Na poseban način spomennuo se trojice svećenika koji su preminuli od prošloga Dušnog dana: Stanislava Haramije, Borislava Romića i Marka Ercegovca.„Na molitvu i na kršćanski put prema punini spasenja upućuje nas i današnji sv. Karlo Boromejski, koji je unatoč mnogim izazovima i protivštinama znao ukazati na pravu vrijednost kršćanskog spasenjskog puta, a ujedno i spasenjskog puta i svetosti službe svećenika. O tom promišljajmo u zahvalnosti prema našim pokojnim svećenicima, uvijek se utvrđujući na putu obraćenja“, rekao je biskup Ćurić uvodeći u misno slavlje.

Prigodnu homiliju izrekao je rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu dr. Stjepan Radić, podsjetivši kako se u ovom misnom slavlju napose moli za duše svećenika koji su ovoj nadbiskupiji namrijeli vrijedna djela. Primijetio je kako pojam sjećanja ili prisjećanja ima zanimljivu dimenziju, a to je da se sjećati možemo kako u stanjima tuge, tako i u stanjima radosti. Štoviše, to i činimo: u memoriju dozivamo lijepe trenutke, prisjećamo se na način da nam se oni utiskuju u dušu i od toga živimo.

Ljepota kršćanskog sjećanja ili kršćanske memorije je ta da u svijest prizivamo drage ljude, drage osobe, ali na takav način da nas oni ne zarobljavaju.

Utoliko kršćanski vid memorije predstavlja ljepotu prisjećanja u kojoj živimo od života onih koji su nam nešto namrijeli, rekao je dr. Radić, dodajući kako je važno uvijek i iznova učiti iz tog kršćanskog pologa.

Istaknuo je dvije temeljne slike kroz koje se prikazuje i opisuje svećenički život, a to su „rad u vinogradu Gospodnjem“ i „rad na njivi Gospodnjoj“. „I jedno i drugo očituje težački vid posla, znoj, trud, muku, sve ono u što čovjek upire svoje snage, ne znajući i ne bivajući siguran da će stići zaslužena nagrada. Temeljni vid plodova ovisi upravo o providnosti, o Bogu koji daje da uzraste“, kazao je dr. Radić, posvješćujući kako u tom duhu taj vid truda iziskuje sve one druge napore, druge ljudske osobine i slabosti.

„Ne radi se o tome da bismo morali biti naviknuti na naše svećeničke slabosti, nego uistinu ih promotriti kroz dimenziju onog ljudskog pologa kojeg Bog osnažuje“, rekao je.

Kazavši kako je rast u duhovnosti zahtjevan i izazovan, a rast u svetosti ideal, istaknuo je kako u toj perspektivi treba promatrati i duše svećenika, podsjećajući na svojevrsnu obvezu molitve za svećenike, kao za pokojne, tako i za živuće, da nas vode u primjeru vlastitog života prema Isusu Kristu, kako je to na sebi svojstven način činio i sv. Karlo Boromejski.

Na kraju misnog slavlja, koje su pjevanjem animirali bogoslovi đakovačkog sjemeništa, biskup Ćurić pozvao je sve okupljene svećenike, redovnice, narod i zajednicu Bogoslovnog sjemeništa da se udruženi preporuče Gospi, predvodeći Posvetnu molitvu Bezgrešnom Srcu Marijinu za svećenička i redovnička zvanja.