Pozdravna riječ predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića na biskupskom ređenju mons. Bože Radoša

Dragi brate u biskupstvu, Bože!

Kad sam Vam nakon imenovanja Varaždinskim biskupom uputio svoju čestitku za ukazano povjerenje (l. 08. 2019.) koje Vam je očitovao papa Franjo, napisao sam „neka bude blagoslovljeno Vaše služenje i djelovanja u Varaždinskoj biskupiji“. Obred ređenja je, evo, završen, a Vi polaganjem ruku i svetim pomazanjem osposobljeni preuzeti dužnost koju Vam je Providnost odvijeka odredila. Još od krila Vaše pokojne majke Matije i otca Ivana Radoša, u Crvenicama na istočnom rubu Duvanjskoga polja, u župi Seonice u Mostarsko-Duvanjskoj biskupiji, koja je zadnjih desetljeća darovala Crkvi u Hrvata nekoliko biskupa.

Uz Vašu bližu i daljnju rodbinu koji su danas ovdje nazočni, uz brojne biskupe i svećenike, bogoslove i sjemeništarce ovom današnjem svetom činu osobito se raduje Božji puk Varaždinske biskupije koji Vam je povjeren, svećenici i redovnici na koje ćete se oslanjati, te skupa s njima Riječ Božju naviještati i vjernike svetim sakramentima i euharistijom hraniti. Svi su oni osobito radosni i zahvalni što su u ovoj katedrali prvi put mogli pratiti sveti čin ređenja svoga novoga pastira. Njihovu radost dijelimo i mi, biskupi Hrvatske biskupske konferencije, s kojima ćete se odsada družiti, planirati i zajednički nositi križ odgovornosti za povjereno stado vjernika Varaždinske biskupije.

Istina, Vaše će se služenje prvenstveno ostvarivati u ovoj biskupiji. No, ono je na otajstven način uvezano i umreženo u zajedništvo Zagrebačke metropolije i drugih biskupija našega naroda; a i šire. A znamo da to zajedništvo apostolskih nasljednika nije obično, već otajstveno i sakramentalno. Neka Vam svijest o tom sakramentalnom zajedništvu dadne dostatnu snagu i hrabrost u vršenju odgovorne službe koja Vam se povjerava. Ne bojte se, niste sami. Pratit će Vas svojim molitvama Vaši svećenici, Bogu posvećene osobe i zauzeti vjernici laici.

Uz riječ pozdrava i ohrabrenja Vama, dragi biskupe Bože, želim danas zahvaliti i Vašem predšasniku mons. Josipu Mrzljaku za sve dobro što je učinio u biskupiji i u Biskupskoj konferenciji, posebice višegodišnjim vodstvom Hrvatskoga Caritasa, u duhu svoga gesla „činiti dobro“ (bonum facere). Ne zaboravljamo ulogu caritasa u teškim danima stradanja ljudi i njihove imovine u Domovinskom ratu.
Tada nam je veliku utjehu pružala eksplozija dobrote i solidarnosti naših ljudi u Domovini i u inozemstvu. Zapravo stradalnici su u to doba preživjeli zahvaljujući karitativnoj djelatnosti pojedinaca i organizacija. Dok Vam, dragi Josipe, na tomu od srca zahvaljujem, želim neka Vam i tijekom umirovljeničkih dana ne dojadi i dalje činiti dobro!

Vama, preuzvišeni biskupe Radoš, još jednom čestitam što ste prihvatili kao biskup služiti Bogu, Crkvi i narodu u ovoj mladoj Varaždinskoj biskupiji. Vaš pastirski rad i služenje preporučujemo zagovoru i pomoći BDM, naslovnice ove divne barokne katedrale, te mučeniku i neustrašivom Božjem vitezu svetom Marku Križevčaninu i suzaštitniku biskupije blaženom Alojziju Stepincu. Izričem Vam srdačnu dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije sa željom da u zajedništvu ostvarujemo ono što u ovom vremenu Gospodin od nas očekuje.

Neka Vam nitko i ništa „ne ukrade misijski zanos i radost evangelizacije“ (RE 80; 83), kao ni „zajedništvo i ideal bratske ljubavi“ (92; 101) kako je napisao Papa Franjo u svojoj pobudnici Radost evanđelja. Vaše biskupsko geslo „Služiti radosno Gospodinu“ u skladu je s tim Papinim programom.

Neka Vam je sretno i blagoslovljeno, dragi biskupe Bože! Gospodin, koji Vas je odabrao u časnu službu episkopata, neka Vas blagoslovi i neka Vas čuva.