Susret trajne formacije mladih svećenika i đakona u Požegi

Nakon molitve Trećeg časa biskup Antun Škvorčević izrazio im je dobrodošlicu, istaknuvši kako je znakovito što se ovaj susret zbiva na svršetku opće skupštine Biskupske sinode u Rimu, koja je raspravljala o sinodalnosti Crkve i pred svetkovinu Svih svetih, koja nas podsjeća da je Crkva zajedništvo nebeske i zemaljske Crkve. Spomenuvši da grčka riječ syn-hodós znači zajednički hod, biskup Škvorčević je rekao kako se on prvenstveno ostvaruje u molitvi, po kojoj syn-hodós postaje syn-fonía, jer mnogi postaju skladno jedinstvo. Istaknuo je kako različiti instrumenti u orkestru pridonose jedinstvenom glazbenom skladu, a da jedan neusklađeni instrument može pokvariti sin-foníu, uništiti glazbenu ljepotu i jedinstvo.

Biskup Škvorčević je ustvrdio da je to na svoj način slika prezbiterskog zbora mjesne Crkve kojoj je povjereno jedno Isusovo poslanje te svaki evanđeoski neusklađen svećenik može uzrokovati da njegovo djelovanje ne bude syn-hodós a zajedništvo Crkve syn-fonía. Spomenuo je kako je najljepša simfonija, Božji sklad ono što Isus Krist snagom svoga Duha u nama ostvaruje. Kazao je kako susret trajne formacije pomaže da svaki od nas uvidi je li on sastavnica simfonije Crkve, Isusova zajedništva. Potaknuo je svećenike da i na tom susretu nastoje „uštimati“ ako se nešto rasklimalo u njihovu životu te u njihovu srcu Duh Sveti ne može odsvirati svoju božansku dionicu.

Biskup Škvorčević je ustvrdio kako na to upozorava i prorok Jeremija u kratkom čitanju Trećeg časa, podsjećajući da Bog želi s čovjekom sklopiti savez, najdublje zajedništvo s njime u srcu, i da je on to ostvario u Isusu Kristu, koji nas svojom ljubavlju diže iz naših posrtaja i padova. Poželio je mladim svećenicima da u ovom trenutku svjetske i naše hrvatske povijesti, nad koju se nadvilo puno tmurnih oblaka, ne zavlada u njihovim srcima mrak svijeta, nego neprestano svijetli svjetlo Božje, pobjeđujući tamu.

Biskup je rekao da nas svetkovina Svih svetih podsjeća kako je to moguće, ako njegujemo evanđeosku osjetljivost, kulturu blaženstava, ponajprije u međusobnim odnosima. Istaknuo je kako je taj susret trajne formacije đakonima i svećenicima prigoda da provjere kakvi su njihovi odnosi i kako ih izgrađuju. Zahvalio je svećenicima što ne dopuštaju da im se srce ohladi, da budu umrtvljeni u svojoj duhovnosti, nego se trude oko svog duhovnog bića da diše s Bogom onim dahom koji je pokrenuo Isus Krist snagom svoga Duha. Na kraju je biskup Škvorčević rekao kako će toga dana dvojica bogoslova Požeške biskupije u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu primiti službu akolita te je potaknuo mlade svećenike da ih prate molitvom i ustrajno nastoje oko duhovnih zvanja.

Potom je Ivica Bošnjak, biskupski delegat za đakone i trajnu formaciju mladih svećenika i đakona uputio sudionike susreta u pitanja svećeničkog zajedništva. Podijeljeni u četiri skupine svećenici i đakoni su uz određeni tekst iz Direktorija za službu i život prezbitera razmatrali različita pitanja, a na kraju svaka je grupa je predstavila sažetak svoga rada.

Susret trajne formacije imao je svoje središte u molitvi u požeškoj katedrali a završio je zajedničkim objedom u Domu pape Ivana Pavla II.