Slavlje sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu

Čitanja: Mudr 3, 1-9; Rim 8, 31-39; Lk 8, 31-39

Predragi vjernici, dragi hodočasnici i gosti!

1. Radujem se što mogu biti dionikom ovoga Slavlja koje nam obnavlja spomen na događaje naše vjerničke i nacionalne povijesti kojima se s pravom ponosimo. Zahvaljujem vašem pastiru mons. Ratku Periću, biskupu mostarsko-duvanjskom koji je rado podržao ideju vašega župnika fra Vinka Kurevije da danas predvodim ovo svečano Misno slavlje i pismom mi izrazio bratsku dobrodošlicu. Pozdravljam ovdje nazočnog biskupovog izaslanika, generalnog vikara Mostarsko-duvanjske biskupije, mons. Srećka Majića. S poštovanjem pozdravljam mnogopoštovanog provincijala Hercegovačke franjevačke provincije o. Ivana Sesara, provincijala Hrvaske karmelske provincije o. Jakova Mamića, župnika župe sv. Mihovila u Duvnu fra Vinka Kureviju i gvardijana franjevačkog samostana Duvno fra Ljubu Čuturu. Pozdravljam nazočne svećenike, redovnike, redovnice i sve vas, dragi vjernici, dragi Duvnjaci.

Na osobit način pozdravljam vas, predragi vjernici, koji ste danas u svoj zavičaj došli iz raznih gradova Lijepe naše i vas, draga braćo i sestre, raseljene diljem Europe i svijeta, a koji rado svoje dolaske u domovinu upriličujete upravo u ovakvim prigodama. Pozdravljam vas, draga djeco i mladi, roditelji, majke i očevi, pozdravljam također starije i nemoćne osobe, a posebno bolesnike. Srdačno pozdravljam veleposlanika Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini gospodina Josipa Vrbošića, predsjednicu Federacije BiH gospođu Borjanu Krišto, predsjednika Vlade Herceg-bosanske županije gospodina Nediljka Rimca, gradonačelnika Tomislavgrada gospodina Zdravka Prku, kao i sve predstavnike civilnih i gradskih vlasti Tomislavgrada i susjednih općina.

2. Na ovom duvanjskom – tomislavgradskom području nalazimo se na tromeđi koja dijeli, ali i povezuje. Ovdje povijest govori o predrimskim i rimskim vremenima, o hrvatskom kraljevstvu, turskim osvajanjima, o borbi puka ovoga kraja za krst časni i slobodu zlatnu nasuprot raznih osvajača i ideologa. Ovdje je stolovao biskup u ilirsko-rimskom Delminijumu, a u XIV. stoljeću je ponovno uspostavljena Duvanjska biskupija. Ovdje se spominjemo mučeništva svetoga Venancija, koji ovu Crkvu povezuje sa splitskom Crkvom svetoga Dujma. Ovdje od davnine djeluje katolička župa sv. Mihovila. A sami nazivi koji su se upotrebljavali za ovaj drevni grad: Delminium, Dumno, Duvno, Županjac, Tomislavgrad govore o povijesti ovoga kraja koja je duga i burna.

Na Duvanjskom polju je slavne 925. godine krunjen veliki hrvatski kralj Tomislav. A kao sjećanje na tisućitu obljetnicu krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju, zalaganjem župnika fra Mije Čuića i svesrdnom pomoći Braće Hrvatskoga Zmaja iz Zagreba, a pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa metropolita Antuna Bauera, položen je na današnji dan, 8. srpnja 1924. godine, kamen temeljac za izgradnju spomen bazilike. Gradnja ove bazilike započeta je pod zaštitom slavenskih apostola svete braće Ćirila i Metoda, a dovršena crkva blagoslovljena je na čast tada blaženom Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom kanoniziranom svecu. Ni ovaj svehrvatski spomenik nije bio u prošlom vremenu pošteđen od napada i rušenja. Međutim, danas ponosno i uspravno stojimo oko bazilike iz ruševina ponovno uskrsle i izgrađene po uzoru na starohrvatsku crkvu svetog Križa u Ninu da proslavimo zaštitnika sv. Nikolu Tavelića. U spomen dozivamo i mnoga lijepa slavlja u čast svetoga Nikole Tavelića koja ste ovdje doživjeli, među kojima se ističe ono koje je predvodio moj dragi prethodnik na zagrebačkoj stolici blagopokojni kardinal Franjo Kuharić 2. srpnja 1989. godine.

3. Slavlje svetog Nikole Tavelića u mjesecu srpnju znači i obnovu vjere za narod Duvna. Taj Svetac, urešen krunom mučeništva, poziva i danas svoj hrvatski narod da obnovljena duha smjelo svjedoči za Krista. Ratna razaranja i drama hrvatskoga naroda u prošlom ratu rušila je i gušila sve lijepo i dobro vezano uz život ljudi. Zvona koja pozivaju na slavljenje nisu doduše nikada umuknula. I ono što je prividno stalo pritisnuto čizmom nasilja, ponovno oživljuje jer živi u svijesti vjernika. Od skromnijih odaziva tijekom rata i u poraću ova slavlja prerastaju u veličanstvene događaje praćene višednevnom duhovno-kulturnom pripremom. Uz domaće vjerne sinove i kćeri slijevaju se sve više rijeke hodočasnika i štovatelja svetog Nikole Tavelića na slavlje u Tomislavgrad.
Zašto smo mi danas ovdje? Okupili smo se na slavlju jednog svetog čovjeka, Hrvata koji nam prednjači u smjelosti za Krista do darivanja vlastita života za njega. Primjer njegova života potiče nas i izaziva da s mnogo zauzetosti živimo svoju vjeru i nasljedujemo Gospodina Isusa Krista, kojemu je on revno služio cijeloga svog života. Dok danas slavimo blagdan sv. Nikole Tavelića, ne možemo a da u njemu ne prepoznamo i dio sebe, dio svojih korijena, dio svoga identiteta, dio onih najfinijih niti kojima je satkana i naša osoba. Naši korijeni i naš identitet duboko su prožeti kršćanskom vjerom i katoličkom prisutnošću kako u ovome Gradu tako i u čitavom hrvatskom narodu.
Sveti Nikola Tavelić ponikao je na hridima starodrevnog hrvatskog grada Šibenika, grada opjevana životima davnih hrvatskih vladara. Tu je stekao temelje vjere i vjernosti Isusu Kristu. Tradicija kaže da je sv. Franjo, bačen olujom, početkom trinaestog stoljeća, točnije godine 1212. dospio na hrvatsku obalu. Široka Franjina duša htjela je zagrliti svakog čovjeka i čitavo čovječanstvo. Tako su njegova braća već godinu dana poslije bila u Šibeniku. I sveti Nikola je postao članom tog velikog Franjinog bratstva. Neosporna je istina da su franjevci od toga doba do danas imali važnu ulogu u hrvatskom vjerskom i nacionalnom biću. Franjevački duh blizak je hrvatskom narodu, a osobito vama u Bosni i Hercegovini, gdje su ujaci značili i duhovnu i moralnu, i društvenu i gospodarsku potporu poniženom i zgaženom čovjeku tijekom turskog zuluma i kasnijih tlačiteljskih ideologija. Sveti Nikola Tavelić jedan je od likova naše teške, ali i slavne povijesti u kojoj je hrvatski narod, čuvajući vjeru, rađao svece i mučenike sve do onih iz vremena komunizma od kojih ste vi neke i osobno poznavali.

4. Kada slavimo svece, mi vjernici se okupljamo u ime Isusa Krista. U svakom liturgijskom slavlju progovara nam Isus Krist, Sin Božji. Isus nas danas pita: „Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?” (Lk 9,25). Ovo pitanje postavlja Isus svojim učenicima, dakle i nama koji se danas dičimo njegovim imenom i koji želimo biti njegovim učenicima.
Među brojnim likovima koji povezuju hrvatski narod u dvije zemlje: Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, posebno se ističe svetački lik Nikole Tavelića, Šibenčanina, franjevca. Njegov sveti život posebno je obilježen djelovanjem u Bosni koju su tada pritiskala različita krivovjerja i hereze. Životopisci kažu da je od godine 1379. dvanaest godina proveo u predanom misionarskom radu u Bosni te se potom uputio u Svetu zemlju, gdje je na koncu za Krista podnio mučeničku smrt.
Pobožni i posve Bogu predani redovnik franjevac Nikola Tavelić žestoko je i smjelo nastupao protiv hereza i krivovjerja ondašnjega vremena. Želimo li danas slijediti njegov svijetli primjer, na nama je da spremno uočimo današnje „hereze” i krive poglede na život te da se cijelim životom zauzmemo kako bismo ostali na pravom, Kristovom putu.
Današnji je svijet doista ispunjen mnogim „herezama”, mnogim krivim vjerovanjima i krivim izborima. Želimo li dakle biti vjerni svetom Nikoli Taveliću, valja nam u prvom redu biti osjetljivima na pojave koje se doista mogu nazvati modernim herezama.

5. Jedna od najraširenijih modernih hereza odnosi se na krivo gledanje na dar života. Život se danas rijetko promatra u svojoj cjelovitosti od začeća do naravne smrti kao prijelaza u vječni život, već se na njega često gleda pod vidom korisnosti. U takvom gledanju na život najmanje šanse imaju najslabiji: nerođeni, djeca, starci, nezaposleni, osobe s posebnim potrebama i bolesni, dok najviše vrijede oni koji mogu najviše proizvesti: radno sposobni i mladi.
Moderna hereza s obzirom na život poriče da je život dar od Boga i da počinje začećem. Moderna hereza zato dopušta, opravdava, a čak i predlaže pobačaj – ubijanje nerođenih, te druge načine sprečavanja dolaska na svjetlo dana već začetih i zaživjelih ljudskih bića.
Moderna hereza s obzirom na život smatra da starima i bolesnima treba dopustiti raniju smrt kako se ne bi nepotrebno mučili i opterećivali svoje najbliže, kao i cijelo društvo nedjelotvornim i skupim liječenjem i njegom. Zbog toga se ozakonjuje eutanazija. Moderna hereza dakle naše starce, djedove i bake, želi ukloniti s ovoga svijeta kao posve beskorisne, čak i štetne članove društva, jer se na njih troši previše dobara i sredstava koja bi se, prema onima koji to predlažu, moglo uložiti u nešto „isplativije”.

6. Nadalje, svjedoci smo kako danas sve više jača krivo gledanje s obzirom na obitelj. Sve se manje mlade pokušava oduševiti za obiteljski život, a u tome kao da su se urotili mediji, industrija zabave i nažalost toliki slučajevi rastava i obiteljskoga nasilja, pa i u našim kršćanskim obiteljima. Umjesto ideala obiteljskoga zajedništva nude se drugi „nazovi-oblici” zajedničkoga života: na probu, na određeno vrijeme, bez obveze i slično. Čak se i ustanovu braka, koju čine muškarac i žena, želi oslabiti nudeći neke druge oblike zajedništva, protiv Božjeg i naravnog zakona, koje se želi proglasiti brakom.
Moderna se hereza s obzirom na obitelj pokazuje i u sve većoj zatvorenosti za novi život, za brojniju djecu. Moderna hereza djecu prikazuje kao rizični faktor siromaštva, a ne kao pravo i istinsko bogatstvo koje daje smisao i nastavak ljudskome životu.
S razaranjem obitelji povezano je i krivo gledanje na materijalno. Poznato mi je da ste vi, ljudi iz Tomislavgrada i duvanjskoga kraja, kao i iz okolnih mjesta, svoju radišnost i marljivost dokazali i pokazali kako ovdje, tako i u mnogim gradovima diljem Hrvatske, Europe i svijeta. Na taj ste način stekli i mnoga materijalna dobra koja trebaju poslužiti naraštajima koji dolaze i društvu u cjelini. No, i u stjecanju materijalnih dobara pojavljuje se moderna hereza koja u tome vidi ispunjenje smisla života. Zato Isus danas poručuje: „Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?” (Lk 9,25).
To neumjereno zgrtanje materijalnih dobara, bez obzira na druge pa i na same sebe, posebno se bolno očituje u radu nedjeljom. Je li nam potrebno kršiti Božju zapovijed o svetkovanju Dana Gospodnjega? Je li nam potrebno zapuštati obitelj, rodbinu, prijatelje i susjede zbog dodatne zarade nedjeljom? Rad nedjeljom drski je izraz modernoga heretičkog pogleda na potrebu neograničenoga stjecanja materijalnih dobara, što osobito bolno proživljavaju naše obitelji, a posebno osjećaju djeca.

7. Još jedna hereza, draga braćo i sestre, uzima maha u našem društvu, a traje već desetljećima. To je krivo tumačenje naše prošlosti: kako one nedavne, tako i ranije. Kako se može dogoditi da i šezdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata mnogima još uvijek kao da nije jasno što se zapravo dogodilo, kako za vrijeme rata, tako i nakon njegovoga završetka u provođenju komunističke revolucije? Nije li to izraz moderne hereze, krivoga gledanja i namjernog manipuliranja prošlošću pod krinkom raznih ideologija? Nije li dokaz tome i krivo tumačenje nedavnih bolnih ratnih događaja, koji su poharali i vama veoma bliske, susjedne krajeve, a vama Duvnjacima pružili prigodu da iskažete svoje rodoljublje u obrani svoga naroda i svoje gostoljublje u smještaju brojnih izbjeglica i prognanika.
Ova moderna hereza krivoga gledanja na dalju i bližu prošlost ima svoje učinke i u iskrivljenom gledanju na budućnost. Tako se umjesto buđenja nade u nove početke, širi malodušje i rezignacija, kako bi neki drugi, a ne oni kojima to po pravu i pravdi pripada, uživali plodove i dobra ovog lijepog Duvanjskog područja, kao i ponosne zemlje Bosne i Hercegovine.

8. Takvim krivim gledanjima treba suprotstaviti naša kršćanska i katolička stajališta, koja treba hrabro svjedočiti kako u životu pojedinca i obitelji, tako i u životu društva i Crkve. Današnja nas proslava i čašćenje svetoga Nikole Tavelića obvezuje na promicanje pozitivnih vjerničkih stavova i mišljenja. Zato je s ovoga mjesta prikladno uputiti poruku svakom pojedinom vjerniku, svakoj hrvatskoj katoličkoj obitelji, te svima nama kao članovima naroda i Crkve.
Ponajprije je važno naglasiti kako svaki pojedini vjernik svoj vjernički identitet treba tražiti u stalnom obraćenju. Nema mjesta krivom i „heretičkom” zadovoljstvu sa samim sobom. Naš vjernički život uključuje stalni rast u molitvenoj bliskosti s Bogom, a samim time i u bliskosti sa čovjekom. Tko u tome stalno ne raste, on nužno pada, i tko si umišlja da je već dosegao „plafon” i da više ne može napredovati u dobroti i ljubavi, taj se vjerojatno na tom putu uopće nije niti pomaknuo.
Evo poruke našim obiteljima: Obitelj se najviše jača uspjelim primjerima obiteljskoga života i zajedništva. Ako dijete odraste u skladnoj kršćanskoj obitelji, ima velike šanse da i samo svoju buduću sreću potraži unutar kršćanskoga braka i obitelji. Kršćanski brak podrazumijeva i uključuje doživotnu vjernost bračnih drugova u otvorenosti prema novim životima koji se rađaju iz zajedničke ljubavi majke i oca.
Djeca se u obitelji uče povjerenju iz međusobnih odnosa s vlastitom braćom i sestrama. Zato obitelji s više djece pružaju bolje izglede za rast i sazrijevanje. Dijete u odnosima s braćom i sestrama ima prigodu znatno proširiti svoja iskustva, učiti dijeliti, međusobno se povjeravati, u svojoj braći i sestrama steći važan i doživotan izvor podrške, povjerenja i ljubavi. Stoga, velika je blagodat za djecu rasti i napredovati u obitelji zajedno s braćom i sestrama.
Današnja proslava svetoga Nikole Tavelića nosi u sebi i poruku društvu. Društvo je stvarnost složena od mnogih odnosa, a na nama je da u to društvo unosimo autentične kršćanske poglede na svijet ili kako to još nazivamo: vrednote! Kršćanin katolik dužan je u tkivo svoga naroda, u društvo ove zemlje Bosne i Hercegovine, kao i u društvo bilo koje zemlje u kojoj živi i radi, unositi izvorne kršćanske vrijednosti, koje se očituju u njegovom odnosu prema Bogu i čovjeku, prema radu i stjecanju materijalnih dobara, prema nacionalnom i narodnom identitetu, prema njegovanju vlastite kulture i baštine.
Ova velika proslava nosi u sebi i poruku Crkvi. „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” (Rim 8,31), pita se i ujedno nas hrabri sveti Pavao u današnjem drugom čitanju. Toga je bio svjestan sveti Nikola Tavelić, koji nije štedio svojih snaga ni svojega života kako bi Kristovu poruku pronio diljem svijeta. To u nama budi svijest o potrebi ponovnog otkrivanja misijskoga poslanja Crkve. Znamo da postoje krajevi i narodi koji još ne poznaju Krista. Kristov misijski nalog vrijedi na jedan način za takve. Međutim, raširenost modernih hereza i krivih gledanja na stvarnost govori nam i o potrebi misijskoga poslanja među onima koji Krista već poznaju, ali ne mare mnogo za njega. Takva se misijska zadaća naziva novom evangelizacijom i upravo je ta nova evangelizacija najveći izazov pred kojim stoji Crkva ne samo u našem hrvatskom narodu, već i širom svijeta, a posebno u ovoj našoj sve više i jače raskršćanjenoj Europi.

9. Draga braćo i sestre, povijest nas uči da je Crkva Božja ujedno i Crkva mučenika. Naprosto i ne može biti drugačije, jer mučenici u pravom smislu riječi pripadaju Crkvi. Oni su njezin najbolji dio, njezin ures. Mučenici na najdosljedniji način izražavaju ljubav koja se daruje ne tražeći ništa zauzvrat. Oni nisu samo znak njezine slavne prošlosti. Naprotiv, mučenici Crkvu usmjeruju k budućnosti. Oni u Crkvi hodočasnički prednjače prema eshatonu. Mučenici su trajni poziv i izazov nama sada i ovdje, da ne zaboravimo Učiteljeve riječi: “Ako su mene progonili, i vas će progoniti” (Iv 15,20).
Mučenik je, dakle, izazov svakom vjerniku da postane svjestan svoje biti, da kuša slast tako željene slobode te shvati da se iz ljubavi zaista može i umrijeti. U svom obrambenom govoru na sudu 3. listopada 1946. godine, nadbiskup Stepinac je rekao: “Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas umrijeti”. Tako blaženi Alojzije Stepinac, tako sv. Nikola Tavelić i plejade mučenika od prvih kršćanskih vremena do današnjeg dana. I ovaj kraj i ova ponosna zemlja Hercegovina odlikuju se mnogim mučenicima sve do današnjih dana. Mučenici za vjeru i domovinu su snaga i zalog naše budućnosti.

Sveti Nikola svojim životom i mučeništvom i danas govori da mučeništvo nije stvar prošlosti o kojoj se može tek pripovijedati. Izgleda čudno, ali je istinito, da je prošlo, dvadeseto stoljeće u kojem se najviše proklamirala sloboda ujedno i stoljeće brojnih mučenika. Mučeništvo je stvarnost našega vremena i naših dana. Mnogi su Hrvati svih društvenih slojeva i svih uzrasta trpjeli zbog svoje vjere, bili lišavani imovine, ili su plaćali krvlju svoje prianjanje uz Krista i uz Crkvu. Drugi su pak provodili ili provode beskonačne godine u zatvorima bez jasno definirane krivnje ili jer nisu htjeli popustiti različitim ideologijama. Mučeništvo je najrječitiji dokaz istinitosti vjere. Takva vjera prepoznaje u licima mučenika ljepotu Bože ljubavi koja daje smisao čak i pretrpljenoj nasilnoj smrti, jer mučenici su sjeme budućih kršćana.

10. Spomen mučenika i njihovo svjedočanstvo ne smijemo nikada zaboraviti. Štoviše, pozvani smo slijediti njihov primjer i u prilikama u kojima živimo očitovati spremnost da i mi idemo njihovim putem. Međutim, redovite prilike života ne traže od svih izvanredna djela. Ipak, nitko od nas nije pošteđen svakodnevnih izazova koji traže tiha odricanja i žrtve, svojevrsno trajno mučeništvo.
Mislim u prvom redu na brojne obitelji, na muževe i žene, koji su po Božjoj volji pozvani da budu darovatelji života te molim da ih Gospodin ohrabri za otvorenost životu unatoč neizvjesnosti u kojoj žive. Mislim na mladiće i djevojke, moleći da im sveti Nikola Tavelić isprosi privlačnost prema ljepoti što dolazi od čiste ljubavi. Mislim na djecu koja su izložena brojnim lošim utjecajima da u svojim roditeljima, odgojiteljima i učiteljima uvijek imaju svijetle uzore svoga života. Mislim i na starije osobe, bolesnike i patnike i molim za njih snagu da svojom svakodnevnom patnjom slave Krista Gospodina.

U tom izazovu, u tom velikom pothvatu molimo zagovor revnoga misionara i mučenika svetoga Nikole Tavelića, velikoga borca protiv hereza i krivih gledanja na Boga i stvarnost te velikoga navjestitelja Radosne vijesti o Isusu Kristu. On nas poziva da se iz dana u dan odazivamo Isusovoj riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9, 23). Tako nas se Sin čovječji neće postidjeti kada dođe u slavi.

I dok nam se pogled odmara na ovom lijepom i dinamičnom krajoliku, molimo Onoga u kome je sve bogatstvo mudrosti, znanja i svake ljepote da nas zagovorom Presvete Bogorodice Marije, svetog Nikole Tavelića, blaženog Alojzija Stepinca i svih hrvatskih mučenika obdari ustrajnošću u vjeri i vjernošću Isusu Kristu, kralju mučenika i ljubitelju ljudi. Amen.