Poštovani dekane, profesore Josipe Šimunoviću!
Uzoriti, preuzvišeni, rektori, profesori i studenti,
draga braćo i sestre u Kristu:

Pozdravljam sve nazočne, čestitajući od srca onima koji su primili diplomu na kraju akademskog studija. Čestitam i onima čija će predanost službi na ovom fakultetu biti prepoznata i nagrađena na kraju ovog prijepodneva.

Zahvaljujem za poziv, koji ste mi i ove godine uputili, da zajedno proslavimo Dan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Čast mi je što Vam se mogu nakratko obratiti.

Katolički bogoslovni fakultet je laboratorij koji nastoji i ima dužnost istraživati, ništa manje nego vječnu Mudrost, i prenositi plodove toga istraživanja ljudima u vremenima koja se neprestano mijenjaju.

To je veliki izazov: tradicija koja sabire istine otkrivene u prošlosti mora osvijetliti hod prema cjelovitoj Istini. Nova otkrića i suvremeni razvoj moraju biti ukorijenjeni u povijesti, u Istini koja nam je već predana.

Ta se kulturna dijalektika kreće unutar horizonta Riječi, koja je ista jučer, danas i uvijek i ne smije zaboraviti da je „strah Gospodnji početak spoznaje“ (Izr 1, 7).

Izostane li „strah Gospodnji“ tj. poniznost, Objekt istraživanja, Riječ, nije više i Subjekt, odnosno Crkva, živo Tijelo Kristovo danas, već postaje konkurencija, suparnik i tada odjeljuje um, koji mora istraživati, od srca koje mora ljubiti.

Događa se ono što se dogodilo u Edenskom vrtu, kada je nestao strah Božji, a Zakon u kojemu su se morali ogledati Adam i Eva, jer je već bio upisan u njihovim srcima, postao je predmet osvajanja, plod čiste spekulacije, sa željom da ga se, po mogućnosti, promijeni, i da ga se više ne ljubi, da mu se ne služi.

U knjizi Postanka, biblijski pisac u alegorijskom smislu anticipira ono što će sveti Pavao napisati Korinćanima: „Znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati“ (1 Kor 8, 1 – 2).

Ljubav je ta koja nam omogućuje da razumijemo „kako trebamo znati“. Drugi, a Bog je Drugi par excellence, nije samo objekt, on je istovremeno i subjekt moje spoznaje. Za ljubav, ja sam ti, a ti si ja. Stoga, ljubeći tebe, a da toga nisam ni svjestan, ljubim i samoga sebe, poznavajući tebe, poznajem i sebe. Drugi, brat, više nije ograničenje moje slobode, već je prilika da je ostvarim. Kao što događa u Trojstvu, gdje su Otac i Sin JEDNO iz Ljubavi (Duha Svetoga) koja ih ujedinjuje.

Kada bi vanzemaljac došao na zemlju i poželio vidjeti kakvo je kršćansko društvo u kojem žive oni koji vjeruju u Boga, koji je Jedan i Trojstven, bilo bi lijepo da mu možemo reći: „Dođi, odvest ću te na Katolički bogoslovni fakultet, ondje ćeš vidjeti utjelovljenu kršćansku mudrost danas.“ Na temelju toga bi i izvanzemaljci trebali prepoznati da smo njegovi učenici, ako imamo ljubavi jedni za druge.

Želim Vam da svi zajedno, profesori i studenti, možete reći muškarcima i ženama današnjice kakav bi svijet bio kada bi svi živjeli Evanđelje! Da studij ne bude samo akademski rad, već i Život koji ne prosvjetljuje samo um, nego i grije srce.

Želim Vam ugodan dan i svako dobro!