Program koji je vodio gimnazijski profesor Leonardo Đaković, pripremile su razrednice maturantskih razreda Marijana Ćorluka i Ivana Brekalo zajedno sa suradnicima, a započeo je molitvom koju je predvodio vjeroučitelj Krunoslav Siroglavić. Sve prisutne potom je pozdravio ravnatelj Bedeničić koji se između ostaloga zahvalio biskupu Antunu na daru naših škola te na prilici koju je pružio „ovim mladim ljudima“, i na crkvenosti i vjernosti koju im „s toliko truda i pažnje“ daruje „tijekom svih ovih godina“. Potom je profesorima poručio da se ne umore „od revnog služenja i građenja obiteljskog ozračja u našoj maloj zajednici“. Maturantima je, pak, poručio: „Dragi suzajedničari naše Katoličke gimnazije, a posebno vi, deseta generacijo naše male putujuće Crkve da vam je barem ‚gorušičino‘ sjeme takvih dugoročnih i jedino vrijednih ciljeva negdje duboko posijano trudom i marom vaših roditelja, svećenika i profesora. Znajte da niste stvoreni za malene stvari! Nemojte ih prezirati, ali ne brkajte instrumente i cilj! I uvijek, baš uvijek osluškujte i otkrivajte Krista u suputnicima svoga životnog puta!“

Od škole su se oprostili i brojni članovi izvannastavnih družina pa tako i članova dramske družine koji su se još jednom predstavili svojim profesorima, roditeljima i ostalim gostima predstavom Gregor s kojom su, pod vodstvom profesorice Marijane Ćorluke, nastupili na ovogodišnjem Lidranu. Nakon predstave, kao i svake godine, osobita su gesta Škole nagrade koje se dodjeljuju maturantima za iznimne uspjehe ali i doprinose u protekloj školskoj godini. Posebnu nagradu za cjelokupan odnos prema odgoju i radu, za sve obrazovne uspjehe ali i doprinos Školi, kao „najmaturantica“ primila je učenica 4. b razreda Marta Matešić koja je potom održala zahvalni govor u ime cijele generacije.

Nakon glazbene točke školskog zbora, prisutnima je pastirsku riječ uputio osnivač Škole požeški biskup Antun Škvorčević. Zahvalio je maturantima za sve što su učinili za vrijeme ove njihove maturantske godine, kao i njihovim roditeljima, profesorima i drugim djelatnicima škole na čelu s ravnateljem. Podsjetio ih je da je s njima cijelo vrijeme bio Onaj koji ih je smislio i pozvao u život, koji računa s njima, koji im je pružio ruku povjerenja i rekao im da oni nisu bilo tko, nego da su njegovi prijatelji. Ustvrdio je da su svojim performansom poslali snažnu poruku: da je čovjek biće koje može postati zatvoreno, i da ga drugi zatvore, ne fizički nego iznutra, duhovno. Kazao je da se zajedno s njima raduje što četiri godine nisu bili u nekom duhovno zatvorenom prostoru, jer su svi, koji su s njima bili, nastojali slagati određeni mozaik njihova života, tumačiti im da ne pripadaju samo sebi, nego da pripadaju širini, dubini, visini, smislu, te su ih cijelo vrijeme otvarali za beskraj, za neizmjerno.

„Vi ne odlazite, nego ostajete baš kao takvi, ne u našem nego u Božjem pamćenju, koji vas je i ove godine pratio na vašem putu iz one svoje neizmjernosti i beskrajnosti kojoj  pripadate“, naglasio je biskup. Rekao je da se raduje novim susretima s njima, kojih će sigurno biti i koji će ostati trajni u duhovnoj povezanosti kroz molitvu, ali i u našem zanimanju kako ste, gdje ste i jeste li se možda negdje izgubili na putovima duha. „I u najtežim trenucima svoga života sjetite se kome pripadate, čiji ste, i ne bojte se! Tko god je iz te svijesti gradio svoj život, nikada nije bio čovjek bez nade i bez cilja. S Bogom se uvijek pobjeđuje“, poručio je biskup desetom naraštaju maturanata Katoličke gimnazije u Požegi. „Valja nam još kročiti zajedno, prateći i podupirući jedni druge, da dospijemo do onih ciljeva o kojima je lijepim i biranim riječima govorio vaš ravnatelj“, ustvrdio je biskup. Poželio je da svatko od njih ponese u srcu ono najljepše što može: njihovu međusobnu školsku i prijateljsku blizinu, ali još više onu blizinu Božju za koju ih je ova gimnazija otvarala.

Uslijedila je svečana dodjela svjedodžbi svim maturantima koji su se svojim potpisom u Knjizi prijatelja Škole pridružili prethodnim deveterim generacijama njihovih starijih kolega. Program je zaključen akademskom himnom „Gaudeamus igitur“ i zajedničkim fotografiranjem, nakon čega se druženje nastavilo uz prigodni domjenak.