Gotovo pet tisuća hodočasnika prošlo je toga dana kroz svetište sudjelujući na pet misnih slavlja. Nadbiskup Hranić u homiliji govorio je o važnosti rođenja te pojasnio u čemu je posebnost i čudesnost Marijina rođenja. Čudesnost Marijna rođenja nije lako uočiti prostim okom, potreban nam je mikroskop vjere. Marija je na najpotpuniji način bila otvorena za Boga i surađivala s Božjom milošću. Iz njezina Bogomajčinstva proizlazi njezina veličina. Njezinim rođenjem Bog je pripravio plodno tlo na kojem on može izgrađivati svoj novi odnos prema svakome od nas, odnos ljubavi i povjerenja prema nama i našeg potpunog predanja njemu“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić.

Posvjestivši da se Marijina otvorenost za Boga na osobit način očitovala po njezinoj otvorenosti da bude majka upozorio je: „Ne možemo istinski slaviti Marijin rođendan, a biti zatvoreni životu. Na možemo Mariju častiti, a biti civilizacija više smrti nego života, više groba nego kolijevke. Ne možemo u Mariji gledati svoje nove početke , ako nismo prihvatili svako začeto dijete, sve one s kojima je Bog započeo realizirati svoj naum“.

Svjestan zabrinjavajućih statističkih podataka o tome koliko je više umrlih nego rođenih, koliko je manje prvašića u školi, koliko je manje razrednih odjeljenja i koliko se škola zatvara, ustvrdio je da je jedan od razloga tome zatvorenost za dar života. Naglasio je da slaviti Marijin rođendan znači biti slobodan za sebe i otvoren za Boga i druge ljude te da nas to slavlje poziva na radosno i velikodušno darivanje Bogu po odgoju i kroz odgoj vlastite djece te zaključio:

„Cjelovit odgoj mladih, njihov odnos s Bogom i s Crkvom kvaliteta njihova odgoja i obrazovanja, njihov odnos prema vlastitim obvezama prema radu, njihova svijest o vlastitoj odgovornosti za život Crkve i društva, njihova sposobnost dijaloga i skladne suradnje te odnos prema drugima i drugačijima gotovo u potpunosti ovisi o obraćenju o preodgoju nas starijih, o našoj kršćanskoj odgovornosti i spremnosti na velikodušno samozatajno darivanje poput Marijina; o našem svjedočanstvu ljudskosti i vjere; o našem odnosu prema Bogu, Crkvi, školi i nastavnicima, prema nedjeljnoj misi, župnoj katehezi i sakramentima; o našem odnosu prema vlastitom poslu, prema poslodavcu i prema radniku, te prema radnom mjestu; o našoj čestitosti, poštenju, dobroti i svjedočanstvu našega života“.

Na kraju mise nadbiskup je posebno zazvao Božji blagoslov na četrdesetak nazočnih majki trudnica i njihovih supruga kao i bračne parove koji mole za dar majčinstva i očinstva. Nakon ophoda oko župne crkve slavlje je završeno zagovornom molitvom ispred Gospina kipa u crkvi, koju je predmolio domaći župnik Ivan Lenić.

Kao znak privrženosti i molitve Gospi uime svih majki trudnica Dijana Tomljenović položila je do Gospina lika buket ruža. Slavlje je animirao veliki pjevački zbor predvođen s. Cecilijom Kolarek. Nadbiskup je poslije mise spontano prilazio, razgovarao s obiteljima te posebno blagoslovio njihovu dječicu.

Među brojnim hodočasnicima na toj su misi sudjelovali vjernici iz Sarvaša koji su došli sa svojim župnikom Marijom Brkićem.

Hodočasnici su molili za zdravo kršćansko ozračje u našim obiteljima, koje je ključno za prihvaćanje, rast i odgoj djece i mladih, te napose za svjedočenje primjene vjere supružnika-roditelja kao prvih učitelja vjere, a i drugih članova obitelji, za promicanje vrijednosti roditeljsko-obiteljskog odgoja u vjeri za život djece i budućnost našega naroda i domovine.

Kako je taj hodočasnički dan neposredno uoči početka nove školske godine, molilo se i za svjetlo Duha Svetoga svim učenicima, roditeljima, učiteljima i zauzetima u odgoju i obrazovanju djece i mladih.

Ostala četiri misna slavlja predvodili su mons. Stjepan Karalić, vlč. Krešimir Čutura, vlč. Marko Martić i vlč. Nino Perica.
Prije svih misa bila je marijanska pobožnost, a brojni su vjernici pristupili sakramentu pomirenja za koji su im u hladovini Gospina dvorišta i tišini župne crkve na raspolaganju tijekom dana bili svećenici.