Pozdravljajući okupljene svećenike, nadbiskup je podsjetio kako su uz dokumente sveopće Crkve, Odluke i smjernice Druge biskupijske sinode važan izazov i orijentir u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i taj dokument ostaje carta magna cjelokupnog pastoralno-katehetskog rada. Osvrnuo se na dokument HBK „Da vaša radost bude potpuna“ (Iv 15,11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima, te naglasio kako se Đakovačko-osječka nadbiskupija na tragu odluka i izjava Druge biskupijske sinode trudi katehetsko djelovanje promatrati i ostvarivati kao jednu od bitnih i neizostavnih sastavnica pastoralnog života i djelovanja svake župne zajednice.

Okupljene svećenike pozvao je da prepoznaju listopad 2019., Izvanredni misijski mjesec, kao dodatni poziv pape Franje na osnivanje, promicanje i snaženje misijskih skupina u svim župama, a potom je stavio naglasak na promicanje i snaženje suradnje između različitih nadbiskupijskih povjerenstava. „U narednoj pastoralnoj godini želimo uspostaviti, odnosno dodatno osnažiti suradnju između nadbiskupijskih povjerenika i povjerenstava za pastoral mladih, studenata, ministranata s Nadbiskupijskim djelom za zvanja i s Bogoslovnim sjemeništem te toj suradnji dati primjerenu ‘pozivsku’ intonaciju. Ostvarenje željenoga nije moguće ukoliko spomenuta nastojanja neće naići na zdušnu podršku i suradnju svih vas svećenika naše nadbiskupije“, rekao je nadbiskup Hranić.

Osvrnuvši se na obnovu pastoralnih nastojanja i struktura pastorala braka i obitelji, nadbiskup je rekao kako Nadbiskupijsko povjerenstvo za pastoral braka i obitelji posljednjih godina nastoji, u skladu s Izjavama i odlukama Druge biskupijske sinode, obnavljati pastirsku ljubav i žar na planu tog pastorala te obnavljati postojeće pastoralne strukture i oblike rada, promičući pastoral braka i obitelji kao redovitu sastavnicu pastorala u svakoj župnoj zajednici. Dodao je potom kako Nadbiskupijsko povjerenstvo trenutno ulaže veliki trud u obnovu i osvježenje bliže priprave za brak i obitelj, a osobito pisane građe i drugih materijala za pripravu za ženidbu te zahvalio svima koji daju svoj doprinos na tom planu pastoralnog djelovanja.

Nadbiskup se osvrnuo na temu TPS-a, Papinu pobudnicu „Amoris Laetitia – Radost Ljubavi“, rekavši kako je papa Franjo prepoznao veliku važnost pastorala braka i obitelji u životu pojedinih mjesnih Crkava te odmah na početku svojeg pontifikata sazvao čak dvije sinode biskupa o obitelji: izvanrednu 2014. te redovitu 2015. godine. Dvije spomenute sinode i Papina pobudnica koja je u središtu pozornosti ovogodišnjega TPS-a pokrenule su brojne rasprave i brojne oprečne stavove vezane uz pojedina pitanja pastorala bračnih drugova i obitelji, rekao je nadbiskup Hranić, dodavši kako je očito „da je Papina želja da vodimo računa o teologiji i nauku Crkve, o jedinstvu učenja i prakse, ali da pritom ne bježimo od različitih načina tumačenja tradicionalnog crkvenoga nauka, ‘niti od nekih posljedica koje iz toga proizlaze’.“

„On smatra da se u svakoj lokalnoj sredini mogu i trebaju tražiti rješenja koja su više inkulturirana, pozornija na tradicije i mjesne izazove. Silna hrabrost i otvorenost za pluralnost te za moguća nova pastoralna rješenja i iskorake s obzirom na teološku interpretaciju sakramenta ženidbe te na pitanja bračnog i obiteljskog i morala i pastorala! Naime, mi smo do sada držali i uglavnom držimo da se lokalne tradicije i kulture, konkretni uzusi i običaji trebaju usklađivati s općim teološkim načelima. Inkulturacija u primjeni općih načela u lokalnu tradiciju; inkulturacija u konkretnu moralnu praksu, pozornost na izazove je novi pristup koji – kako vidimo – pokreće talasanje i potiče rasprave o tome nije li to pristup koji savija načela te ih prilagođava praksi. No, za Papu su promišljanje i rasprava poželjno i sasvim normalno stanje – sve dok nas Duh ne uputi u svu istinu i dok ne budemo sve gledali Božjim očima“, rekao je nadbiskup Hranić.

Na kraju svoga obraćanja izrazio je zadovoljstvo što je Povjerenstvo za TPS odabralo Papinu pobudnicu za temu ovogodišnjeg TPS-a te svima zaželio dobra predavanja te plodnu dinamičnu raspravu koja će ih još više senzibilizirati za važnost i aktualnost pastorala braka i obitelji.

Pozdravljajući okupljene, dekan KBF-a u Đakovu izv. prof. dr.sc. Vladimir Dugalić istaknuo je kako od enciklike Humane vitae pape Pavla VI. nijedan crkveni dokument nije polučio takvo zanimanje i izazvao žestoke polemike poput postsinodalne apostolske pobudnice Amoris laetitia pape Franje. U središtu pozornosti kako crkvene tako i izvancrkvene javnosti našlo se napose poglavlje o pastoralu rastavljenih te ponovo civilno vjenčanih. Pobudnica otvara niz drugih pitanja, od kojih mnoga zadiru u samu bit pastoralnog djelovanja te je Povjerenstvo za TPS za temu ovogodišnjeg teološko-pastoralnog seminara odabralo ovu pobudnicu, sa željom da je obrade i približe iz različitih vidova.

„Nastojat ćemo odgovoriti na pitanje – kako ispravno čitati Pobudnicu? Jesu li polemike, a osobito žestoke kritike upućene i samom Papi opravdane, ili su plod nerazumijevanja njegovog pontifikata i evangelizacijsko-pastoralnih naglasaka koje želi unijeti u Crkvu? Jesu li u pravu oni koji mu zamjeraju da je praksu podredio doktrini te na taj način možda relativizirao tradicionalni nauk Crkve? Sve su to ozbiljna pitanja koja zadiru u našu pastoralnu praksu. Bez obzira do kakvih odgovora došli, smjernice pape Franje od dušobrižnika, svećenika i teologa zahtijevaju nov pristup pastoralnoj praksi koja od sada mora biti više prožeta empatijom i suosjećanjem, osobnim pristupom i boljim poznavanjem nutrine vjernika, kako i sam Papa kaže ‘nadilaženjem zatvorenog srca, krute kazuistike i legalizma, te u svjetlu dara razlučivanja preuzeti veću odgovornost za duhovno vodstvo vjernika u njihovom postupnom rastu u svetosti’“, rekao je dekan Dugalić.

Zahvalio je Povjerenstvu TPS-a, svim predavačima na prihvaćanju obrađivanja zadane teme te istaknuo novine ovogodišnjeg seminara – knjižicu sažetaka, kao i panel diskusiju i okrugli stol, kako bi se što više omogućilo uključivanje u rad seminara i otvaranje mogućnosti daljnjeg produbljivanja konkretnih pastoralnih pitanja, a samim time i donošenja konkretnih zaključaka. Seminar je potom nastavljen predavanjima.