Crkva polaže u vas nadu

Mladima s Hvara

Vatikan, Trg sv. Petra, 18. siječnja 1984.

Dana 18. siječnja na općoj audijenciji Sveti Otac je pozdravio 50 mladih s Hvara koji su pod vodstvom generalnog vikara vlč. Josipa Šantića došli na hodočašće u Rim, u okviru Svete godine Otkupljenja i u sklopu priprema za Nacionalni euharistijski kongres Crkve u Hrvata koji se održavao te godine. Papa im se obratio ovim riječima:

           “Dragi mladi Hrvati! Drago mi je pozdraviti mlade iz Hrvatske, s otoka Hvara, koji su došli u Rim u ovoj, Svetoj godini Otkupljenja. Crkva polaže mnogo nade u vas, dragi moji mladi, a vi, sa svoje strane, ostanite uvijek vjerni Isusu i Mariji. Papa vas od srca sve blagoslivlja.”

Ins., VII., 1, 1984., str. 111.

 

Pozdrav Hrvatima na Jubileju svećenika

Vatikan, Dvorana Pavla VI., 21. – 23. veljače 1984.

Posljednjih mjeseci Svete godine Otkupljenja odvijala su se u Rimu najvažnija i najsvečanija slavlja. Potkraj veljače održavalo se jubilarno slavlje za svećenike na kojem su sudjelovali predstavnici svećenika iz Hrvatske i Slovenije. Papa ih je u dva navrata pozdravio. Najprije 21. veljače u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu:

           “Hvaljen Isus i Marija! Pozdravljam sve svećenike iz drage uvijek vjerne Kristu Jugoslavije, Hrvate i Slovence. Sve vas blagoslivljam u svećeništvu i službi jednom Kristu!”

Dana 23. veljače na zajedničkom slavlju u bazilici sv. Petra prigodom koncelebrirane svete mise Papa se obratio hrvatskim svećenicima:

           “Od srca pozdravljam i sve svećenike Hrvate, koji su prisustvovali ovom jubileju.”

Ins., VII., 1, 1984., str. 477; OR, 23. II. 1984.; Glas Koncila, br. 5, 4. ožujka 1984., str. 16.

 

Ostanite vjerni Bogu, Crkvi i kulturi vaših starih djedova

Moliškim Hrvatima na posebnoj audijenciji

Vatikan, Trg sv. Petra, 7. travnja 1984.

Za Jubilarnu godinu bilo je organizirano hodočašće vjernika iz talijanske biskupije Termolija, kojemu se priključila i velika skupina moliških Hrvata. U posebnoj audijenciji Sveti je Otac pozdravio i moliške Hrvate na njihovu starohrvatskom jeziku, koji su oni sačuvali tijekom 500 godina:

           “Dragi moji molizanski Hrvati! Pet stotin godišć naza vaše dida su dol u Molise. Su bižal s one bane mor za sačuvat našu religiju, naš Bog, našu Blaženicu, naše svece oš naš život. Vi ste ostali vjerni vašoj religiji oš vašoj staroj tradiciji. Ostanite vjerni svedni Bogu, Crikvi, oš kulturi do vaši stari dida. Vi mate tit dobro Bog, Baš Crikvu oš vašu Blaženicu. Papa vas hoće čuda dobro oš blagoslivlje.”

Ins., VII., 1, 1984., str. 952.

 

Ponesite u svoju domovinu milost i radost Jubileja mladih

Mladim Hrvatima na proslavi Jubileja mladih Svete godine Otkupljenja

Vatikan, 11. – 15. travnja 1984.

Najveličanstvenije i najuspjelije slavlje Svete godine Otkupljenja bio je međunarodni Jubilej mladih, koji je održan u Rimu od 11. do 15. travnja 1984. Za tu je prigodu došlo u Rim iz cijeloga svijeta oko 250 tisuća mladih, među kojima je bilo i 500 mladih Hrvata. Tijekom slavlja Papa se četiri puta obratio mladim Hrvatima na hrvatskom jeziku. Prvi je put to bilo na početku samog Jubileja u srijedu, 11. travnja, navečer:

           “Od srca pozdravljam mlade Hrvate, koji su došli u Rim prigodom Svete godine Otkupljenja. Molim vas, pozdravite u moje ime sve mlade u Hrvatskoj. Hvaljen Isus i Marija.”

Arhiv Radio Vatikana; GK, br. 9, 29. travnja 1984., str. 1.; Mi, list mladih, br. 3-4, 1984., str. 17.

 

Drugi put Papa je pozdravio mlade Hrvate u subotu 14. travnja na središnjem susretu pred bazilikom sv. Petra:

           “Od srca pozdravljam sve hodočasnike iz Hrvatske koji su došli u Rim u ovoj Svetoj godini Otkupljenja. Preko vas Papa pozdravlja i šalje svoj apostolski blagoslov svim katolicima u Hrvatskoj. Hvaljen Isus i Marija.”

Ins., VII., 1, 1984., str. 1026.

 

Na samu Cvjetnicu, 15. travnja, Sveti je Otac ponovno pozdravio mlade Hrvate na završetku svečane svete mise koju je služio na Trgu sv. Petra:

           “Pozdravljam sve mlade Hrvate nazočne na Trgu svetoga Petra. Milosti i radosti Jubileja mladih na kojem ste sudjelovali ponesite u svoju domovinu kao dar svim svojim sunarodnjacima.”

Ins., VII., 1, 1984., str. 1038; Glas Koncila, br. 9, Zagreb, 29. travnja 1984., str. 1.

 

Na vašem je naraštaju da Kristu posvetite treće tisućljeće

Mladim Hrvatima u posebnoj audijenciji

Vatikan, Damazovo dvorište, 15. travnja 1984.

Vrhunac slavlja Svete godine Otkupljenja za pet stotina mladih Hrvata bila je posebna audijencija kod Svetoga Oca, koju su imali zajedno s mladim Poljacima poslijepodne na Cvjetnicu u Damazovu dvorištu u Vatikanu. Papa se obratio najprije na poljskom jeziku svojim sunarodnjacima, mladim Poljacima, rekavši “da će najprije govoriti Hrvatima, jer su oni od Poljaka po vjeri tristo godina stariji”. Potom je nastavio na hrvatskom jeziku. Bilo je to četvrto obraćanje Svetoga Oca mladim Hrvatima tih dana u Rimu:

           “Hvaljen Isus i Marija! Dragi moji mladi Hrvati!

           Nakon kratkih pozdrava koje sam vam uputio ovih dana, još jednom od srca sve vas pozdravljam. Vas, koji ste imali sreću da dođete među tisućama mladih iz cijeloga svijeta u ovaj Vječni Grad, prigodom Svete godine Otkupljenja i zajedno s Papom započnete Sveti tjedan. Nikada nemojte zaboraviti ovaj dan! Isus je umro za nas da mi možemo vječno živjeti s njime u nebu. Kada ovoga tjedna, posebno zadnja tri dana budete razmišljali o muci Isusovoj, mislima budite u Jeruzalemu, gdje je Isus trpio i umro za sve nas, za svakoga pojedinog od nas. Preko Velikog petka, tj. preko trpljenja, dolazi se do vječne sreće, do neba, tj. do Uskrsa. Iz naše vjere vi ćete crpsti razlog i snagu za život, i ona će biti snaga vašeg dinamizma. Krist neka bude uvijek vaš prijatelj i vođa u vašem životu. U križevima koji će vas pratiti u životu, ne zaboravite na našu nebesku Majku koju Hrvati toliko cijene, Blaženu Djevicu Mariju. Ona je pratila uvijek Isusa, Ona će i vas pratiti i pomagati, ako je budete dostojno zazivali.

           Kao što sam jučer spomenuo u govoru svima mladima, sigurno se i vi pitate koje je mjesto mladih u današnjem svijetu, koji s jedne strane čini se da isključuje mlade, a s druge pak strane svojim tehničkim i znanstvenim napretkom doveo je cijelo čovječanstvo pred veliku opasnost od samouništenja. Što vi možete učiniti u takvoj situaciji? Prvo trebate biti otvoreni dijalogu s odraslima i zajedno s njima nastojati uklanjati prijeteće opasnosti, koje se nadvijaju nad čovječanstvom. Nadalje, vaša je uloga proročka. Vi trebate upozoravati i ukazivati na tolika zla današnjice koja tvore takozvanu kulturu smrti. To je vaše pravo i dužnost. Trebate cijeniti život odbijajući sve ono što se njemu protivi. Imate pravo i dužnost reagirati na tolike nepravde koje na koncu svoj korijen imaju u ljudskom srcu.

           Sve to, međutim, ne bi imalo smisla ako prije toga ne biste najprije u sebi nastojali otkriti i ukloniti bacile kulture smrti. Svrstajte se među one koji ne dopuštaju da svoje tijelo snize na razinu predmeta. Poštujte svoje tijelo koje vam je dano kao dar. Ono je hram Duha Svetoga.

           Vaša snaga stoji u Kristu, Otkupitelju svijeta, zbog kojega ste i došli u vječni grad Rim. Bitno je vjerovati u Krista čovjeka i Boga, umrlog i uskrslog, u Isusa otkupitelja i obnovitelja čovječanstva. Otvorite mu širom vrata svoje duše i svoga srca i prihvatite ga kao prijatelja i vođu na svome životnom putu. U njegovo ćete ime biti sposobni pripremiti vedriju sutrašnjicu za vas i vašu braću. Stoji napose na vama, na vašem naraštaju, da njemu posvetite treće tisućljeće koje se već pomalja na ljudskom horizontu.

           Znam da ove godine Crkva u Hrvata slavi velike jubileje: Nacionalni euharistijski kongres, tristotu obljetnicu Gospina svetišta Marije Bistrice i završetak proslava “Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata”. U svojoj dugoj kršćanskoj povijesti imali ste divna svjedočanstva kršćanske vjere koja ne smijete zaboraviti, jer su blago bogate vjerske baštine vašega naroda. Na koncu posebno pozdravljam skupinu katedralnih madrigalista iz Dubrovnika koji svojim trudom uljepšavaju službu Božju. Nastavite i dalje taj plemeniti rad kojemu želim mnogo uspjeha. Vama i svima vašim od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov.”

Arhiv Radio Vatikana; Glas Koncila, god. XXIII., br. 10, 13. svibnja 1984., str. 1.

 

Uskrsna čestitka

Vatikan, Trg sv. Petra, 22. travnja 1984.

Na kraju uskrsne poruke prigodom blagoslova Urbi et Orbi Sveti Otac je s glavne lože bazilike sv. Petra čestitao Uskrs na 44 jezika. Čestitka na hrvatskom jeziku bila je na 14. mjestu:

           “Sretan Uskrs!”

Ins., VII., 1, 1984., str. 1101.

 

ZAVRŠETAK SVETE GODINE OTKUPLJENJA

 

Nezamjenljivo mjesto laikata u Crkvi

Sudionicima simpozija o hrvatskom katoličkom laikatu u XX. st.

Vatikan, Trg sv. Petra, 16. svibnja 1984.

U Rimu, na Lateranskom sveučilištu, održan je 12. i 13. svibnja 1984. simpozij o hrvatskom katoličkom laikatu u povodu proslave 60. obljetnice uvođenja Katoličke akcije među Hrvatima, za što je najviše bio zaslužan sluga Božji Ivan Merz. U srijedu, 16. svibnja, sudionici Simpozija sudjelovali su na općoj audijenciji i Papa ih je pozdravio ovim riječima:

           “Srdačno pozdravljam sve sudionike Simpozija o hrvatskom katoličkom laikatu u dvadesetom stoljeću što se ovih dana održao u Rimu. Simpozij je pokazao veliko bogatstvo djelovanja hrvatskih laika u prvoj polovini našega stoljeća. Njihov primjer neka ohrabri današnje hrvatske katoličke laike da, slijedeći koncilsko učenje o laikatu, otkriju svoje nezamjenljivo mjesto u Crkvi, kako bi svojim životom mogli dati svjedočanstvo za evanđeoske vrijednosti rastu crkvene zajednice i za opće dobro društva. Vama i hrvatskim katoličkim laicima u domovini i po svijetu od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov.”

Na ovome simpoziju sudjelovao je i dr. Slavko Šarić, učenik i potom kao profesor nasljednik dr. Ivana Merza na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Na audijenciji je bio u prvom redu pa je s Papom izmijenio nekoliko riječi o Ivanu Merzu. Čuvši za slugu Božjega, Sveti je Otac rekao:

           ”Bio je to veliki čovjek, veliki čovjek.”

Ins., VII., 1, 1984., str. 1416; OR, 17. svibnja 1984., str. 6; Glasilo Postulature – Ivan Merz, br. 1-3, 1985., str. 9.

 

Spas mnogih duša ovisi o vama, vašim molitvama i radu

Hrvatskim svećenicima

Vatikan, Trg sv. Petra, 6. lipnja 1984.

Na općoj audijenciji sudjelovala je skupina hrvatskih svećenika koji su u Rim došli proslaviti svoj svećenički jubilej. Papa ih je pozdravio na hrvatskom:

           “Pozdravljam svećenike Hrvate, koji su došli u ovaj Vječni Grad prigodom godišnjice svojeg svećeničkog ređenja. Predragi svećenici, ostanite vjerni svojem zvanju, i ne zaboravite da spas mnogih duša ovisi o vama, o vašim molitvama i o vašem radu. Svima vama i vašim župljanima od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov.”

Ins., VII., 1, 1984., str. 1620.

 

Obilje Božjega blagoslova

Hrvatskim radnicima u Švicarskoj

Luzern, 16. lipnja 1984.

Prigodom svoga putovanja u Švicarsku Papa Ivan Pavao II. susreo se i s hrvatskim radnicima u Luzernu 16. lipnja i pozdravio ih je ovim riječima:

           “Od srca pozdravljam sve nazočne radnike Hrvate i njihove obitelji, želeći svima obilje Božjega blagoslova. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., VII., 1, 1984., str. 1837.

 

Cijenite Presvetu Euharistiju

Mladima s Hvara

Vatikan, Trg sv. Petra, 4. srpnja 1984.

Skupina mladih s Hvara pod vodstvom generalnog vikara don Joška Šantića hodočastila je u Rim pripremajući se za Nacionalni euharistijski kongres. U srijedu, 4. srpnja 1984., sudjelovali su na općoj audijenciji i Papa ih je pozdravio ovim riječima:

           “Pozdravljam mlade Hrvate iz biskupije Hvar, koji su došli pod vodstvom generalnog vikara da proslave završetak Euharistijske godine koja se slavi u svim biskupijama u Hrvatskoj. Cijenite Presvetu Euharistiju, dragi moji mladi. Sveti Otac vama i svim vašim obiteljima podjeljuje svoj apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija.”

Ins., VII., 2, 1984., str. 13.

 

Budite trajno vjerni Kristu i Njegovoj Crkvi

Mladima Subotičke biskupije

Vatikan, Trg sv. Petra, 25. srpnja 1984.

Mladi iz Subotičke biskupije – 50 Hrvata i 50 Mađara – hodočastili su u vječni grad Rim u prigodi završetka vjeronaučne školske godine. Sudjelovali su na općoj audijenciji 25. srpnja i Papa ih je pozdravio ovim riječima:

           “Srdačno pozdravljam mlade Hrvate iz Subotičke biskupije. Ovogodišnji jubilej – Trinaest stoljeća kršćanstva u vašem narodu, neka vam bude poticaj za trajnu vjernost Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi. Vama i svima vašima udjeljujem svoj blagoslov.”

Ins., VII., 2, 1984., str. 126.

 

NACIONALNI EUHARISTIJSKI KONGRES – NEK

Zagreb-Marija Bistrica, 8. i 9. rujna 1984.

Cijela 1984. godina bila je u Crkvi u Hrvata obilježena pripremama i potom slavljem Nacionalnog euharistijskog kongresa – NEK-a kojim je završilo slavlje Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Bio je to nakon Branimirova jubileja najvažniji crkveni događaj tih godina u Hrvatskoj. Oko četiri stotine tisuća vjernika okupilo se 8. rujna 1984. u Mariji Bistrici da bi s Papinim legatom, bečkim kardinalom Franzom Königom i sa svim hrvatskim biskupima proslavili Kongres i završetak trinaeststoljetnog jubileja.

Sveti Otac Ivan Pavao II. bio je pozvan da dođe na Kongres, a i sam je imao veliku želju da na njemu sudjeluje. U nemogućnosti osobnog sudjelovanja Papa je uoči Kongresa poslao dvije poruke. Prva je bila radio-poruka koja je preko valova Radio Vatikana u Hrvatskom programu bila prenesena na sam dan otvaranja Kongresa 8. rujna u 19 sati i 15 minuta.

Druga Papina poruka koju je napisao još 22. kolovoza 1984., a koju je poslao po svome legatu bečkom nadbiskupu kardinalu Franzu Königu bila je pročitana pred svim sudionicima Kongresa u Mariji Bistrici na zaključenju kongresnog slavlja 9. rujna 1984.

 

Vaša odanost prema Isusu nazočnomu u Euharistiji neka bude izražena u djelotvornoj ljubavi prema bližnjima

Papino prvo obraćanje sudionicima Nacionalnoga euharistijskog kongresa

putem Radio Vatikana, 8. rujna l984.

           “Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre Hrvati koji ste zajedno sa subraćom iz ostalih narodnosti u Jugoslaviji i iz drugih zemalja sakupili kraj svetišta Majke Božje Bistričke na proslavi Hrvatskog nacionalnog euharistijskog kongresa, kao i svima onima koji se u svojim kućama osjećate živo sjedinjeni u ovoj vjerskoj proslavi!

           Već je među vama kao moj posebni izaslanik uzoriti gospodin kardinal Franz König, koji vam donosi moju poruku prigodom ovog značajnog sastanka. A sada još posebno želim da dođe do vas preko Radio Vatikana moj očinski i srdačni pozdrav kao potvrda mojeg duhovnog sjedinjenja s vama.

           Po zagovoru Nebeske Majke na blagdan njezina rođenja molim Gospodina da ovaj Kongres, koji je kruna svih kongresa što su se održavali u pojedinim biskupijama kao znak priprave, donese vama svima, katolicima Hrvatima, obilne plodove milosti i svakog dobra.

           Izražavam posebnu želju da na temelju vaše stare religiozne baštine vaše svjedočanstvo kršćanskog života bude podržavano s jednom dubokom euharistijskom pobožnošću, da vaša odanost prema Isusu, sakramentalno nazočnom u tajni euharistijske ljubavi, bude izražena u pravoj ljubavi prema svim ljudima, počevši od onih koji su vam bliski u vašim obiteljima, na vašem radnom mjestu, u vašim crkvenim i civilnim zajednicama. U tom znaku podjeljujem od srca svima svoj apostolski blagoslov.”

Arhiv Radio Vatikana, GK br. 18, 16. IX.1984., str. 17

 

Čuvajte svoju dragocjenu i drevnu kršćansku baštinu i prenosite je neoskvrnjenu i obogaćenu budućim naraštajima

Poruka Pape Ivana Pavla II. za Nacionalni euharistijski kongres – NEK 1984.

           “Časnom Našem bratu Franji kardinalu Kuhariću, nadbiskupu zagrebačkom i predsjedniku Biskupske konferencije Jugoslavije!

           S iskrenom radošću pridružujem se Tebi i svim biskupima, svećenstvu, redovnicima i redovnicama, i svim vjernicima prigodom trostrukoga povijesnog slavlja, što ga Katolička Crkva u Hrvatskoj slavi ove godine u svetištu Marije Bistrice: završetak višegodišnje proslave trinaest stoljeća kršćanstva u vašem narodu (641. – 1941.); Nacionalni euharistijski kongres Crkve u Hrvata (8. i 9. rujna 1984.); tristota obljetnica našašća čudotvornoga kipa Majke Božje Bistričke.

           Draga braćo i sestre Hrvati! Po ovoj poruci, što je povjeravam svom posebnom Izaslaniku, gospodinu kardinalu Franzu Königu, danas sam u duhu s vama, i istodobno gajim živu želju da u nedalekoj budućnosti dođem u to svetište, kad ću – odgovarajući na poziv, što su mi ga upravili biskupi vaše Biskupske konferencije, i na uljudnu raspoloživost, što su je pokazale državne vlasti – moći izvršiti željeni pastirski pohod Jugoslaviji.

           1. Trinaest stoljeća kršćanstva u hrvatskom narodu. Velika je to milost i razlog trajne zahvalnosti Božanskoj Providnosti, koja je hrvatski narod – prvi od slavenskih naroda – izvela iz tmina poganstva i privela k svjetlu prave vjere. Ovaj vaš veliki jubilej trebao se proslaviti 1941. godine, ali zbog okolnosti tadašnjega vremena morao se odgoditi, pa ste ga slavili tijekom posljednjih devet godina, počevši u marijanskom svetištu Gospe od Otoka u Solinu 1976. godine. Ova svečana očitovanja vjere nastavili ste potom u Biskupiji kod Knina g. 1978., te napose slavljenjem Branimirove godine, koju ste slavili god. 1979. sa mnom, ovdje u Rimu, na grobu svetoga Petra, i u domovini u Ninu, spominjući se povijesnoga datuma, kada je knez Branimir g. 879. neopozivo vezao narod i Crkvu u Hrvata s Rimskom Crkvom i Petrovom Stolicom. Nadalje, u okviru ovih devetogodišnjih slavlja proslavili ste u Bosni i Hercegovini stotu obljetnicu ponovne uspostave redovite katoličke crkvene uprave u onim krajevima. Ove pak godine časna Trebinjska biskupija u Hercegovini proslavila je tisućljeće svoga postojanja. To su bili značajni trenutci u proslavi vaše vjerske povijesti duge trinaest stoljeća i bogate mnogim događajima, tragičnim i junačkim.

           Početkom sedmoga stoljeća vaši pređi, stigavši iz karpatskoga područja Bijele Hrvatske – nedaleko od moga rodnog mjesta – dođoše u sadašnju vašu Lijepu Domovinu, stupivši u dodir s kršćanstvom, što se u onim krajevima već bilo duboko ukorijenilo još od apostolskih vremena. Zemlja natopljena krvlju solinskih, istarskih, sisačkih i tolikih drugih mučenika, postala je domovinom vašega naroda. Primajući krštenje i ispovijedajući jedinu apostolsku, rimokatoličku vjeru, Hrvati dođoše također i u dodir sa zapadnom rimskom kulturom, te postadoše tako sastavnim dijelom kršćanskih naroda Europe, koja se upravo tada oblikovala u duhovnu i kulturnu cjelinu, a imala je svoje korijenje upravo u kršćanskoj vjeri. Od kako velike važnosti to je bilo za vašu vjersku kulturnu povijest, te za razvoj i očuvanje vaše samobitnosti kao naroda, istaknuli su već g. 1939. vaši biskupi u pastirskoj poslanici za pripravu jubilarnoga slavlja evangelizacije. Spominjući vaše veze s Petrovom Stolicom, oni pišu:

           ‘To je bio događaj od presudne važnosti za Hrvate, jer su otada s velikom spremnošću prihvaćali ono Kristovo Evanđelje kako ga je Rim širio i naučavao. Katolička vjera prožela je nacionalni život Hrvata.’ (Katolički list, Zagreb, 16. III. 1939.).

           Stoga, nakon trinaest stoljeća kršćanstva, koja su za vaše pređe bila također stoljeća teških borbi i žrtava ‘za krst časni i slobodu zlatnu’, uistinu je dostojno i pravedno uzdizati pjesmu hvale i zahvaljivanja Ocu nebeskom darovatelju svakoga dobra, te istodobno obnoviti zavjet vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi, slijedeći primjer svojih pređa kad primiše krštenje. U ovoj svečanoj zgodi podsjećam vas na riječi što sam vam ih uputio u svome pismu za Branimirovu godinu: ‘Svojom ustrajnošću načinili ste svojevrstan savez s Kristom i Crkvom: ostati vam je u tom savezu, koliko god vremena tomu bila protivna. Onakvi kakvi bijaste od slavne one godine 879., takvi uvijek ostajte’. (Giovanni Paolo II, Lettera per l’anno di Branimir, 15. maii 1979.)

           U pastirskoj poslanici iz g. 1976. vaši su biskupi opširno prikazali značenje ovoga jubileja, istaknuvši vaš dug prema dragocjenoj i višestoljetnoj kršćanskoj baštini, kao i obveze što odatle proizlaze za vašu budućnost. Razmatrajući u svjetlu Božje riječi o vašoj povijesti i o vašem poslanju u okviru Katoličke Crkve i toga dijela čovječanstva, kamo vas je Providnost postavila, želio bih vam svratiti pozornost na neke važnije programatske točke.

           Obitelji vaših pređa odlikovale su se ljubavlju i velikodušnom otvorenošću prema životu brojnim potomstvom, iako su živjele u težim i siromašnijim vremenima od sadašnjih, dok su danas također i u vašem narodu sve rjeđe obitelji s brojnom djecom. Ne dopustite da među vama prevlada sebičnost i kultura smrti! Zemlja pripada živima, a ne mrtvima ili nerođenima, i Božji blagoslov silazi na narode i obitelji koji velikodušno surađuju u njegovu naumu.

           Božja Providnost postavila je vaš narod između Zapada i Istoka, u dodir s različitim narodima i kulturama, i stoga s nekim zvanjem i poslanjem posredništva. U velikom katoličkom ekumenskom pokretu što ga je potaknuo Drugi vatikanski opći sabor, koji je ohrabrio iskren i otvoren dijalog s braćom kršćanima drugih vjeroispovijesti, s vjernicima drugih nekršćanskih religija, i sa samim nevjernicima, možete izvršiti posebnu važnu ulogu: živite u jednoj državi s više vjera, kao što je Jugoslavija, uz pravoslavne kršćane i protestante, uz muslimane i nevjernike. Kao katolici pozvani ste u potpunoj svijesti svojega vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta živjeti životom uzajamna poštovanja i razumijevanja, iskrenog prijateljstva, suradnje u općem dobru, ponašajući se u svemu pravim evanđeoskim duhom i prema uputama Drugog vatikanskog općeg sabora i vaših pastira. Tako ćete biti uistinu sinovi mira, sredstva pomirenja, dostojni evanđeoskog blaženstva.

           Crkva obraća osobitu pozornost prema mladima i njihovim problemima. U ovoj svečanoj prigodi obraćam se na poseban način vama, mladi, s velikim povjerenjem i ljubavlju. U Katoličkoj Crkvi i u vašem narodu imate uzvišen zadatak u ovom posebnom trenutku svoje povijesti: budite ponosni što pripadate časnoj Crkvi, jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj, i narodu s poviješću i kršćanskom baštinom tako drevnom i plemenitom; ne dajte se zavesti svjetonazorima što su u suprotnosti s onima Krista, Gospodara povijesti i svemira! Na vama leži odgovornost da prenesete budućem naraštaju baklju vjere, što ste je od svojih pređa primili netaknutu i svijetleću. S vašim biskupima ponavljam vam: polažem u vas velike nade za evanđeosku obnovu vašega naroda, čija budućnost ovisi mnogo o vama.

           Poseban plod ovih slavlja treba biti dublja svijest općega poziva na svetost. U svojoj dugoj kršćanskoj povijesti imate divnih primjera svjedočanstva vjere vaših sunarodnjaka mučenika, svetaca, navjestitelja Evanđelja, a najveći dio njih treba još otkriti i predložiti za nasljedovanje i čašćenje. Zaustavljajući se samo u ovom stoljeću, drago mi je spomenuti svetoga Leopolda Mandića, herojskog služitelja pomirenja, kojeg sam imao povlasticu i radost upisati u popis svetaca sveopće Crkve. Spominjem također revne i uzorne pastire i laike koji su svojom svetošću i apostolskim zalaganjem ispisali najljepše stranice Katoličkoga pokreta u vašem narodu tijekom ovoga stoljeća. Njihov primjer i njihovo svjedočanstvo danas su posebno vrijedni. Drugi vatikanski opći sabor učiteljski je označio koju su ulogu pozvani vršiti u suvremenom društvu i njihovim mjesnim Crkvama ne samo svećenici, redovnici i redovnice, nego također i laici. U jednom društvu koje je izloženo napastima raznovrsnoga materijalizma, katolički je laik pozvan svjedočiti uzdignuta čela i dosljednim životom, da ‘nema spasenja u nikome drugome osim u Kristu Isusu’ (usp. Dj 4,12), i da ne možemo ići nikome drugom nego k Njemu koji ima ‘riječi života vječnoga’ (Iv 6,68).

           2. Ova, jubilarna slavlja završavate Nacionalnim euharistijskim kongresom, na koji ste se pripravljali tijekom posljednje četiri godine. Izabrali ste najbolji način da okrunite proslavu ove obljetnice svraćajući tako pozornost cijele zajednice vjernika na bitnu stvarnost naše vjere: presvetu Euharistiju! Ona zapravo sabire u sebi sve temeljne stvarnosti našega spasenja; po Euharistiji se neprestano ponazočuje Kristovo spasenjsko djelovanje u svakom vremenu i naraštaju. I upravo jer Euharistijska žrtva jest ‘izvor i vrhunac svega kršćanskog života’ (LG 11) i što je u njoj ‘sadržano sve blago Crkve, to jest sam Krist, naš Vazam i živi kruh’ (PO 5), Crkva od svoga vjernika zahtijeva da sudjeluje u nedjeljnoj euharistiji. Vaši su vas biskupi posebno podsjetili na ovaj zahtjev u Ninu poznatim životnim programom ‘Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu’. Vjerno opsluživanje kršćanske zapovijedi sudjelovanja u svetoj misi u nedjelju i na blagdane, zajednička dnevna molitva u obitelji, obiteljski vjeronauk, te uvjereno i odvažno pohađanje vjeronauka u župi, treba biti neopoziva odluka za svakoga od vas i za svaku od vaših obitelji što ćete je provoditi po završetku i u znaku ovih svojih slavlja.

           Neka za sve vas ovaj Euharistijski kongres bude kako dolazište, tako u isto vrijeme i polazište. Hranite se ovom Euharistijskom hranom, koja će vam pomoći da idete putovima svijeta uvijek ujedinjeni u vjeri otaca, uvijek vjerni Bogu i Njegovoj Crkvi, uvijek djelatni u izgrađivanju kraljevstva Božjega, smatrajući se povlaštenima ako Gospodin koji put pripusti da vaša vjera bude stavljena na tvrdu kušnju. Samo onaj koji ustraje bit će dostojan sudjelovati u gozbi Jaganjčevoj (usp. Otk 19,9). Ojačani u duhu nastavite na ovoj svojoj blagoslovljenoj zemlji djelo spasenja koje nam je povjerio Krist Gospodin.

           3. Kao što ste svoja jubilejska slavlja započeli u marijanskom svetištu Gospe od Otoka, tako ih sada, uvijek pod Bogorodičinim pogledom, završavate u Mariji Bistrici, u svom nacionalnom marijanskom svetištu, kraj čudotvornoga Gospina kipa. Taj drveni kip, što ga vaši pređi bijahu prisiljeni sakrivati zbog opasnosti od oskvrnuća i uništenja, predstavlja u izvjesnom smislu svu patničku povijest vašega naroda tijekom trinaest minulih stoljeća. I kao što je ovaj sveti lik kroz 300 godina, otkako je pronađen, jačao vjeru vaših pređa, ulijevajući im nadu i hrabrost, tako neka i dalje nastavi hraniti vaš kršćanski život i promicati duhovno jedinstvo svih vas.

           Gdje je Marija, tu je i njezin Sin. Nastavite stoga duhom vjere i pokore hodočastiti u brojna Marijina svetišta, velika i mala, razasuta diljem vaše domovine: u Mariju Bistricu, na Otok u Solinu, Trsat, Sinj, Barban, Gerovo, Vepric, Škrpjel, Olovo, Ramu, Kondžilo, Široki Brijeg, Donje Hrasno, Tekije, Aljmaš, Voćin, Molve, Remete i tolika druga, što kroz stoljeća svjedoče pobožnost vašega naroda prema Bogorodici Mariji, koju vaši pređi nazvaše Advocata Croatiae Fidelissima – Najvjernija Odvjetnica Hrvatske (natpis u marijanskom svetištu u Remetama). U vjernosti Mariji naći ćete najsigurniju zaštitu za očuvanje i napredak vaše višestoljetne vjere.

           Moja misao i moj očinski blagoslov idu ovom prigodom i brojnim hrvatskim katolicima razasutim po raznim stranama svijeta. Ovaj jubilej pokrštenja naroda iz kojega potječu neka im bude izvor ohrabrenja za istinski kršćanski život i za hrabro svjedočenje vjere u raznim narodima gdje žive i rade, te neka im bude trajni poticaj da se sjećaju i djelotvorno ljube Crkvu i domovinu.

           I na koncu, u ovoj svečanoj prigodi šaljem svoj srdačni i blagoslovni pozdrav također i svim katolicima drugih narodnosti koji su vam se bratski pridružili u ovome slavlju. S ljubavlju se također sjećam i braće pravoslavnih kršćana, zatim vjernika drugih kršćanskih vjeroispovijesti, te muslimanskih vjernika koji žive u Jugoslaviji. Onima pak koji se priznaju nevjernicima, ali koji se iskreno prepoznaju u poštovanju dostojanstva ljudske osobe, htio bih reći: braćo, ne bojte se onih koji vjeruju u Boga i žele ispovijedati i slobodno živjeti svoju vjeru. Crkva ne traži vlast i zemaljske povlastice, nego vječno spasenje ljudi. Neka ovo slavlje bude poticaj na iskreno i trajno pomirenje sve braće vjernika i onih koji ne vjeruju, u potpunom i uzajamnom poštovanju prava i svačijega ljudskog dostojanstva. Tako ćete moći napredovati zajedno u općem dobru, te u skladnom i konstruktivnom miru.

           Draga braćo i sestre! ‘Budite vjerni Bogu i svetom Petru sve do smrti!’ Ove riječi što ih je moj Predšasnik Papa Ivan VIII. uputio 879. godine, svećenstvu i svemu hrvatskom puku, usvajam i ja danas i ponavljam podsjećajući vas također i na riječi vaših biskupa iz godine 1939. da ste vi ‘narod svetoga Petra’, pozvani stoga da kao Apostolski Prvak dadete posebno svjedočanstvo za Krista. U prisnom i sinovskom jedinstvu s Petrovim nasljednicima i vašim biskupima, čuvajte ljubomorno ovu svoju dragocjenu i drevnu kršćansku baštinu, prenoseći je neoskvrnjenu i obogaćenu budućim naraštajima.

           Papa vas uistinu voli, ima u vas povjerenje, pozdravlja vas i od srca blagoslivlja.”

           Dano u Vatikanu, dne 22. kolovoza, na spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice, godine Gospodnje 1984., a šeste našega pontifikata.

Papa Ivan Pavao II.

Ins., VII., 2, 1984., str. 362. – 368; GK, god. XXIII., br. 18, 16. rujna 1984., str. 3 – 4.

______________

 

U zajedništvu s mjesnim biskupom ostvaruje se jedinstvo s Kristovom Crkvom

Hrvatima u Kanadi

Toronto, 15. rujna 1984.

Na svome apostolskom putovanju po Kanadi Papa je u Torontu, gdje je slavio svečanu svetu misu, pozdravio i brojne nazočne Hrvate ovim riječima:

           “Pozdravljam moje drage Hrvate! Iskreno zahvaljujem za vaš topli i srdačan prijam, i za vašu dobrodošlicu. Vaš pozdrav izražen Petrovom Nasljedniku znak je vaše čvrste trinaeststoljetne vjere i vjernosti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Vi ste tu vjernost naučili od svojih otaca, i ja ne sumnjam da ćete i vi svoju djecu naučiti tu istu vjernost Crkvi Isusa Krista. Kanada je drugačija nego vaša draga Hrvatska, ali Crkva je jedna te ista ovdje i tamo. Vaše jedinstvo s Crkvom vi ćete pokazati svojim jedinstvom s mjesnim biskupom i svojom poslušnošću njemu, jer se jedino po zajedništvu s mjesnim biskupom ostvaruje i jedinstvo s Crkvom Isusa Krista. Molim Boga da On blagoslovi vas, vaše obitelji, vaše župne zajednice i meni uvijek dragu Hrvatsku.”

Ins., VII., 2, 1984., str. 558.

 

Ostanite uvijek vjerni svetoj Rimokatoličkoj Crkvi

Franjevačkim bogoslovima iz Makarske

Vatikan, Trg sv. Petra, 26. rujna 1984.

Na općoj audijenciji u srijedu, 26. rujna 1984., Sveti Otac je pozdravio franjevačke bogoslove iz Makarske koji su mjesec i pol dana hodočastili po Italiji obilazeći sveta mjesta Franjevačkog reda. Sveti Otac pozdravio ih je ovim riječima:

           “Hvaljen Isus i Marija! S velikom radošću pozdravljam grupu od četrdeset studenata teologa, franjevaca iz provincije Presvetoga Otkupitelja iz Makarske, Hrvatske, koji se nalaze na La Verni na tečaju duhovne obnove. Dragi moji studenti, sinovi svetoga Franje! Slijedite duh vašega velikog Oca svetoga Franje, koji je iskreno ljubio i uvijek ostao vjeran svetoj Crkvi rimokatoličkoj. Sveti Otac Vama, vašim roditeljima, braći i poglavarima od srca podjeljuje svoj apostolski blagoslov.”

Ins., VII., 2, 1984., str. 676.

 

Papa voli Hrvate!

Mladima iz Hrvatske katoličke misije u Berlinu

Vatikan, Bazilika sv. Petra, 31. listopada 1984.

Skupina od desetero vjeroučenika Hrvatske katoličke misije u Berlinu, pobjednika na Biblijskoj olimpijadi održanoj te godine u Frankfurtu, pod vodstvom franjevca Duška Džimbeka, došla je na nagradno putovanje u Rim. Mladi su u narodnim nošnjama sudjelovali u srijedu, 31. listopada na općoj audijenciji u bazilici sv. Petra. Papa ih je pozdravio na hrvatskom:

           “Hvaljen Isus i Marija! S radošću pozdravljam mlade i njihovog župnika oca Duška iz Hrvatske katoličke misije u Berlinu. Vi ste dobili kao nagradu za pobjedu na Biblijskoj olimpijadi u Frankfurtu putovanje u Rim i posjet Svetom Ocu. Nastavite pohađanjem vjeronauka, to jest produbljivanjem vašega znanja vjere i nakon ove Vjeronaučne olimpijade, jer kako ćete moći biti pravi vjernici, ako ne budete dobro poznavali našu katoličku vjeru? Papa vama, koji živite izvan drage Hrvatske, vašim roditeljima i braći od srca podjeljuje svoj apostolski blagoslov.”

Na završetku mladi su se i osobno pozdravili sa Svetim Ocem i dali mu kao dar monografiju Zagreba. O. Duško rekao je tom prigodom Svetom Ocu: “Hrvati vole Papu”, na što je Papa odgovorio ponavljajući više puta:

           “Papa voli Hrvate.”

Ins., VII., 2, 1984., str. 1075.

 

Budite uvijek vezani uz Majku Božju i preko nje uz Isusa, nazočnoga u Presvetoj Euharistiji

Hodočasnicima iz zagrebačke župe Majke Božje Lurdske

Vatikan, Trg sv. Petra, 28. studenoga 1984.

Na općoj audijenciji u srijedu, 28. studenoga, bila je nazočna skupina hrvatskih hodočasnika iz župe Gospe Lurdske u Zagrebu koje je Papa pozdravio ovim riječima:

           “Pozdravljam hodočasnike iz župe Majke Božje Lurdske iz Zagreba, koji su pod vodstvom oca Roka Tomića došli u Rim prigodom završetka Nacionalnog euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici, u Hrvatskoj. Dobro sam obaviješten o tim proslavama i vrlo sam zadovoljan njima. Ostanite uvijek, dragi Hrvati, vezani uz Majku Božju, zaštitnicu vaše župe, i preko Nje Isusu, nazočnom u Presvetoj Euharistiji. Papa od srca podjeljuje vama i vašim obiteljima svoj apostolski blagoslov.”

Ins., VII., 2, 1984., str. 1322.

 

Božićna čestitka

Vatikan, 25. prosinca 1984.

Na kraju božićne poruke prigodom blagoslova Urbi et Orbi, Sveti Otac je s glavne lože bazilike sv. Petra čestitao Božić na raznim jezicima; među 43 jezika čestitka na hrvatskom bila je na 13. mjestu, a treća po redu od slavenskih jezika:

           “Sretan Božić, Isusovo porođenje!”

Ins., VII., 2, 1984., str. 1670.