Istina je prava novost.

Zahvalnica u svjetlu Sinode i srebrni jubilej u Malom Parizu

Trideseta nedjelja kroz godinu bila je Nedjelja zahvalnica u župi Duha Svetoga u Malom Parizu. Uz to je i župni Caritas imao prodajnu akciju kolača, tjestenine i ručno rađenih unikatnih aranžmana prigodnih za svetkovinu Svih svetih i Dušni dan, od koje je novac namijenjen za pomoć potrebitima u župi.

Središnju misu slavio je župnik Florijan Kvetek, u koncelebraciji sa župnim vikarom Zlatkom Hnatešinom, a pjevanjem ju je uveličao središnji župni zbor. Crkvu je zajedno sa župljanima uredila s. Teofila Galić.

U homiliji župnik je zahvalio dobrom Bogu za sve ono čime nas daruje te se osvrnuo na evanđeoski odlomak o farizeju i cariniku: „U polutami hrama, u prednjem dijelu, uspravan i siguran u sebe, moli farizej. U dnu hrama, ne usuđujući se podignuti oči, udarajući se u prsa moli carinik. Jedan ispravan, a drugi pognut, dva različita držanja i stava koji sažimlju nutrinu. Farizej je obdržavatelj zakona i praktični vjernik koji moli prema židovskim propisima: stojeći, uzdignute glave, rukama pruženim prema nebu. I moli najljepšu molitvu, tj. zahvalu. No, farizej ne zahvaljuje Bogu za Njegovu milost i veličinu, nego mu zahvaljuje što je drukčiji od ostalih ljudi. Da bi pokazao tko je on, osjeća potrebu za osuđivanjem drugih ljudi; potrebna mu je mračna pozadina tuđih pogrešaka i lošega življenja, tamna kulisa, kako bi lakše istaknuo vlastite zasluge. U dnu hrama, nalazi se carinik; čovjek koji je svojim poslom bio obilježen kao izrabljivač, nepošten, označen kao suradnik s rimskim okupatorom. Ne usuđuje se podići oči prema nebu, niti podići ruke koje nisu mogle pokazati dobra djela. Ono što je njegovim rukama omogućeno jest tek pokajničko udaranje u grudi. Gledajući se, ne pronalazi u sebi ništa čime bi se hvalio.

Tako i mi, kada smo duboko i iskreno uvjereni da ne posjedujemo ništa što bismo mogli staviti pred Boga, samo se tada možemo pojaviti pred njim.“

Nakon homilije i ispovijesti vjere, nije bilo prinosa različitih plodova zemlje i darova, nego je župnik pozvao sve na molitvu, predmoleći prošnju da se ostvare „Izjave i odluke Druge biskupijske sinode“, kako bi se omogućilo vjersko sazrijevanje i zauzetost u suodgovornosti svih. Bila je to i molitvena zahvala župnika Kveteka za „55 godina milosnog naviještanja i života Radosne vijesti u našoj župi Duha Svetoga“. Potom je izrečeno 11 zahvalnih zaziva, koje su uz župnika i župnog vikara pročitali članovi i voditelji pojedinih interesnih skupina.

Tako je zahvaljeno za župni Caritas, zborove, čitače, bračno-obiteljske zajednice u župi, župnu katehezu, misna slavlja, Misijsku skupinu, ministrante, molitvene skupine (napose molitelje krunice), karmelićanke Božanskog Srca Isusova i za svećenike.

Kako je župa ove godine proslavila dva velika jubileja: 50 godina života i djelovanja sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova, te 50 godina misništva mons. Pere Aračića, domaćeg sina, župnik Kvetek odlučio je ne slaviti svoj srebrni svećenički jubilej ove godine. No, na inicijativu s. Teofile i uz podršku i pomoć župnog vikara, župljani su se organizirali i priredili iznenađenje za župnika. Nakon popričesne molitve, zajednici se obratio vlč. Hnatešin i izrazio želju i spremnost župljana da zahvale župniku na svemu što čini za njihovu župnu zajednicu, te da obilježe i Bogu zahvale i na 25 godina njegova svećeništva, od čega pet godina u župi Duha Svetoga.

Uime župljana, čestitku je župniku izrekla Marija Kruljac, koja mu je uručila i cvijeće. Misnicu, dar župljana, predali su mu Goran i Božana Matanović. S istim razlogom su priredili i pozvali sve na druženje nakon mise. Župnik je na kraju zahvalio dobrom Bogu na svojih 25 godina svećeništva, ali i župljanima na suradnji, na iznenađenju i na daru koji su mu priredili.