Draga braćo i sestre, dobar dan! Sretna vam nova godina!

Novu godinu započinjemo povjeravajući je Mariji Bogorodici. Evanđelje današnje liturgije govori o njoj, ponovno nas upućujući na draž jaslica. Pastiri bez oklijevanja odlaze u špilju i što nalaze? Nalaze – kaže tekst – “Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama” (Lk 2, 16). Zadržimo se na tom prizoru i zamislimo Mariju koja je, kao nježna i brižna majka, upravo položila Isusa u jasle. U tom polaganju vidimo dar nama: Majka Božja ne zadržava svoga Sina za sebe, nego nam ga daruje; ne drži ga samo u svom naručju, već ga i polaže kako bi nas pozvala da ga pogledamo, prihvatimo i klanjamo mu se. Evo Marijina majčinstva: Sina kojeg je rodila daje svima nama. Uvijek daje Sina, upućuje na Sina, nikada ne zadržava Sina kao nešto svoje vlastito, to ne. I tako kroz sav Isusov život.

I dok ga, bez riječi, stavlja pred naše oči daje nam divnu poruku: Bog je blizu, nadohvat ruke. Ne dolazi s moći onoga koji želi uliti strah, već s krhkošću onoga koji traži da ga se ljubi; on ne sudi s vrha prijestolja, nego nas odozdo gleda kao brat, štoviše, kao dijete. Rađa se malen i siromašan kako se nitko više ne bi trebao sramiti samoga sebe: upravo kad iskusimo svoju slabost i svoju krhkost, možemo osjetiti Boga još bliže, jer nam se on predstavio tako, slab i krhak. To je Bog-dijete koje se rađa kako nikoga ne bi isključio. Da nas sve učini braćom i sestrama.

Nova godina, dakle, počinje s Bogom koji nas, u naručju svoje majke i ležeći u jaslama, nježno hrabri. Trebamo to ohrabrenje. Još uvijek živimo u neizvjesnim i teškim vremenima zbog pandemije. Mnogi se boje budućnosti i tišti ih breme društvenih prilika, osobnih problema, opasnosti koje dolaze iz ekološke krize, nepravdi i globalnih ekonomskih neravnoteža. Gledajući Mariju s njezinim Sinom u naručju, mislim na mlade majke i njihovu djecu koja bježe od ratova i gladi ili čekaju u izbjegličkim kampovima. A njih je tako mnogo! I razmišljajući o Mariji koja polaže Isusa u jasle, da bude svima pristupačan, sjetimo se da se svijet mijenja i život sviju poboljšava samo ako se stavimo na raspolaganje drugima, ne čekajući da oni to počnu činiti. Ako postanemo tvorci bratstva, moći ćemo ponovno otkati nîti svijeta rastrganog ratovima i nasiljem.

Danas se slavi Svjetski dan mira. Mir je „ujedno i dar odozgo i plod zajedničkog predanog rada i truda“ (Poruka za LV. Svjetski dan mira, 1). Dar odozgo: trebamo za nj moliti Isusa, jer ga sami ne možemo sačuvati. Mir uistinu možemo graditi samo ako ga imamo u srcu, samo ako ga primimo od Kneza mira. Ali mir je i plod našega zalaganja: traži od nas da učinimo prvi korak, traži konkretne geste. Gradi se s pozornošću prema najmanjima, promicanjem pravde, hrabrošću praštanja, koje gasi vatru mržnje. Treba također pozitivan pogled: da uvijek gledamo – u Crkvi kao i u društvu – ne na zlo koje nas dijeli, nego na dobro koje nas može ujediniti! Ne vrijedi klonuti duhom i žaliti se, već zasukati rukave kako bi se gradilo mir. Neka nam Majka Božja, Kraljica mira, izmoli na početku ove godine slogu za naša srca i za čitav svijet.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

na početku nove godine svima želim mir, koji je skup svega dobrog. Mir! Od srca i sa zahvalnošću uzvraćam pozdrav predsjedniku Republike Italije Sergiu Mattarelli i jamčim svoju molitvu za njega i talijanski narod.

Danas je Svjetski dan mira koji se počeo slaviti za vrijeme pontifikata svetog Pavla VI. godine 1968. U ovogodišnjoj sam poruci naglasio da se mir gradi dijalogom među naraštajima, obrazovanjem i radom. Bez ta tri elementa nedostaju temelji.

Zahvaljujem za sve inicijative koje se priređuju u cijelom svijetu povodom tog Dana, u skladu sa situacijom pandemije; posebno za bdjenje koje je održano sinoć u katedrali u Savoni kao izraz Crkve u Italiji.

Pozdravljam sudionike manifestacije „Mir u svim zemljama“ koju organizira Zajednica Svetoga Egidija ovdje u Rimu i u mnogim dijelovima svijeta – ovi iz Svetog Egidija su sjajni, baš su sjajni! – u suradnji s biskupijama i župama. Hvala na vašoj prisutnosti i zalaganju!

I pozdravljam sve vas, dragi Rimljani i hodočasnici! Pozdravljam mlade iz Curtatonea, obitelji iz Forlimpopolija, vjernike iz Padove i vjernike iz Comun Nuova, u blizini Sotto il Montea – doma sv. Ivana XXIII., pape koji je napisao encikliku Pacem in terris, koja je aktualnija nego ikad prije!

Pođimo svojim kućama s jednom mišlju: mir, mir, mir! Treba nam mir. Gledao sam slike u televizijskoj emisiji “A sua immagine” o ratu, o raseljenima, o bijedi… To se događa danas u svijetu. Želimo mir!

Pozdrav svima! Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Sretna vam nova godina! Dobar vam tek i vidimo se sutra.