mons. Petar Palić / Foto: Suzana Obrovac Lipar
Zagreb (IKA)
Prenosimo u cijelosti uvodno izlaganje hvarskog biskupa i predsjednika Odbora Hrvatske biskupske konferencije za sredstva društvenih komunikacija mons. dr. sc. Petra Palića, izrečeno 22. svibnja, na obilježavanju 54. svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
ONLINE KOMUNIKACIJA CRKVE – IZAZOVI I PRILIKE
Poštovani gospodine rektore,
Poštovani profesori, studentice i studenti,
Poštovani sudionici, braćo i sestre!
Drago mi je što u svojstvu predsjednika Odbora Hrvatske biskupske konferencije za sredstva društvenih komunikacija mogu prvi put sudjelovati na obilježavanju dana sredstava društvenih komunikacija.
Pozdravljam sve vas koji ste s nama virtualno povezani, a na osobiti način pozdravljam djelatnice i djelatnike u medijima, osobito u katoličkim medijima i želim zahvaliti za vaš doprinos u naviještanju Radosne vijesti i širenju Kristova kraljevstva u svijetu u kojemu živimo.
Dopustite mi u nekoliko rečenica izreći neke misli uz okolnosti u kojima živimo i uz ovu okvirnu temu današnjega dana i okrugloga stola.
Pokojni milanski nadbiskup kardinal Carlo Maria Martini dvije je pastoralne godine 1990. i 1991. u milanskoj nadbiskupiji posvetio sredstvima društvene komunikacije. Za tu prigodu napisao je dva pastirska pisma o odnosu Crkve prema medijima: ‘Effata – Otvori se’ i ‘Skut haljine’. U svojem prisjećanju nastanka tih pisama, ispripovjedio je zgodu, kako mu je jedan od njegovih svećenika, čije je mišljenje poštivao, između ostalog rekao: ”Svakako naglasi da sve zlo dolazi od medija!”[1]
1. Crkva i online inicijative
Sveti Papa Ivan XXIII. će u svom govoru u prigodi otvaranja Drugoga vatikanskog sabora reći: “Jer, jedno je sam poklad vjere, odnosno istine koje valja štovati, a sadržane su u našemu nauku, a drugo je način kojim se one naviještaju, dakako, u istom smislu i značenju. Tom načinu valja posvetiti najviše pozornosti i, ustreba li, strpljivo se oko njega truditi; naime, u obrazlaganju gradiva trebat će uvesti one metode koje su pretežno pastoralnoga obilježja.”[2]
U vrijeme pandemije korona virusa doživjeli smo procvat „online“ pastoralnih inicijativa: od prijenosa misa, preko raznih kateheza, do različitih oblika komunikacije suvremenim medijima, osobito internetom.
Ovo vrijeme, kao vrijeme svake krize, urodilo je i mnogim teorijama zavjere: od mišljenja da korona virus uopće ne postoji do mišljenja da je virus Božja kazna, odnosno da su to prvi znaci da svijet ide svome kraju.
Takvih stavova nije nedostajalo niti u javnom teološko-eklezijalnom diskursu, a niti među političarima koji za sebe vole reći da pripadaju kršćanskom i demokratskom političkom opredjeljenju. Jedna njemačka političarka je ovih dana u jednom intervjuu predbacila Crkvi da je Crkva stotine tisuća ostavila same: bolesne, usamljene, stare i umiruće.[3]
Tvrdnje i stavovi pojedinaca na svjetskoj sceni, ali i na našoj nacionalnoj, koje smo mogli čuti u ovom vremenu mogu se okarakterizirati samo i jedino kao, manje ili više uspjeli, odnosno neuspjeli pokušaj objašnjavanja krajnjeg razloga ovih događaja.
I na području medija, osobito interneta postoje zagovornici spasiteljske i apokaliptičke uloge medija. Prvi obećavaju čudesnu uporabu u ekonomiji, znanosti, odgoju i zabavi. Drugi upozoravaju na dugoročnu opasnost za psihu i eskapizam. Vjerojatno i jedni i drugi imaju pravo. Međutim, činjenica je da nam online komunikacija poboljšava život, olakšava stvari, ali nikako ne može i ne bi smjela postati zamjena za stvarne kontakte.
2. Opasnost virtualizacije
U tom kontekstu treba se prisjetiti i nedavne propovijedi pape Franje u kojoj je progovorio o opasnosti virtualizacije crkvenoga života:
„Ova prisnost kršćana s Gospodinom uvijek se događa u zajednici. Da, intimna je, osobna, ali u zajednici. Prisnost bez zajednice, prisnost bez Kruha, prisnost bez Crkve, bez naroda, bez sakramenata, opasna je. Može postati prisnost – recimo – gnostička, prisnost samo za mene, odijeljena od Božjeg naroda. Prisnost apostola s Gospodinom uvijek je bila u zajednici, uvijek je bila za stolom, znakom zajedništva. Uvijek je bila sa Sakramentom, s Kruhom.“ [4]
S tim u vezi htio bih podsjetiti i na dokument hrvatskih biskupa o Crkvi i medijima koji kaže: „Naspram toj pojavi potrebno je upozoriti da je crkveno-liturgijska zajednica nezamisliva bez svjedočke dimenzije života i vjere koja se temelji i hrani iskustvom susreta sa živom zajednicom i sa živim Bogom. U tom smislu poznanstva i povezanosti koja se uspostavljaju preko interneta mogu biti samo jedan od koraka na putu uspostavljanja istinskog zajedništva, ali ne i zamjena za njega.“[5]
3. “Da možeš pripovijedati i usaditi u sjećanje (Izl 10,2). Život postaje povijest.”
U poruci za 54. svjetski Dan sredstava društvenog priopćivanja na temu “Da možeš pripovijedati i usaditi u sjećanje (Izl 10,2). Život postaje povijest.”, papa Franjo govori o vrijednosti pripovijedanja i naglašava da je za katolike veoma važno pobijediti napasti pripovijedanja priča koje uništavaju.[6]
Papa Franjo nas, između ostalog, podsjeća da je komunikacija autentična ako gradi, a ne uništava, te ako je ponizna u traženju istine.[7]
Ovih smo dana bili u čudu kad smo na satelitskim snimkama vidjeli kako je od uvođenja mjera ograničavanja kretanja i aktivnosti zbog koronavirusa u urbanim područjima diljem Europe smanjena razina zagađenosti zraka.
Poticaj pape Franje uz dan sredstava društvenih priopćavanja je da udišemo istinu dobrih priča.[8]
A istina jedne dobre priče, Priče nad pričama, blage vijesti, euangeliona je: Isus Krist je živ i danas živi po svome Duhu u svojoj Crkvi! A Duh puše gdje i kada hoće.
Zaključno, na temelju dosadašnjeg iskustva možemo ustvrditi da će situacija s korona virusom promijeniti dosta toga i u društvu i u Crkvi: neke će se nove stvari dogoditi i treba ih nastaviti, druge stvari će postati suvišne i trebat će ih odbaciti kako nam ne bi postale teret, a svi zajedno ćemo morati staviti naglasak na ono čime se do sada možda nismo uopće bavili.
Zahvaljujem na pozornosti!
Zagreb, 22. svibnja 2020.
[1] usp. Balukčić, Ivo: Navještaj Riječi Božje kroz medije, u: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=18195 (pristupljeno: 12. svibnja 2020.)
[2] Ivan XXIII., Gaudet mater ecclesia – Raduje se majka Crkva. Govor Svetoga Oca Ivana XXIII. u prigodi otvaranja Drugoga vatikanskog sabora 11. listopada 1962., u: Crkva u svijetu 47 (2012) 4, 536.
[3] Lieberknecht, Christine, Die Kirche hat Hunderttausende alleingelassen, u: https://www.welt.de/politik/deutschland/plus208059945/Corona-Krise-Die-Kirche-hat-Hunderttausende-alleingelassen.html (pristupljeno: 19. svibnja 2020.)
[4] Papa Franjo, Dobar biskup ukorio me jer sam zbog pandemije slavio Uskrs u praznoj bazilici, u: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papa-dobar-biskup-ukorio-me-jer-sam-zbog-pandemije-slavio-uskrs-u-praznoj-bazilici/ (pristupljeno: 15. svibnja 2020.)
[5] Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji. Pastoralne smjernice, Zagreb 2006., br. 17
[6] Papa Franjo, Da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku« (Izl 10, 2). Život postaje priča., Poruka za 54. svjetski dan sredstava društvene komunikacije [24. svibnja 2020.], u: https://ika.hkm.hr/novosti/da-mozes-pripovijedati-svome-sinu-i-svome-unuku-izl-10-2-zivot-postaje-prica/ (pristupljeno: 10. svibnja 2020.)
[7] Isto.
[8] Isto.