Vrlo je znakovito što novi prijevod Svetoga Pisma na hrvatski jezik predstavljamo u vrijeme Došašća kada se kao kršćanski vjernici pripravljamo za svetkovinu kojom se sjećamo da je Riječ postala tijelo i nastanila se među nama (usp. Iv 1,14), što je jedan od ključnih događaja cijele povijesti spasenja. Božić je, naime, blagdan sjećanja na događaj u kojemu je Riječ Božja u Kristu Isusu progovorila je na posvema nov način. Ona, po kojoj je sve postalo i bez koje ništa nije nastalo, kao Sin oduvijek je kod Boga Oca i s Ocem i Duhom je Bog (usp. Iv 1,1-3).

I.

Povijest spasenja se događa tako što je Bog u ljudskom društvu prisutan svojom riječju i djelom. A sjećajući se čestoga i mnogostrukoga govora Boga ljudima i Božjih djela kroz protekla stoljeća te rođenja Sina Božjega, sveti pisac Poslanice Hebrejima je to sažeo i protumačio riječima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove“ (Heb 1,1-2).

Sve svoje riječi, po kojima se obraćao ljudima, Bog je u pojavi Isusa Krista, dakle, sažeo u jednu Riječ ljudima, jer je njegov vječni, jedini i jedincati Logos postao čovjek. Tako je Isus Verbum abbreviatum svih Božjih glasova, djela i poruka.

Čini se vrlo prikladnim Govor Božji, preveden na hrvatski standardni jezik, predstaviti javnosti upravo uoči svetkovine utjelovljenja Logosa, jer „doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ (Iv 1,16). I vjerujem da je Providnost stvari upravo tako posložila, da su se Govor Božji i opisi Božjega djelovanja, sadržani u Bibliji, ovim prijevodom na suvremen način pohrvatili, utjelovili u hrvatski jezik i kulturu, upravo uoči svetkovine Utjelovljenja Logosa.

II.

U ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i svih članova naših biskupijskih zajednica želim čestitati i zahvaliti Hrvatskom biblijskom društvu, izdavačima, lektorima, dobrotvorima i ostalim suradnicima, a ponajviše marljivim prevoditeljima, koji su u ovo djelo ugradili i darovali svoje sposobnosti, vrijeme i znanje te sveukupnoj javnosti, koja govori hrvatskim jezikom, uručili najljepši mogući božićni dar. Bogu hvala za talente koje vam je dao, a vama hvala što kao dobri i vjerni sluge te talente na najbolji način koristite, nove stječete i tako uzvraćate Gospodaru koji vam ih je dao (usp. Mt 25,14-30).

Sa zahvalnošću podsjećam, da je Hrvatsko biblijsko društvo 2006. godine tiskalo prijevod Biblije na hrvatski jezik vrhbosanskoga nadbiskupa Ivana Šarića koji je, po mandatu hrvatskih biskupa, prvi puta tiskan u Sarajevu između 1941. i 1943. godine. Izdavač je u Predgovoru tog izdanja najavio da okuplja skupinu stručnjaka, koji će raditi na posve novom prijevodu Biblije na suvremeni hrvatski što se, evo, sretno privelo kraju.

III.

Iz Predgovora novom prijevodu Biblije na hrvatski jezik čitatelji mogu vidjeti kojih su se načela držali prevoditelji pojedinih knjiga te jezični i stilski korektori. U popisu njezinih prevoditelja navedeni su bibličari iz Bosne i Hercegovine, čija imena želim spomenuti s dubokom zahvalnošću. To su franjevci Bosne Srebrene: pokojni Božo Lujić koji, vjerujemo, već gleda Lice Riječi Božje, i Stipo Kljajić; svećenici Vrhbosanske nadbiskupije: Darko Tomašević, Dubravko Turalija i Mato Zovkić; banjalučki svećenik Karlo Višaticki i hercegovački franjevac Ivan Dugandžić.

Čestitam pokretaču, prevoditeljima i drugim sudionicima projekta što su ustrajali. Radujem se što su u svemu sudjelovali bibličari i drugi stručnjaci iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, jer će nas i po tomu novi prijevod Biblije na suvremeni hrvatski jezik još čvršće vezati u katoličko vjerničko i hrvatsko narodno zajedništvo.

Raduje također što su u ovom djelu sudjelovali i neki prevoditelji iz protestantske tradicije u Hrvatskoj i židovski rabin. To je vrlo važan doprinos ekumenizmu i međureligijskom dijalogu i posvema je u skladu sa smjernicama Drugoga vatikanskog sabora, koji traži da novi prijevodi Biblije budu priređivani na temelju izvornih jezika te predlaže, da katolički prevoditelji pri tome surađuju s nekatoličkim bibličarima (Dei Verbum, 22).

IV.

Ovaj prijevod Biblije na hrvatski jezik, kako pišu uvodničari, poštuje i slijedi sva dobra iskustva dosadašnjih prijevoda i unosi neke novosti. Od osobite je važnosti što je ovo prvi prijevod na hrvatski načinjen cjelovito s izvornih jezika i to iz pouzdanih izvornika, bez ikakvih posrednih prijevoda, kako se u prošlosti činilo. Uz to, čitatelju se u jezičnom smislu nudi osuvremenjeni biblijski stil prijevoda tako da se čuva dostojanstvo izvornika, ali ne na račun razumljivosti. Time su izbjegnute dvije krajnosti. Jedna je napast doslovnoga prijevoda, riječ po riječ, što tekst često čini nerazumljivim za čitanje, a druga je opasnost da se kroz prevođenje Sveto Pismo prepričava i tako u njega unesu dodatna tumačenja.

Svaki prijevod Svetoga Pisma također je velik doprinos kulturi koja se stvara na jeziku u kojemu se prijevod pojavljuje. A kad se njegov prijevod objavljuje prvi put cjelovito s izvornih jezika i, k tomu, u nekim se dijelovima izriče na nov način, onda je taj doprinos još važniji, zasluge su tim veće, novost je za kulturnu javnost i jezičnu struku i tema je za buduće proučavanje. Tako je i ovim prijevodom Biblije na hrvatski.

U Zagrebu, 12. prosinca 2025.