Tema je bila „Kako izaći na kraj s pametnim telefonima i inteligentnom djecom?“, a vodio ga je dr. sc. Ivan Uldrijan, komunikolog sa Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu te predavač u projektu „Djeca medija“ Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK). Nazočno je bilo oko 60 sudionika, koje je kao i predavača, uvodno pozdravio dr. sc. Josip Bošnjaković, voditelj Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije.

U prvom dijelu dr. Uldrijan je istaknuo da mladi ljudi više vremena provode uz medije nego bilo koju aktivnost, čak i spavanje. „Zato je moguć utjecaj na njihova mišljenja, stavove, vrijednost i obrasce ponašanja, posebice kada traže uzore. Na neki način traže preko socijalizacije sa medijima svoje mjesto u društvu“, istaknuo je dr. Uldrijan. Iz brošure DKMK-a donio je uvid u pozitivne i negativne strane novih medija. Nadalje se pitao jesmo li robovi medija, te preporučio stranicu psihijatrice Kimberly Young gdje se kroz pitanja može otkriti osobno stanje.

Kada govorimo o djeci, dr. Ivan Uldrijan je naveo kako polovica djece od 9. do 11. godine; 2/3 u dobi od 12. do 14. godine te 3/4 one od 15. do 17. godine ima pristup internetu kada god želi. Znakovito je da mnoga djeca ne paze na svoju privatnost niti je znaju ograničiti, izbjegavajući dobna ograničenja pristupa koja je za većinu društvenih mreža 13. godina starosti. Roditelji vide kao svoju odgojnu poteškoću staviti djeci jasne granice. Posebno je problematično što je svako treće dijete u dobi od 9 do 17 godina komuniciralo sa nepoznatima, ne rekavši to roditeljima. Svi podaci se odnose na jedinu hrvatsku studiju takve vrste objavljenu 2020. – EU Kids Online Hrvatska.

Osvrnuvši se na online nasilje, predavač je ustvrdio kako je 50% djece od 9. do 17. godina primilo povrjeđujuću ili neprimjerenu poruku. „Zlatna nit je upravo pretjerana količina vremena na internetu koje otvara prostor za takva loša iskustva“, istaknuo je dr. Uldrijan, te nastavio: „Ono što se također događa, da je 2/3 djece te dobi imalo susret, bez namjere, sa seksualnim fotografijama ili filmovima gole osobe.“ Roditelji, po mišljenju predavača, imaj ključnu ulogu u odgoju za korištenje medija. „Ohrabrujuće je da je petina djece tražila pomoć u nošenju sa online uznemiravanjima, ne ignorirajući roditeljske savjete u 50%  slučaja“, po riječima predavača.

Istraživanje nudi i neke smjernice: zabrane nisu rješenje; što prije početi stvarati odnos povjerenje te; djecu poticati na stvaranje i izražavanje primjereno njihovoj dobi što im daje bolje razumijevanje medijskog jezika. Srednjoškolcima, najrizičnijoj skupini, se mora posebno pomagati jer su više pod utjecajem vršnjaka.

„Što je to medijska pismenost?“, upitao je predavač te objasnio kako je to: „Sposobnost tehničkog pristupa medijima, kritička analiza, vrednovanje i kreativno stvaranje.“ U poučavanje toga, priznati medijski pedagog Len Masterman predlaže 4 točke: 1) nehijerarhijsko podučavanje; 2) dijalog; 3) refleksiju; 4) medijsku aktivnost.

Tu je bitno spomenuti Američku pedijatrijsku akademiju koja smatra važnim stvaranje obiteljskog plana korištenja medija – prilagođenog vrijednostima i stilu roditeljstva radi boljeg vođenja aktivnog života, a ne remećenju istoga. Akademija ističe da djeca od roditelja očekuju ograničenja kao i u stvarnom život te da posebno za malu djecu, igra „offline“ mora biti prioritet.

Oni napominju kako vrijeme uz zaslon nije za samovanje, nego druženje, razgovor te igranje video igara s djecom, odgajajući ih za fair-play. Neizostavan je roditeljski uzor u količini i načinu korištenja, koji nasuprot jednosmjernoj komunikaciji prema ekranu treba poticati dvosmjernu – licem u lice, pa i preko video “chata“ kada su odsutni.

Govoreći o primjerenoj dobi za početak korištenja medija, predavač je naglasio apsolutno izbjegavanje do 18. mjeseca starosti; od 18. do 24. gledati zajedno s njima; od 2. do 5. godine gledati 1 sat dnevno visokokvalitetan program te općenito zajedničko gledanje kad god je to moguće. Neizbježno je stvoriti i „zone bez tehnologije“ tijekom obroka, okupljanja te isključivati TV kada se ne gleda kao uvjet zdravih prehrambeni navika, boljeg sna i sigurnog okruženja. Korištenje medija za smirivanje djece ne treba iskorištavati nego naučiti djecu da prepoznavati i nositi se sa jakim emocijama te osmisliti aktivnosti za upravljanje dosadom i uz pomoć dobrih “aplikacija”.

U nastavku se govorilo kako tinejdžeri očekivano provode više vremena na ‘mrežama’, no nužna je roditeljska uključenost, informirajući o potencijalnim opasnostima. Pogreške bi trebalo pretvarati u suosjećajne pouke, a eventualne devijacije mogu biti nagovještaj poteškoća, no u određivanju pravila i dijete bi trebalo biti aktivno uključeno.

Kao zaključak, dr. Uldrijan je naveo da obitelj treba biti: protagonist medijskog odgoja; uz djecu dok koriste medije; pomoć djeci nadići fasciniranost i razvijajući kritičnost, koja će s vremenom određivati vrijednost, kako bi i sami stvarali medijski sadržaj i tako se oduprijeti negativnostima koje mediji isto tako nose. Na samom kraju, u ime organizatora, vlč. Bošnjaković je zahvalio sudionicima na interesu i sudjelovanju na dosadašnjim webinarima te sve zainteresirane obavijestio o mogućnosti dobivanja potvrde. Upućen je poziv na mogućnost doniranja, za pokrivanje troškova budućih susreta.