Uvodno izlaganje biskupa Petra Palića na obilježavanju 54. svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija

ONLINE KOMUNIKACIJA CRKVE – IZAZOVI I PRILIKE

Poštovani gospodine rektore,

Poštovani profesori, studentice i studenti,

Poštovani sudionici, braćo i sestre!

Drago mi je što u svojstvu predsjednika Odbora Hrvatske biskupske konferencije za sredstva društvenih komunikacija mogu prvi put sudjelovati na obilježavanju dana sredstava društvenih komunikacija.

Pozdravljam sve vas koji ste s nama virtualno povezani, a na osobiti način pozdravljam djelatnice i djelatnike u medijima, osobito u katoličkim medijima i želim zahvaliti za vaš doprinos u naviještanju Radosne vijesti i širenju Kristova kraljevstva u svijetu u kojemu živimo.

Dopustite mi u nekoliko rečenica izreći neke misli uz okolnosti u kojima živimo i uz ovu okvirnu temu današnjega dana i okrugloga stola.

Pokojni milanski nadbiskup kardinal Carlo Maria Martini dvije je pastoralne godine 1990. i 1991. u milanskoj nadbiskupiji posvetio sredstvima društvene komunikacije. Za tu prigodu napisao je dva pastirska pisma o odnosu Crkve prema medijima: ‘Effata – Otvori se’ i ‘Skut haljine’. U svojem prisjećanju nastanka tih pisama, ispripovjedio je zgodu, kako mu je jedan od njegovih svećenika, čije je mišljenje poštivao, između ostalog rekao: ”Svakako naglasi da sve zlo dolazi od medija!”[1]

1. Crkva i online inicijative

Sveti Papa Ivan XXIII. će u svom govoru u prigodi otvaranja Drugoga vatikanskog sabora reći: “Jer, jedno je sam poklad vjere, odnosno istine koje valja štovati, a sadržane su u našemu nauku, a drugo je način kojim se one naviještaju, dakako, u istom smislu i značenju. Tom načinu valja posvetiti najviše pozornosti i, ustreba li, strpljivo se oko njega truditi; naime, u obrazlaganju gradiva trebat će uvesti one metode koje su pretežno pastoralnoga obilježja.”[2]

U vrijeme pandemije korona virusa doživjeli smo procvat „online“ pastoralnih inicijativa: od prijenosa misa, preko raznih kateheza, do različitih oblika komunikacije suvremenim medijima, osobito internetom.

Ovo vrijeme, kao vrijeme svake krize, urodilo je i mnogim teorijama zavjere: od mišljenja da korona virus uopće ne postoji do mišljenja da je virus Božja kazna, odnosno da su to prvi znaci da svijet ide svome kraju.

Takvih stavova nije nedostajalo niti u javnom teološko-eklezijalnom diskursu, a niti među političarima koji za sebe vole reći da pripadaju kršćanskom i demokratskom političkom opredjeljenju. Jedna njemačka političarka je ovih dana u jednom intervjuu predbacila Crkvi da je Crkva stotine tisuća ostavila same: bolesne, usamljene, stare i umiruće.[3]

Tvrdnje i stavovi pojedinaca na svjetskoj sceni, ali i na našoj nacionalnoj, koje smo mogli čuti u ovom vremenu mogu se okarakterizirati samo i jedino kao, manje ili više uspjeli, odnosno neuspjeli pokušaj objašnjavanja krajnjeg razloga ovih događaja.

I na području medija, osobito interneta postoje zagovornici spasiteljske i apokaliptičke uloge medija. Prvi obećavaju čudesnu uporabu u ekonomiji, znanosti, odgoju i zabavi. Drugi upozoravaju na dugoročnu opasnost za psihu i eskapizam. Vjerojatno i jedni i drugi imaju pravo. Međutim, činjenica je da nam online komunikacija poboljšava život, olakšava stvari, ali nikako ne može i ne bi smjela postati zamjena za stvarne kontakte.

2. Opasnost virtualizacije

U tom kontekstu treba se prisjetiti i nedavne propovijedi pape Franje u kojoj je progovorio o opasnosti virtualizacije crkvenoga života:

„Ova prisnost kršćana s Gospodinom uvijek se događa u zajednici. Da, intimna je, osobna, ali u zajednici. Prisnost bez zajednice, prisnost bez Kruha, prisnost bez Crkve, bez naroda, bez sakramenata, opasna je. Može postati prisnost – recimo – gnostička, prisnost samo za mene, odijeljena od Božjeg naroda. Prisnost apostola s Gospodinom uvijek je bila u zajednici, uvijek je bila za stolom, znakom zajedništva. Uvijek je bila sa Sakramentom, s Kruhom.“        [4]

S tim u vezi htio bih podsjetiti i na dokument hrvatskih biskupa o Crkvi i medijima koji kaže: „Naspram toj pojavi potrebno je upozoriti da je crkveno-liturgijska zajednica nezamisliva bez svjedočke dimenzije života i vjere koja se temelji i hrani iskustvom susreta sa živom zajednicom i sa živim Bogom. U tom smislu poznanstva i povezanosti koja se uspostavljaju preko interneta mogu biti samo jedan od koraka na putu uspostavljanja istinskog zajedništva, ali ne i zamjena za njega.“[5]

3. “Da možeš pripovijedati i usaditi u sjećanje (Izl 10,2). Život postaje povijest.”

U poruci za 54. svjetski Dan sredstava društvenog priopćivanja na temu “Da možeš pripovijedati i usaditi u sjećanje (Izl 10,2). Život postaje povijest.”, papa Franjo govori o vrijednosti pripovijedanja i naglašava da je za katolike veoma važno  pobijediti napasti pripovijedanja priča koje uništavaju.[6]

Papa Franjo nas, između ostalog, podsjeća da je komunikacija autentična ako gradi, a ne uništava, te ako je ponizna u traženju istine.[7]

Ovih smo dana bili u čudu kad smo na satelitskim snimkama vidjeli kako je od uvođenja mjera ograničavanja kretanja i aktivnosti zbog koronavirusa u urbanim područjima diljem Europe smanjena razina zagađenosti zraka.

Poticaj pape Franje uz dan sredstava društvenih priopćavanja je da udišemo istinu dobrih priča.[8]

A istina jedne dobre priče, Priče nad pričama, blage vijesti, euangeliona je: Isus Krist je živ i danas živi po svome Duhu u svojoj Crkvi! A Duh puše gdje i kada hoće.

Zaključno, na temelju dosadašnjeg iskustva možemo ustvrditi da će situacija s korona virusom promijeniti dosta toga i u društvu i u Crkvi: neke će se nove stvari dogoditi i treba ih nastaviti, druge stvari će postati suvišne i trebat će ih odbaciti kako nam ne bi postale teret, a svi zajedno ćemo morati staviti naglasak na ono čime se do sada možda nismo uopće bavili.

Zahvaljujem na pozornosti!

Zagreb, 22. svibnja 2020.

[1] usp. Balukčić, Ivo: Navještaj Riječi Božje kroz medije, u: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=18195 (pristupljeno: 12. svibnja 2020.)

[2] Ivan XXIII., Gaudet mater ecclesia – Raduje se majka Crkva. Govor Svetoga Oca Ivana XXIII. u prigodi otvaranja Drugoga vatikanskog sabora 11. listopada 1962., u: Crkva u svijetu 47 (2012) 4, 536.

[3] Lieberknecht, Christine, Die Kirche hat Hunderttausende alleingelassen, u: https://www.welt.de/politik/deutschland/plus208059945/Corona-Krise-Die-Kirche-hat-Hunderttausende-alleingelassen.html (pristupljeno: 19. svibnja 2020.)

[4] Papa Franjo, Dobar biskup ukorio me jer sam zbog pandemije slavio Uskrs u praznoj bazilici, u: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papa-dobar-biskup-ukorio-me-jer-sam-zbog-pandemije-slavio-uskrs-u-praznoj-bazilici/ (pristupljeno: 15. svibnja 2020.)

[5] Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji. Pastoralne smjernice, Zagreb 2006., br. 17

[6] Papa Franjo, Da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku« (Izl 10, 2). Život postaje priča., Poruka za 54. svjetski dan sredstava društvene komunikacije [24. svibnja 2020.], u: https://ika.hkm.hr/novosti/da-mozes-pripovijedati-svome-sinu-i-svome-unuku-izl-10-2-zivot-postaje-prica/ (pristupljeno: 10. svibnja 2020.)

[7] Isto.

[8] Isto.