Liturgijska čitanja svetkovine sv. Josipa:

2 Sam 7, 4-5a.12-14a.16; Rim 4, 13.16-18.22; Mt 1, 16.18-21.24a

 Draga braćo i sestre

„Zavjetujte i izvršite zavjete Gospodinu, Bogu svojemu“ (Ps 76, 12). Ovim riječima psalmist poziva židovski narod da u svim poteškoćama svu svoju nadu položi u svemogućega i milosrdnog Boga. Sigurno je i Hrvatski sabor na svome zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine imao na umu ovaj savjet Svetoga Pisma u tadašnjim iznimno teškim vremenima, kada se naš hrvatski narod našao na predziđu kršćanstva. U tim je okolnostima Sabor povjerio sudbinu hrvatskoga naroda zagovoru svetoga Josipa, izabravši vjernoga čuvara svete nazaretske Obitelji za zaštitnika Hrvatske.

Danas, ovdje u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa u Karlovcu, spominjemo se toga čina. Spominjemo se plemenitoga zavjeta naših pradjedova i zahvaljujemo Bogu za pomoć i snagu koju nam je darovao po zagovoru svetoga Josipa tijekom proteklih stoljeća. Istodobno želimo obnoviti ovu svetu i pobožnu odluku i potvrditi da ćemo stupati Božjim putem pravednosti, ljubavi i mira. Sveti Josip nam je u tome trostruki uzor: Josip je baštinik obećanja; Josip je čovjek vjere; Josip osluškuje Božju riječ.

1. Sveti je Josip baštinik obećanja koje je Bog dao svome narodu. Po proroku Natanu, Bog je Davidu obećao da će iz njegova potomstva izvesti Mesiju-Spasitelja, čija vlast ne će obuhvaćati prolazno zemaljsko kraljevstvo, nego besmrtne ljudske duše: „On će sagraditi dom imenu mojemu, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.“ Ovo se proročanstvo ispunilo, kada se, po sili Duha Svetoga, Vječna Božja Riječ utjelovila i rodila od Djevice Marije koja je bila zaručena s Josipom, mužem pravednim iz doma i loze Davidove. Kako čusmo u evanđelju, Josip nije ni slutio da je on dio otajstvenoga i divnog Božjeg nauma spasenja. Tek kada mu anđeo Gospodnji u snu objavljuje što se uistinu događa, Josip otkriva da ga je Bog izabrao za suradnika u ostvarivanju stoljetnoga obećanja.

Mi smo također baštinici obećanja, a to je krsni zavjet naših pradjedova. Prije 50 dana, na Vazmenom bdjenju u uskrsnoj noći, obnovili smo svoja krsna obećanja. Izbor svetoga Josipa za zaštitnika Hrvatske potiče nas da obnovljenim žarom prionemo uz Krista i njegovu Crkvu te životom i djelima potvrdimo što smo ustima ispovjedili. Procvat i napredak jednoga naroda nisu mogući bez čvrstoga duhovnog temelja. Evanđeoske vrjednote oplemenjuju međuljudske odnose, pobuđuju osjetljivost za dostojanstvo ljudskoga života od začeća do prirodne smrti, obogaćuju široka polja znanosti i kulture i otvaraju nova obzorja ljudskoga razvoja. U ovoj školi Evanđelja stasao je i naš hrvatski narod, o čemu svjedoče naši brojni sveci i blaženici. Kao kršćani i katolici, baštinici smo neizmjernoga potencijala, a to su darovi Duha Svetoga, karizme, koje nam Bog daje na izgrađivanje zajednice. Poput svetoga Josipa ostvarujmo mogućnosti koje nam Bog pruža u našem osobnom, obiteljskom i društvenom životu!

2. Josip je čovjek čvrste i nepokolebive vjere. Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima opisuje Abrahama kao praoca vjere jer Abraham „u nadi, protiv svake nade“ povjerova Gospodinu. Josip je potomak Abrahamov po tijelu, ali još više i prije svega – po duhu. Josip vjeruje da je Bog Gospodar povijesti. Protiv svake ljudske nade, protiv svih naizgled umnih procjena i vrsnih predviđanja, vjernik se može osloniti na Božje neiscrpne mogućnosti djelovanja koje ne prestaju ni kada nas svjetska mudrost i logika napuste. Gdje po ljudsku nema ni trunka nade, tamo se otvara široki prostor Božjega djelovanja.

To je iskusio sveti Josip, a iskusio je i naš hrvatski narod u tamnim razdobljima svoje povijesti. Na uzburkanom mračnom moru svjetskih zbivanja Domagojeva lađa nije potonula, nego, prateći Petrovu lađu, ravnala se prema Svjetioniku-Kristu, čije joj je svjetlo omogućilo da ustraje u pravome smjeru. Dvadeset i prvo stoljeće, uza sva svoja pozitivna postignuća i nove mogućnosti, donosi također nove izazove, nove „Scile i Haribde“, a prečesto nudi i lažna rješenja koja nas pokušavaju zavesti svojim sirenskim pijevom. Bez vjere, prepušteni smo samima sebi, svojim grijesima i zlim požudama. Stoga je potrebno da na duhovnome kormilu naše domovinske lađe blista zvijezda svetog Josipa, kako bismo odvažno i sigurno plovili pučinama ovoga svijeta šireći Radosnu vijest Evanđelja.

3. Josip osluškuje Božju riječ, uvijek je spreman primiti poticaje Duha Svetoga. Sutra slavimo svetkovinu Duhova – Dan Pedesetnice, „rođendan“ Crkve, kada su Apostoli počeli javno navješćivati Evanđelje. Tomu je prethodila ustrajna i sabrana molitva Isusovih učenika s Marijom majkom Isusovom. Bilo je to nakon Uzašašća.

Djelovanje nas kršćana u društvu ne smije se svesti na puki izvanjski aktivizam koji pošto poto želi naići na pozitivan medijski odjek. Crkva nije poduzeće koje se ravna prema načelima gospodarske isplativosti ili marketinške privlačnosti. Crkva je duhovna stvarnost, mistično Tijelo Kristovo, živi organizam, koji je na ovom svijetu klica i početak Kraljevstva Božjega. Stoga, svakom crkvenom djelovanju u svijetu mora prethoditi unutarnje razmatranje i okupljanje oko Božje riječi i svetih sakramenata, ponizno osluškivanje Božje volje i mudro razlučivanje znakova vremena. To će nam uspjeti ako budemo otvoreni poput Josipa i primimo Mariju u svoj dom, Djevicu i Majku, koja u sebi nosi utjelovljenu Božju Riječ. Evanđelje nije zabilježilo ni jednu jedinu Josipovu izjavu, ali njegova djela gromoglasno odjekuju cijelim svijetom.

Draga braćo i sestre, danas je pred nama sveti Josip, plemeniti baštinik divnog obećanja, čovjek vjere i muž pravedan, koji osluškuje i izvršava Božju volju svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom.

Sveti Josipe, djevičanski poočime Isusa Krista i zaručniče Blažene Djevice Marije, zagovaraj naš narod i našu hrvatsku Domovinu pred Licem Božjim. Budi nam čvrsti štit i predziđe pred navalama Zloga. Uči nas osluškivati Božji glas i vršiti Božju volju. Ukloni od nas svaku napast beznađa i malodušja. Učvrsti našu vjeru. Pomozi  nam da kao kršćanski vjernici izvršimo  svoje ljudsko i društveno poslanje. Budi s nama na smrtnome času. Kad zaklopimo svoje oči u lijepoj našoj Domovini povedi nas u Očev dom u zajedništvo života sa svima svetima u Vječnoj Domovini. Amen.