Budi dio naše mreže
Izbornik

Povjesnica Vojnog ordinarijata u RH

Govor generalnog vikara mons. Josipa Šantića na svečanoj priredbi u povodu 10. obljetnice Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj (1997. - 2007), u Domu hrvatske vojske u Zagrebu, 24. travnja 2007.

Sveta Stolica i Republika Hrvatska su, nakon uspješno završenih pregovora, 19. prosinca 1996. godine u Zagrebu potpisale Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga i Redarstvenih službi Republike Hrvatske. Sveta Stolica je poslije razmjene ratifikacijskih instrumenata 9. travnja 1997. godine u Vatikanu dekretom “Qui Successimus” Zbora za biskupe od 25. travnja 1997. godine osnovala Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj. Dopisom Apostolske nuncijature u Hrvatskoj od 20. ožujka 1998. obaviješten je mons. Juraj Jezerinac da od 7. ožujka te godine ne nosi više naslov naslovnog biskupa Strumice nego “Vescovo Ordinario Militare per la Croazia”, a dekretom “Omnium Ecclesiarum sollicitudine” Zbora za biskupe, od 22. rujna 1998. godine odobren je Statut Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Istodobno je Vojni ordinarijat prikazao Zboru za biskupe Pravilnik o ustrojstvu i djelovanju Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, koji je potpisan u Zagrebu 3. prosinca 1998. godine od predsjednika HBK i ministara obrane i unutarnjih poslova. Sutradan je, 4. prosinca, u Ministarstvu obrane potpisan dokument Ustroj Vojnog ordinarijata.
Ipak, povijesno gledajući, skrb Crkve za vojnike i policajce na području Republike Hrvatske započela je daleko prije potpisivanja spomenutog Ugovora o dušobrižništvu između Svete stolice i Vlade Republike Hrvatske. Već 24. rujna 1991. godine, u početku agresije na Hrvatsku, predsjednik Republike upućuje Predsjedniku biskupske konferencije zamolbu da bi se pobrinuo za duhovnu skrb branitelja, koji su u tim danima kao dragovoljci s krunicom u ruci odlazili na prvu crtu braniti Domovinu. Vrlo brzo nakon toga, 7. listopada te godine, Predsjednik biskupske konferencije odgovara da su “hrvatski biskupi zaključili da se imenuje Ravnateljem dušobrižništva vojnika u Republici Hrvatskoj pomoćni biskup zagrebački mons. Juraj Jezerinac”. Za sada imamo saznanja da je u vrijeme Domovinskog rata 1991. – 1995. pastoralno bilo uključeno oko 160 svećenika u pastoral vojnika.
Odmah po uspostavi Vojnog ordinarijata, ustoličenjem Vojnog ordinarija na vojno-redarstvenom hodočašću u Mariji Bistrici u listopadu 1997. godine te imenovanjem generalnog vikara također u listopadu te godine, započeti su intezivni posjeti ustrojbenim cjelinama Hrvatske vojske i redarstvenih snaga, gdje se kroz razgovor pokušalo uočiti kakav profil svećenika očekuje hrvatski vojnik i redarstvenik. Paralelno s time započeti su razgovori s gospodom biskupima i provincijalima o njihovoj spremnosti da dadu na raspolaganje dovoljan broj svećenika za pastoralni rad Vojnog ordinarijata. U veljači 1998. (točno 10. veljače, na dan preminuća tada Sluge Božjeg Alojzija Stepinca) izdani su prvi dekreti o osnutku vojno-redarstvenih kapelanija. Kapelanije su započele s radom 1. ožujka te godine. Tada je već bio dogovoren broj vojnih kapelanija za HV i redarstvene snage te da će svaka kapelanija imati pomoćnika vojnog kapelana – diplomiranog teologa. Također, pozivom na članak 4. t. 4 Ugovora, u nekim ustrojbenim cjelinama postavljeni su kapelani na skraćeno radno vrijeme. Sveti Zbor za Bogoštovlje i disciplinu sakramenata svojim otpisom od 9. ožujka 2000. javlja da je Sveta Stolica odredila da Blažena Djevica Marija, Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta bude zaštitnica Vojne biskupije u Hrvatskoj i da se slavi svake godine kao svetkovina na cijelom području Vojnog ordinarijata RH 5. kolovoza.
U tom vremenu već se intenzivno radi na pripremama za gradnju sjedišta Vojnog ordinarijata u Zagrebu. Kamen ugaoni bit će postavljen 23. travnja 1999. Međutim izgradnja objekta se produžila tako da je blagoslov zgrade na Ksaveru bio tek 5. kolovoza 2003. godine. Svečanu sv. Misu u koncelebraciji s gotovo svim hrvatskim nadbiskupima i biskupima predvodio je tajnik Kongregacije za biskupe mons. Francesco Monterisi, koji je i blagoslovio zgradu, a u njegovoj pratnji bio je mons. Martin Vidović, sadašnji nuncij u Republici Bjelorusiji.
S blagoslovom zgrade završava jedno privremeno razdoblje rada Vojnog ordinarijata, u kojem su uredi bili smješteni u vojarni Vukovarskih branitelja na Črnomercu. Prigodom blagoslova zgrade postavljen je u perivoju Vojnog ordinarijata spomenik Papi Ivanu Pavlu II. Kapela će biti dovršena godinu dana poslije, a u uređenju su sudjelovali umjetnici akademski kipar Kuzma Kovačić i akademski slikar Josip Botteri-Dini. Oltar je posvećen i kapela blagoslovljena 10. lipnja 2004. na Svetkovinu Tijelova. Od samoga početka u kapelanijama je planirana gradnja kapele-crkve ili se postojeći prostori preuređuju za bogoslužje. Tako su neke kapelanije dobile za molitveno okupljanje vojnika i policajaca prava mala arhitektonska remek-djela. Slijedeći trajnu praksu Crkve, Otac biskup 19. ožujka 2002. godine osniva Caritas Vojnog ordinarijata u RH.
Slijedom preustroja HV 2002. godine i Vojni je ordinarijat doživio preustroj smanjenjem broja kapelanija, a novim preustrojem prilagođuje se novim uvjetima rada u Oružanim snagama RH. Odlaskom naših vojnika u “mirovne misije”, zajedno s njima u Afganistan je otišao i prvi kapelan kada je broj vojnika prešao 100 osoba, nakon čega je i generalni vikar Vojnog ordinarijata početkom ove godine posjetio naše vojnike i kapelana u Afganistanu.
Ovdje treba spomenuti još nekoliko nadnevaka značajnih za Vojni ordinarijat. U 2006. godini, prigodom proslave dana Vojne biskupije 5. kolovoza, postavljeni su u perivoju Vojnog ordinarijata kipovi Bl. Alojzija Stepica i Franje kardinala Kuharića. Otvorena je istoga dana i galerija sa stalnim postavom doajena hrvatske naive slikara Mije Kovačića. U sjedištu Ordinarijata također se nekoliko puta godišnje upriličuju izložbe djela naših renomiranih umjetnika.
Povezanost Vojnog ordinarijata RH s drugim vojnim ordinarijatima u svijetu (zasad ih ima 37) ostvaruje se osobnim kontaktima i posjetima Vojnog biskupa i generalnog vikara inozemstvu ili posjetima predstavnika inozemnih Vojnih ordinarijata našem Ordinarijatu. Osobito dobre odnose imamo s francuskim, njemačkim, talijanskim, austrijskim, mađarskim, slovačkim, portugalskim, poljskim vojnim ordinarijatima te Vojnim ordinarijatom SAD. One države koje još nisu ostvarile ugovor sa Svetom Stolicom te se nadaju uspostavi Vojnog ordinarijata pozivaju nas i mole za savjet kako ostvariti trajnu duhovnu skrb u njihovim oružanim snagama. Ovdje mogu istaknuti također izvrsne odnose s katoličkim vojnim dušobrižništvom Bosne i Hercegovine te Republike Slovenije.
Ispunjavajući odredbe Dokumenata Vojnog ordinarijata, koji se temelje na međunarodnom Ugovoru o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga i Redarstvenih službi Republike Hrvatske, Vojni ordinarijat svojim radom obrađuje “pitanja etičke i duhovne naravi te odgoja za mir” (Pravilnik, članak 24) te tako pridonosi kompletnom rastu hrvatskih vojnika i redarstvenika. To ostvarujemo duhovnim vježbama za časnike, vojnike i redarstvenike, po čemu smo postali u svijetu jedan od poznatijih i uglednijih Vojnih ordinarijata. Također na isti način omogućuje se svim zainteresiranim vojnicima i policajcima “u okviru obrazovnog programa… tjedni susret s vojnim kapelanom” (v. Pravilnik, članak 29).
Uz to, jedan od jačih sadržaja u pastorizaciji hrvatske vojske i redarstvenih snaga jest pastoral hodočašća. Hodočašća se obavljaju na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Na reginalnoj razini naši dekanati organiziraju hodočašća u poznata marijanska svetišta. Na nacionalnoj razini već 15 godina Hrvatska vojska i policija hodočasti svake godine na prvu nedjelju u listopadu u nacionalno svetište u Mariju Bistricu. Tu se okuplja oko svoga biskupa te drugih biskupa i svećenika veliki broj Hrvatske vojske i policije. Hrvatska vojska i policija ove će godine u svibnju po 15. put sudjelovati na Međunarodnom hodočašću u Lurd. Pastoral hodočašća ima svoj sadržaje prije polaska, tijekom hodočašća te po povratku u svakodnevni život. To međunarodno hodočašće u Lurd, kao i ono za Svetu godinu u Rim, te druga međunarodna hodočašća stvaraju posebno pozitivno ozračje kojim se Republika Hrvatska predstavlja doista kao europska i svjetska država.
Vojni ordinarijat polaže veliku nadu u rad i kršćansko svjedočenje Kristovih vjernika laika. Ovdje posebno želim istaknuti one koji su djelatni u uredima Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, koji su za potporu i suradnju uspostavljeni pri Uredu Vojnog ordinarijata.
Ujedno, svima želim od srca zahvaliti na divnoj suradnji i prihvaćanju, koje doživljavamo u svima vama, a što nam pomaže da ispunimo osnovnu zadaću Vojne biskupije, a to je cjelovito dobro svih pripadnika naših branitelja, oružanih snaga i redarstvenih službi te djelatnika ministarstava obrane i unutarnjih poslova. Vojni ordinarijat je uvjeren da jedino takvim pozitivnim pristupom i radom može pomoći svim svojim vjernicima, a posebno onima koji “zbog posebnih okolnosti njihova života trebaju konkretan i poseban oblik dušobrižništva”, kako ističe dokument pape Ivana Pavla II “Spirituali militum curae” (v. SMC, uvod).
Želim, na kraju, istaknuti još samo činjenicu da je Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj mlada biskupija, koja danas slavi svoju tek desetu obljetnicu. Naša je biskupija na hrvatskom području još uvijek jedna velika novost. S obzirom na okolnosti u kojima je to pastoralno sjeme niknulo i razvilo se u desetljetno stablo, osjećamo zadovoljstvo učinjenim i za to služenje Bogu zahvaljujemo. Ostajemo i dalje otvoreni svim prijedlozima i savjetima, ali svjesni posebnosti uljudbe i povijesti hrvatskoga naroda. Zato ističemo da ne možemo nikoga oponašati, već da promatrajući pozitivna iskustva drugih otkrivamo svoj put u zajedništvu s najodgovornijima u Ministarstvu obrane i unutarnjih poslova te u Oružanim snagama i Ravnateljstvu policije.
Prijeđeni put ulijeva nam sigurnost za ustrajnost s velikom nadom.