja nam sluh svoje savjesti i srca dosljednije usmjeriti Isusu Kristu, Uskrslom pobjedniku nad smrću i polazeći od evanđeoskog nauka izgrađivati stavove, opredijeljeno ih živjeti te ih hrabro javno zastupati. Biskup je istaknuo kako s obzirom na naš odnos prema pandemiji i drugim okolnostima vrijedi riječ sv. Pavla iz današnjeg drugog čitanja upućena Korinćanima: „Jao meni ako evanđelja ne propovijedam“. To je „jao“ u pozitivnom smislu: „Želim Božje i za to se zauzimam“. Zaključio je kako je takav bio sv. Nikola i svi veliki ljudi koji su kroz povijest čovječanstva najviše učinili jer su s Bogom djelovali i čovjekovo dostojanstvo izgrađivali. Biskup je zamolio Gospodina neka ne dopusti da umiremo u svojim srcima, nego da ih svaki susret s Božjom riječju, s Isusovim djelom spasenja koje slavimo u svetoj misi oživi, a Duh Božji pokrene na djelovanje kao što je to učinio sa sv. Nikolom. 

Na svršetku misnoga slavlja župnik Antun Ćorković čestitao je svima okupljenima svetkovinu sv. Nikole, te zahvalio biskupu što je pohodio njihovu župu i predvodio sveto slavlje. Na kraju je biskup Škvorčević zamolio sv. Nikolu da svojim blagoslovom prati sve ono što župnik i njegovi suradnici čine u toj župi. Zaželio je da svatko od okupljenih odlazeći s toga slavlja poput Izaije i sv. Nikole Bogu kaže: „Evo me, pošalji mene“, te svjedoči Božju istinu u svijetu.