Na početku programa nazočne svećenike i đakone, pozdravio je požeški biskup Antun Škvorčević, kazavši da se raduje svakom permanentnom obrazovanju jer je ono povezano sa susretima. Istaknuo je kako je susret važan za svakog svećenika, jer on nije zaređen za samoga sebe, nego za Boga i za čovjeka. Postojanje „za drugoga“ naša je zadaća i poslanje, kao što je za druge bio sâm Isus Krist. Polazeći od ulomka kratkog čitanja iz Druge poslanice sv. Pavla Korinćanima: „Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama“, biskup je ustvrdio kako je tih pet imperativa aktualno napose za mlade svećenike. Kad god netko od njih prestane njegovati određene zahtjeve s obzirom na svoj život, prezreo je samoga sebe i ono što je Bog naumio s njime kad ga je pozvao u život i podario mu sveto zvanje. Dodao je kako dinamizam želje i volje pokreće u nama sam Bog, te je stoga važno izgrađivati se i usavršavati u suradnji s Bogom i drugima s kojima živimo. Zaželio je mladim svećenicima da budu takvog raspoloženja koje će omogućiti da raste ono djelo koje je Bog u njima započeo. Podsjećajući u kakvim vremenima živimo, biskup je istaknuo kako smo jutros u časoslovu u Službi čitanja imali ulomak iz Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes II. vatikanskog sabora, gdje se koncilski oci na vrlo zanimljiv i aktualan način zauzimaju za mir, koji se ostvaruje konkretnim opredjeljenjima u našoj svakodnevici. Ustvrdio je kako je po ostvarivanju pet navedenih Pavlovih imperativa prisutan Bog mira i ljubavi u našem svijetu. Poželio je da i mladi svećenici u toj povezanosti s Bogom žive u miru i ljubavi međusobno i s ljudima kojima su poslani.

Nakon molitve Trećeg časa, svećenicima i đakonima se obratio Ivica Bošnjak, biskupski delegat za đakone i trajnu formaciju mladih svećenika, predstavivši im tijek susreta formacije koji će u prvom dijelu govoriti o svećeniku kao ispovjedniku i pokorniku, a u drugom dijelu se dotaknuti određenih pastoralnih pitanja, napose povezanih s pastoralom mladih i duhovnih zvanja. Prikazao je zatim osnovne naglaske svećeničke ispovjedničke i ispovjedne prakse za koju se čini da prolazi određenu krizu – kako kod vjernika tako i kod samih svećenika. Istaknuo je biblijsko-teološke temelje za kršćanski moralni život u perspektivi rasta prema punini u Isusu Kristu kao i crkveno učenje s obzirom na sakrament pokore koji je u službi spomenutog rasta. Naglasio je važnost svećeničke ispovijedi i duhovnoga vodstva koje svećeniku uvelike pomaže da kao ispovjednik bude na razini poslanja koje je primio od Krista i Crkve. Delegat Bošnjak je na koncu podsjetio svećenike da su kao služitelji Božje milosrđa u sakramentu ispovijedi evangelizatori, učitelji, odgojitelji i na koncu suci. Sve ono što im je u „teoretskom“ dijelu predstavljeno svećenici i đakoni mogli su primijeniti kroz praktični rad u skupinama u kojima su u zadatak dobili proučiti i razriješiti određeni ispovjedni casus te na temelju istoga provjerili znanje, ali i primjenu moralnog i pravnog znanja u konkretnoj ispovjednoj praksi. U interaktivnom razgovoru kroz koji su ih vodili generalni vikar Želimir Žuljević i delegat Bošnjak, svećenici su prokomentirali pojedini casus dolazeći do zaključka kako u kojoj situaciji postupiti u skladu s crkvenim naukom o kršćanskom moralu i pravilnoj ispovjednoj praksi.

U drugom dijelu susreta, na temelju Odluka Biskupijskog dana o 25. obljetnici Požeške biskupije, povjerenik za pastoral mladih Marijan Pavelić i povjerenik za pastoral duhovnih zvanja Tomislav Dokoza, govorili su o pojedinim programima u kojima bi mladi svećenici, a napose među njima „dekanatski koordinatori“, trebali biti nositelji i promicati ih među drugim svećenicima i vjernicima. Predstavljeni su već postojeći projekti za mlade kao što su katolička malonogometna liga, župni animatori, križni put mladih te projekti pastorala duhovnih zvanja – susreti ministranata u Velikoj, osnovnoškolaca u požeškom Kolegiju te susreti srednjoškolaca i drugih mladih koji razmišljaju o duhovnom zvanju. Istaknut je primjer dobre prakse pojedinih dekanata koji su organizirali susrete za mlade i ministrante na razini dekanata u cilju međusobnog upoznavanja i ohrabrenja aktivnog i zauzetog uključivanja djece i mladih u život župne zajednice. Pretpostavka za takve susrete je međusobna svećenička otvorenost i suradnja, a prednost jednostavnija organizacija, napose kada se među svećenicima podijele određeni radni zadaci. Predloženo je da se, s ciljem zauzetije molitve za duhovna zvanja, na isti način na razini dekanata, organiziraju molitveni susreti članova Djela za duhovna zvanja.

Susret trajne formacije zaključen je molitvom krunice u požeškoj katedrali te zajedničkim objedom u Domu pape Ivana Pavla II.