Obraćajući se vjernicima na početku mise, nadbiskup je pozvao da „predanjem, slobodom od sebe te darovanošću Kristu Gospodinu, prionu uz njega kako bi, poput svetog Antuna, mogli prihvaćati svoje životne poteškoće i kako bi iza sebe mogli ostaviti svijetli trag spasenja, mijenjajući svoju sredinu u prostor kraljevstva Božjega, počevši od obitelji, radnoga mjesta do čitave društvene zajednice.“ U homiliji, mons. Hranić naglasio je važnost pravog odgovora na životna pitanja. Iznio je primjer života koji se bori samo za osiguravanje materijalnoga bogatstva i gubi pritom životni smisao. Uputio je roditelje da je bolje steći manje bogatstva, a imati vremena za razgovor s djecom, za vrijeme provedeno s njima u obiteljskoj opuštenosti, kako bi mogli vidjeti o čemu djeca razmišljaju i razgovaraju, pa i posvađati se s njima i nakon toga pomiriti, odgajati ih roditeljskom stegom.

Između ostaloga, mons. Hranić naglasio je i koliko je bitno „da sami sebe tešemo i oslobađamo se uskogrudnosti, sebičnosti, samodostatnosti, nepoštenja, gramzljivosti – koja sve više postaje našim teretom, te kojoj ništa nije sveto. Oslobodimo se od utaje poreza, želje za profitom i korupcije – makar manje imali.“ Naglasio je kako samo prolazom kroz uska vrata poštenja možemo biti zadovoljniji, gajiti međusobno zajedništvo, istinoljubivost, imati “ruha i kruha” za sve, ističući kako zbog naše sebičnosti stradava cijelo društvo, a našim poštenjem i društvo postaje humanije i pravednije.

Osvrćući se na život svetog Antuna nadbiskup je istaknuo kako je ovaj svetac dopustio da ga Bog teše preko njegovih poglavara. Dopustio je Bogu da ga vodi kroz poniženja stavljajući se Njemu u službu „te je shvatio da svoj život treba Bogu predati, ne tako da prolije krv i bude slavljen kao mučenik, nego kroz poniženja – odričući se tereta samoga sebe, kako bi prošao kroz uska vrata te tako postao svet.“ Zaključio je kako „trebamo biti vjernici slobodni od svega, koji postaju Božja slika, u životnim okolnostima u koje nas je stavila Božja providnost. Biti ponizan sluga, ponizna službenica, poput sv. Antuna i poput Blažene Djevice Marije.“

U popodnevnim satima hodočasnici su dolazili moliti pred likom sv. Antuna, a u 16 sati obitelji su sudjelovale u blagoslovu djece. Hodočašće je završilo večernjom misom. Samostanski zbor Milosrdnih sestara sv. Križa uzveličao je pjesmom misu u 6.30 sati kao i svečanu misu u 11 sati.

Svoga nebeskog zaštitnika, sv. Antuna Padovanskog, svečano su proslavili i vjernici Župe Otok. Za ovu veliku svečanost pripravljali su se pobožnošću “13 utoraka na čast sv. Antunu”, zatim molitvom, postom i djelima ljubavi i milosrđa. Večer uoči svetkovine, slavljena je misa o 41. obljetnici posvete otočke župne crkve.

Na dan sv. Antuna slavljene su tri mise. Već od ranih jutarnjih sati pristizali su hodočasnici, iako ove godine, zbog epidemioloških mjera, u nešto manjem broju nego ranijih godina. Središnje misno slavlje predvodio je vlč. Tomislav Lasić, župnik u Vrbanji, a suslavilo je, uz domaćeg župnika i dekana Otočkog dekanata preč. Antuna Kneževića, sedam svećenika.

„Nije nas ovdje okupila ni njegova plemićka titula, ni bogatstvo koje je ostavio. Htio je mir, molitvu i učenje, dobio je brigu o njivi Gospodnjoj. Htio je mučeničku palmu među poganima, dobio je zadaću naviještanja među kršćanima. Htio je anonimnost, dobio je svjetsku slavu. Okupila nas je dubina milosti Božje koja sjaji iz ovoga čovjeka koji je, prije svega, bio ponizan i jednostavan. Živio je od Božje riječi, gorljivo joj služio i prihvaćao u potpunosti, a ne samo kad mu to odgovara, stavljajući sve svoje sposobnosti u službu Bogu“, rekao je vlč. Lasić u propovijedi te nastavio: „Kažemo da je sv. Antun svetac za sve potrebe. I dolazimo pred njega s milijun naših želja, često i trivijalnih. On nas uči, prvenstveno, kako dopustiti Bogu da on okreće lađu i jedra našega života k obalama gdje smo potrebni, gdje nas On želi. Nisu se planovi sv. Antuna uvijek podudarali s Božjim planovima, ali on ih je uvijek prihvaćao. To može prihvatiti samo duboko ponizan čovjek koji vjeruje kako Onaj koji ga ljubi može sve izvesti samo na dobro i onda kad je to teško shvatiti. Antun je bio oslobođen Mudrošću Božjom. Gdje je Mudrost Božja, Duh Božji, ondje je i sloboda. I nama je potrebna ta mudrost da nas oslobodi…” naglasio je vlč. Lasić.

Na kraju misnoga slavlja domaći župnik preč. Antun Knežević blagoslovio je kupljene nabožne predmete. Večernje euharistijsko slavlje vodio je vlč. Nikola Kaurin, župnik u Trnjanima. Na ovoj misi obavljen je blagoslov djece i ljiljana. Misna slavlja pjevanjem su uveličali župni zborovi: Dječji zbor “Ljiljani sv. Antuna” pod vodstvom s. Gracije Petrić; Mješoviti zbor “Bl. Alojzije Stepinac” pod ravnanjem prof. Jana Valenćika; Zbor mladih “Gracija” pod ravnanjem voditeljice Marine Čepo.