Tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Domagoj Lacković, otpjevao je Exultet te je uslijedila Služba riječi, nakon koje je biskup uputio svoju homiliju. Osvrnuo se na Vazmeni hvalospjev uskrsnoj svijeći, koji je „lijepo i svečano, glasom svećenika Domagoja, odjekivao katedralom“, a koji „nije tek neka mala pjesmica, poetski izričaj pohvale vazmenim nastupajućim blagdanima, već svojevrsna ‘Biblija u malom’“.

Ukazao je na rečenicu Hvalospjeva, koja, kako je rekao, izriče pohvalu onom najdubljem, najširem i najotajstvenijem dijelu kršćanske istine: „Ovo je noć koja nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje“. „I zato“ – nastavlja Hvalospjev, upravo zato i najviše zato,  „primi sveti Oče našu žrtvu hvale“. Zato što smo združeni s Bogom, što nam kršćanska vjera najviše naviješta i progovara o toj najsretnijoj istini našeg zajedništva s Bogom, istini da nismo ostavljeni, sami, čak ni onda kad se nama, kao i na samom početku ljudske povijesti, učini da nam nitko nije potreban. I kad se nad nas nadvije tama grijeha, kad nam se učini da je ovaj, Božji i naš svijet tako različit od onog ‘obećanoga raja’, uvijek nam iznova pritječe Bog, da s nama ljudima obnovi savez zajedništva – naglasio je biskup te dodao: „I upravo nam ova uskrsna noć doziva u pamet novi i vječni savez tog ‘božanskog i ljudskog’, koji se za nas ljude dogodio u Isusu Kristu. (…) Tko bi očekivao da će Bog postati čovjekom? No, postao je! Tko bi očekivao da će u Jeruzalemu osuđeni Isus Nazarećanin, raspet i ukopan, uskrsnuti? Ali, uskrsnuo je!“

Podsjećajući kako se u evanđeoskom navještaju ove večeri nekoliko puta mogao čuti poziv: Ne bojte se!, biskup Ivan je rekao: „Braćo i sestre, u tom iskustvu želimo i ove uskrsne noći obnoviti svoju vjeru, odazivajući se, ne bilo kojem, već uskrsnom ‘Ne bojte se!’. Time mi samo ponizno ponavljamo zanos prvih vjerovjesnica uskrsnuća te zbora apostola i prvih Kristovih učenika. Imamo li snage za taj ‘Ne bojte se’, imamo li hrabrosti i povjerenja u iskustvima i životnim izazovima naše sadašnjice? Prizovimo k svojim srcima iskustva i zadivljujuće primjere Kristovih učenika i učenica kroz čitavu kršćansku povijest, na svim stranama svijeta, i ovdje u našem narodu i našim krajevima.“

Pozivajući vjernike da se spomenu prvih stoljeća kršćanstva, „kad je kršćanin, skriven i zarobljen u mračnim hodnicima katakombi, kad je u ruci držao malu uljanu svjetiljku, i kad je – zagledan u njezin, doduše slabašan, ali prodoran plamen, kao noćas i mi sabrani oko uskrsne svijeće – prepoznajemo u tom svjetlu-simbolu samoga Krista. Znali su i kršćani tih vremena da je Krist svjetlo koje razgoni životnu tamu; i onda kad su bili progonjeni i ubijani, u ta vremena, ili ona  kasnija ili sadašnja, kad god su bili bez nekog vidljivoga temelja za sigurnost i nadu, kršćani su uvijek imali hrabrosti i pouzdanja ispisivati i svjedočiti  istinu svoje vjere: Christus, lux mundi – Krist, je svjetlo svijeta“.

Na kraju svoje homilije biskup je ohrabrio: „Ne bojmo se, draga braćo i sestre, što je u nama nastanjeno ovo smrtno, prolazno i grješno. Zar sve to nije rasvijetlio Gospodin? Ali je u nama prisutna i ‘novost života’, onako kako nas u čitanju večeras poučava apostol Pavao, kod jasno veli da smo s Kristom ‘srasli po sličnosti smrti njegovoj’ te ćemo ‘očito srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću’.“

U Krsnoj službi koja je uslijedila samo su obnovljena krsna obećanja, te je uslijedila Euharistijska služba. Na kraju slavlja biskup Ivan čestitao je Uskrs svoj braći i sestrama, malobrojnima u katedrali, nadbiskupima Đuri i Marinu, braći svećenicima u katedrali, svećenicima-pjevačima koji su, kako je rekao, ovih dana sve zanosno predvodili u pjevanju i koji su, iako malobrojni, omogućili da njihova hvala Bogu dođe do mnogih, sa željom da Krist Gospodin svima doista bude pravo svjetlo, da svoju vjeru uvijek grade na događaju uskrsnuća te uvijek obnavljaju svoje susrete s Uskrslim Gospodinom.

Biskup je zahvalio Slavonskoj televiziji, koja je omogućila da ovo slavlje dođe u domove mnogih vjernika, a jednako tako i Slavonskobrodskoj televiziji, Plavoj vinkovačkoj televiziji (Studio Vinkovci), Plavoj televiziji (Studio Virovitica) te Hrvatskom katoličkom radiju, koji su u izravnom programu prenosili ovo slavlje. Na samom kraju, biskup je pozvao sve vjernike da iz svojih kuća, zajedno s malobrojnima u katedrali, radosno zapjevaju: Kraljice neba, raduj se!